Ne daj se kamena ljepotice: Velika prevara

... Koliko su listovi poput Dnevnog avaza važni za provođenje plana Velike prevare pokazuje i, doduše neprovjerena činjenica ali o kojoj se javno govori, da je u taj list izrazitog skriveno-terorističkog profila, uloženo oko 27 milijuna kvalitetnih kreditnih sredstava. Od toga, prema informacijama koje procuruju, samo RH je uložila oko 9 milijuna, u vremenu kada hrvatski narod u BiH nema ni televizije, ni radija niti tiska. Hrvatska se tim činom svrstava među prve zemlje u svijetu koje najviše ulažu u svoju propast, odnosno financira agresiju na svoj prostor i svoj narod. Očito se i ovo može pripisati sve razvijenijoj petoj koloni u Hrvatskoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najvažniji cilj koga ovi listovi moraju izvršiti u BiH je borba protiv imidža HVO-a i Hercegbosne. Ova dva pojma su za Veliku prevaru ono što je križ za sotonu. Moraju se, čak i pripadnici postrojbi HVO-a uvjeriti kako su bili prljavi agresorski vojnici te kako su počinili velike zločine. Sudski procesi se vode na način konfrontiranja osumnjičenih. Sije se nesigurnost i apatija. Želi se njihova slijedeća reakcija: - To ja nisam učinio već taj i taj. To je dovoljno da se razbukta pravi stampedo nepovjerenja i sumnji među dojučerašnjim suborcima. Istina se gubi sve više i više a jadni ljude žele pod svaku cijenu pobjeći od sudbine koja ih čeka. Više nitko ne misli o istini već kako se iščupati iz nevolje. Oni drugi likuju jer su uspjeli herojsku borbu jednoga naroda pretvoriti u kriminal. Ne samo da su time eliminirali protivnika, već su i opravdali svoju agresiju i prikazali je nužnom da se spasi „ispaćeni narod“. Očito je da ovakav vid specijalnog rata znaju i mogu voditi samo iskusni kadrovi iz protekle države. 

Mjera njihove zloće je postao sud u Haagu gdje se izvodi već godinama pravna sprdnja protiv onih koji bi danas mogli ometati Veliku prevaru. Istodobno, treba zločine poput Grabovice i tisuće drugih, zataškati i predstaviti svijetu kao, doduše ishitrenu, reakciju „ispaćene žrtve“. Nenapadno se sugerira kako je zločinima u Grabovici počinjena viša šteta Bošnjačko-muslimanskoj vojsci već pobijenima. Ta teza se iznosi usprkos govoru argumenata koji govore da je riječ o najgrozomornijem zločinu koji se vodio protiv čovjeka i križa podjednako od postanka svijeta do danas (pouzdano se zna kako su od Viteza do Grabovice dva čovjeka razapeta na križ. U Grabovici su raspetom odrezali glavu motornom pilom). Ovaj zločin je trebao biti primjeren uvod u planirani pakao Hercegovine: Ni hrvatska koza tamo ne smije ostati u životu!

Uspjeh specijalnog rata koji se vodi protiv Kamene ljepotice pod nazivom „Velika prevara“ najbolje se vidi u rasponu herojske obrane s jedne strane i sramote suda u Haagu s druge.

Kako vrijeme prolazi međunarodna zajednica se hladi od Velike prevare a bivši bjelosvjetski lupeži od davno su u mirovini. K tomu, novi hrvatski domovi niču poput pečurki nakon kiše, posebice na koridoru Velike prevare. Broj studenata na Sveučilištu u Mostaru je danas blizu 20000. Da se sjećanje međunarodne zajednice osvježi potrebni su silni bareli nafte a njih, opet, nitko rado ne daje. K tomu, raste svijest naroda posebice mladih, što sve ugrožava projekt. Zbog toga sve veća panika hvata projektanta Velike prevare. Oni domaći se osjećaju nekako ostavljenima, pa čak i prevarenima. Neki potezi već danas su „daj što daš“ ali osjeća se i nalet novoga lukavstva te se projekt uvija u ambalažu razvoja. Tako Haris obilazi Europu, istu onu regiju o čijoj glavi radi, te je uvjerava kako je jedina budućnost BiH u razvoju i toleranciji, te razvoju demokratskih procesa. A uvjet svakog razvoja je luka u Neumu i promjena demografske strukture uz more u njegovu korist. Lukava je i Europa, te škilji na oba oka dok Haris iznosi razvojne planove, želeći mu reći da samo masni kapital može osvježiti sjećanje Stare dame a ne nekakvi Harisovi razvojni planovi.

Sve su to razlozi koji planere Velike prevare tjeraju na promjene. U zadnje vrijeme ranije projektirana kategorija „Etničko čišćenje prostora“ poprima inačicu „Naseljavaj tehnikom vikendica“. Najraniji simptomi ove inačice na terenu su se pojavili s krilaticom koja se pojavila u svim novinama i na radiju i televiziji: „Putujmo na more bez putovnice“. Tada su se iz političkih razloga na more slali i oni koji to nikada prije nisu činili, poput sindikata prošlog političkog sustava. Cilj je bio poslati što više ljudi uskim i asfaltiranim putićem preko Hrasna i Hutova, koji je oko 1970. Godine napravljen kao gradilišna prometnica za potrebe HE Svitava. U isto vrijeme, naloženo je brojanje prometa kako bi brižna država mogla planirati buduće prometnice. Ostalo je lako zaključiti. Silna verga uskim putićem prema moru je trebala poslužiti kao donator statističkih informacija za kasniju odluku o gradnji puta Sarajevo – Mostar – Neum kao uspješan nastavak projekta Velika prevara.

U nastavku ove inačice pojavile su se vikendice sarajlija na imanjima Bošnjaka – muslimana ali samo tamo gdje postoje uvjeti, prije svega dobar pristupni put i vodoopskrba. U početnoj fazi takva naselja su nicala oko Mostara a potom Počitelja i na Dubravskoj visoravni. Procurile su vijesti kako se radi o nekom čudnom novcu, očito ne na teret onoga koji tu vikendicu radi. Plan je slijedeći: kada vikendica bude dovršena tada će u nju useliti „ispaćeni narod“ a malo poslije će tu kuću i „kupiti“ te tako utirati put demografskim promjenama. Međutim, najdragocjeniji prostori uz more niti imaju povjerljivog stanovništva niti razvijenu infrastrukturu. U tom smislu su se iznenada pojavili zahtjevi malobrojnih Bošnjačko – muslimanskih stanovnika za gradnjom vodovoda, kao uvjeta njihova opstanka i razvoja na tom prostoru. Priča se dalje nastavlja istom logikom.

U sklopu inačice „Vikendice umjesto etničkog popunjavanja“ izvršena je preinaka prostornog plana Neuma te neke jedinice preimenovane iz hotelskog u apartmansko naselje. Prema tom planu, čim zatreba apartmansko naselje će se popuniti „ispaćenim narodom“ i tako dobiti masa za sve potrebne političke promjene u općini i regiji, posebice za daljnje naseljavanje i gradnju luke, a sve u slavu „razvoja, multikulturne i multikonfesionalne tolerancije“.

Inačica „Vikendice“ pokrenula je čitav niz drugih promjena, nužnih za realizaciju plana Velika prevara. Tako se u priču Velike prevare uplela i jedna, nekada uskotračna pruga od Čapljine do Dubrovnika. Projektira se nova pruga normalnog kolosijeka od Čapljine do Bara. Nitko, zapravo, ne zna o čemu se stvarno radi. Tako bi i ostalo da nije bilo jednog magisterija koji se „obranio“ na jednom univerzitetu u BiH. Mladi znanstvenik je iz Dubrovnika a trenutno radi u luci Ploče. Na njegovoj promociji mentor je izišao „mahajućih šaka“ za govornicu te rekao kako je kandidat prije ovoga magisterija „životno magistrirao“. To je vjerojatno trebao biti odgovor na sve glasnije primjedbe kako zapravo, prije čina obrane, nije položio nikakve ispite. Njegov znanstveni doprinos je u činjenici kako je otkrio, primjenom raznorodnih znanstvenih metoda, potrebu da se tom istom prugom luke u Pločama, Neumu i Baru povežu u „južni pomorski klaster“ a protiv „hrvatskih luka u Splitu i Rijeci“!!! Prolomio se aplauz u dvorani dok se mladi znanstvenik klanjao publici. Kandidat je, barem prema onom što je njegov mentor kazao, napadom na suverenitet vlastite zemlje stekao magisterij znanosti u susjednoj državi!

Velika prevara malakše. Samo je Amerika zabrinuta, nije platila dug. Eto, opet stiže njihov ratni brod da raketama i topovima promovira „mir i suživot među ljudima“! Kao da je netko lud!

Čitav tekst možete pročitati na ovome linku.

HercegBosna.org