Nino Raspudić: Izbori s malo izbora

Neki dežurni medijski dušobrižnici su se zadnjih dana tobože silno iščuđavali nad činjenicom kako se u većini zemalja kampanje za lokalne izbore bave primjerenim, dakle lokalnim temama: vrtićima, pješačkim zonama, obnovom fasada i slično, a kako u BiH iz nekog, njima nedokučivog, razloga to nije slučaj. Doista je zapanjujuće to što glavna tema lokalnih izbora u Srebrenici nije bila strategija razvoja biciklističkih staza ili što se u Stocu borba nije vodila između pobornika gradnje novog vrtića i onih koji bi sredstva prvo utrošili u sređivanje gradske rasvjete...

Piše: Nino Raspudić/nezavisne.com

U BiH je, nažalost, stvar ponešto drugačija nego u stabilnim, demokratskim državama. Prvo, postoje sredine u kojima se lokalni izbori svode isključivo na nacionalno prebrojavanje, pa funkcioniraju kao neka vrsta alternativnog popisa stanovništva. Srebrenica i Stolac su najbolji primjeri. Tu nema nikakve lokalne teme, već se radi samo o tome koja će od dvije suprotstavljene zajednice mobilizirati više svojih pripadnika za izlazak na izbore.

U drugu skupinu spadaju nacionalno miješane općine u kojima ipak nisu bila suprotstavljena samo dva bloka, već je unutar njih dolazilo do podjele, tj. do pluralizma. Nezadovoljstvo lokalnom vlašću se i u tim sredinama amortizira strahom od onih drugih, usljed kojeg će prosječan birač začepljenog nosa ipak opet glasati za najjače "svoje", a ne za neku oporbenu ili neovisnu listu iz istog nacionalnog korpusa. Tamo gdje se biračko tijelo nije do kraja tako homogeniziralo, kao u slučaju hrvatskih birača u Srednjoj Bosni, ostao je osjećaj prevarenosti jer su oni drugi, u ovom slučaju Bošnjaci, disciplinirano glasovali za svog najjačeg igrača. Kao rezultat svega toga, na sljedećim lokalnim izborima ćemo i u tim sredinama gledati sučeljavanje dva bloka, kao u slučaju Stoca ili Srebrenice.

Na koncu, jedino se u nacionalno homogenim sredinama imao pravi izbor, iz kojeg se moglo očitati raspoloženje prema dosadašnjem obnašanju lokalne vlasti, ali i strankama na vlasti na državnoj razini.

To poglavito vrijedi za RS. Entitet s izrazitom nacionalnom većinom jednog naroda pokazuje se kao okvir u kojem se jedino mogu javiti zameci političkog pluralizma, što se dijelom pokazalo i u većinskim bošnjačkim područjima u Federaciji. Znakoviti poraz SNSD-a obradovao je neupućene "analitičare" u RH, koji su u pravilu propustili reći da je sve ono što je izgubio Dodik dobio SDS, od kojeg se ne može očekivati nimalo drugačija "vanjska politika" RS, ali ni unutrašnja po pitanju npr. povratka prognanih Hrvata i Bošnjaka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na bošnjačkoj političkoj sceni lokalni izbori su potvrdili ono što je već odavno jasno - SDP je u nepovratnom padu, a SDA se vraća u igru kao dominantna bošnjačka stranka. Zlatko Lagumdžija fatalno ponavlja političku sudbinu Harisa Silajdžića. Umjesto partikularnog bošnjačkog nacionalnog pristupa, kakav je zastupala SDA, koji bi potom tražio kompromisni okvir sa druga dva naroda u BiH, navedena dvojica su igrala istu manipulativnu igru lažnog univerzalizma u zoni preklapanja maksimalističkog bošnjačkog i fiktivnog državnog, tj. "bosanskohercegovačkog" nacionalizma.

Lagumdžija po svom habitusu nije izvorni bošnjački, pa ni bh. nacionalista, već je neodgovorno, vlastohlepno funkcionersko mladunče, koje je prepoznalo nišu u kojoj može realizirati svoje megalomanske ambicije - neko vrijeme je uspješno blefirao da je on taj koji će zaštititi bošnjački/bosanski/građanski interes, poklopiti Hrvate, izolirati Srbe jer će pred međunarodnom zajednicom zračiti seksepilom građanske, multikulti opcije. U toj sivoj zoni između bošnjačkog i građanskog, politički je prostor brzog uspona, ali i strmoglavog pada. Lagumdžija je akrobatski neko vrijeme uspijevao sjediti na dvije stolice, a sada mu se obje izmiču. Zbog nemogućnosti da politički poklopi Hrvate do kraja, zahvaljujući Dodikovoj blokadi na državnoj razini i promjeni kursa politike RH, SDP je izgubio auru pobjednika ključnu za potporu Bošnjaka, a kod "Bosanaca i Hercegovaca"/građana nepovratno se kompromitirao besramnim koaliranjem s HSP-om i Lijanovićima.

Zbog nemogućnosti da politički poklopi Hrvate do kraja, zahvaljujući Dodikovoj blokadi na državnoj razini i promjeni kursa politike Republike Hrvatske, SDP je izgubio auru pobjednika ključnu za potporu Bošnjaka, a kod "Bosanaca i Hercegovaca"/građana nepovratno se kompromitirao besramnim koaliranjem s HSP-om i Lijanovićima

Pretjerano je reći da se u BiH događa povratak na početak devedesetih, jer je kontekst drugačiji, ali se čini prihvatljivom teza da se radi o povratku na stanje od prije šest-sedam godina, kada protoplatformaška igra započinje prevarom guranja Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Rezultat neodgovornog platformaškog glavinjanja je izgubljeno vrijeme u kojem je jaz između tri podijeljena društva u BiH produbljen, a ionako krhko povjerenje dodatno smanjeno.

Ostaje nepoznanica buduća uloga SBB-a, koji je prošao znatno slabije od očekivanog. Fahrudin Radončić, bošnjačka kombinacija Berlusconia i Keruma, ostavlja dojam racionalnog igrača spremnog na svaki kompromis u kojem će naći vlastiti interes. Vjerojatno će iskoristiti priliku da uskoči u ulogu dugoročno glavne oporbe SDA u bošnjačkom korpusu, svjestan da će kao takav trebat i međunarodnoj zajednici (čitaj američkoj ambasadi).

Hrvati su na ovim izborima imali najmanje izbora. Lagumdžija je brutalnim pritiskom na Hrvate osigurao HDZ-u pobjedu u nekoliko sljedećih izbornih ciklusa. Narod kojem je onemogućeno da sam izabere svoje političke predstavnike očekivano se grupirao oko najjače stranke. Taj učinak homogeniziranja usljed vanjskog pritiska zaustavio je započeti proces pluralizacije hrvatske političke scene u BiH i time je silno degradirao.

Jedini izlaz iz tog stanja u kojem će izbori dugoročno funkcionirati kao alternativni popis hrvatskog stanovništva je formiranje posebne izborne jedinice, iz koje će biti birani politički predstavnici Hrvata. Prvo, njome će im se omogućiti da sami izabiru svoje predstavnike, a sa druge strane uklanjanjem opasnosti da im to čine drugi konačno će im se otvoriti mogućnost političkog pluralizma. Upravo će spremnost na promjenu Izbornog zakona, koji bi omogućio takvo nešto, biti najbolji test u kojoj su mjeri SDA, i eventualno SBB, odustali od iracionalne šovinističke politike koju je provodio Zlatko Lagumdžija.