Nino Raspudić: Obračun na rubu znanosti
Stoga ne čudi što prazninu na području vrućih tema zadnjih dana popunjava čak i jedan “znanstveni” skandal. Sveučilišni profesor iz Splita prošli je tjedan programskom vijeću HRT-a, Saboru, HND-u i Vijeću za elektroničke medije uputio pritužbu u kojoj tvrdi kako HRT krši niz zakona emitirajući već osmu godinu emisiju “Na rubu znanosti” u sklopu “znanstvenog programa“. Ističe i kako se “emitiranjem “pseudoznanstvene” emisije u znanstvenom programu krši Zakon o HRT-u i Zakon o elektroničkim medijima“ i traži da se ona prebaci u zabavni program. U znak podrške navedenim pritužbama peticiju je već potpisalo više od stotinu znanstvenika.
Njihova zabrinutost zbog statusa znanosti u našim medijima je potpuno opravdana, ali je, nažalost, krivo adresirana, jer već sam naziv “Na rubu znanosti” amnestira Mišakovu emisiju od bilo kakvih znanstvenih pretenzija i kategoričkih tvrdnji kakve bi npr. sugerirao naslov “Središte znanosti” ili “Pregled znanstvene istine”. Bilo bi puno bolje da su znanstvenici koji su potpisivali peticiju protiv jedne u osnovi benigne emisije jednako dramatično progovorili o poziciji znanosti u hrvatskom društvu, neulaganju u znanost ili sudbini one floskule o društvu znanja.
Ovako se ponovo iz topa gađa vrapca, a na slona se nišani praćkom ili još češće, pravi se da ga se uopće ne vidi. U prosvjednom pismu se, potpuno neznanstveno, koristi pogrešan termin, koji dijelom krivotvori stvarnost o kojoj se govori. Mišakova emisija nije dio “znanstvenog programa”, kako se tvrdi, već znanstveno-obrazovnog. Čak i najneznanstvenijim temama kojima se emisija bavila ne može se negirati da spadaju u opće obrazovanje - ne moramo vjerovati u horoskop, ali je pitanje općeg obrazovanja znati da je Bik horoskopski znak, a konj nije. Zahtjev za prebacivanje emisije u zabavni program je višestruko zanimljiv. Iz teze da nešto što je neznanstveno spada u zabavu, slijedilo bi da je znanost nezabavna, dakle dosadna.
A što ćemo s drugim pogrešno kategoriziranim emisijama na HRT-u? Osobno, veći mi je dio zabavnog programa dosadan, pa ipak ne bih tražio da ga se prebaci u znanstveno-obrazovni. Humoristične emisije mi uglavnom nisu smiješne, no tko je kompetentan da to općenito presudi? Između ostalog, informativni program se često bavio dezinformiranjem, kulturni je bio nekulturan, a sportski vrvio nesportskim stavovima i ponašanjem, od neukusno pristranog komentiranja suđenja do iskazivanja radosti zbog skijaških padova protivnika, pa ipak, nitko nije tražio da ga se kvalificira kao ratnu propagandu. I zašto se uopće znanstvenici uzbuđuju zbog televizije, kad je pravo mjesto života znanosti sveučilište, institut, znanstveni časopis?
Mišak je ugošćavao i neke vrlo ugledne znanstvenike, no češće bi pozivao goste koji su bili na rubu znanosti ili onkraj tog ruba. Ali upravo taj rub bio je prostor na kojem se povremeno mogla čuti drugdje prešućena istina, koja se često izravno ticala naših života i džepova. Emisija je više puta hrabro išla protiv službenih mitova. U njoj se npr. prvi put kod nas govorilo o svinjskoj gripi kao o lažnoj pandemiji koju su pokrenule farmaceutske kompanije, što je danas, kad se pokazuje da su milijuni javnih kuna uludo potrošeni na cjepiva, jasno kao dan. Zašto je hrvatska znanstvena zajednica iz relevantnih područja potpuno prešutjela tu prevaru?
I je li i netko od tih koji su se vođeni profesionalnom odgovornošću trebali oglasiti potpisao peticiju protiv emisije? Najgori ishod ove priče bio bi inkvizitorski obračun s Mišakom, što bi dovelo do dodatnog jačanja protuakademskog raspoloženja u javnosti. A idealan bi bio povijesna pomirba – gostovanje fizičara koji je pokrenuo peticiju u emisiji “Na rubu znanosti”, upravo tamo gdje njegova inicijativa i spada.
Nino Raspudić