Mostarac bez dlake na jeziku: Obožavam Božić, bili su to dani koji su zračili nekako drugačije

...a moje nisu ni odlazile jer je naravno Eronet u takvom ludilu da ono što nije došlo ni otišlo dođe tek za dva dana!

Obožavam Božić, bili su to dani koji su zračili nekako drugačije! Dobro se sjećam svog upaljenog MSN-a na PC2,koji je ispuštao također neke čudne zvukove treskanja i vibracija!

Sjećam se da sam imao mnoštvo prijatelja,rodbine,poznanika kojima sam žurno čestitao Badnji dan i Božić!

Nova košulja,cipele,parfem,sako...stajali su na krevetu i bili spremni za slavlje!
Obavezno je bilo smrzavanje u tada nedovršenoj Franjevačkoj crkvi,a poslije toga ja iskreno ne znam gdje sam se nalazio!

Kroz maglu se sjećam ponosnog spuštanja niz stepenice u Drugi način u kojemu je bio čitavi Mostar, sretan,skockan, a klubom su odzvanjale Božićne pjesme Dalmatina,Srebrenih krila,Olivera,Minee,Petra Graše... čovječe i nije bilo toliko narodnjaka,ili su oni bili na drugom mjestu? Jesuuu! U Hainekenu, gdje smo išli poslije 2h eto čisto da se prešaltamo s Olivera na Cecu i popijemo koju štok kolu!

Ljubljenja,čestitanja,osmjesi..prštali su na sve strane!
Na stolovima su se nalazili poznati brodovi koji su hladili votku i red bull,a mi smo se onako bacali uz pjesme Dare bubamare,Cece,Ace Lukasa...i ništa nam nije falilo, imao sam osjećaj da u našem Mostaru nikada nije ni bilo rata,mržnje,netolerancije...

Bilo je sve okićeno,vjerujte bolje nego danas, bilo je svega par pekara,a moja najdraža je bila Luca trovačica i pekara Riki u kojoj bi obavezno kasno u noć pojeo dvije pizze s majonezom ne bi li se otrijeznio prije polaska kući!
Pazite zaspali bi kao male bebe bez facebooka,instagrama,kačenja slika,bockanja isl.. slike su se po 10 dana izrađivale u foto "Pehar" i niste mogli puno da birate kako ćete ispasti na njima, znam da je 80 % njih bilo crnih a onih 20 % bile su naše sretne grimase s crvenim očima koje danas ukloni svaki mobilni aparat!

Meni su to bili dani! Od Božica bi čekali Novu godinu,a od Nove mačkare koje su posebna priča!
Sitnica se morala kupiti svakome od najdražih, moja destinacija su bili "Sve po 12 kuna" i prodavnica Neretva,i dan danas imam te figure i ..podsjećaju me na neka ljepša i opuštenija vremena!
Nakon opasno dobre Badnje Večeri,trebalo se probuditi, a Nokia 3310 je to činila uspješno,sjećate se sigurno?!

Sa druge strane veze čujem mamu: Hajde ustaj,idemo kod dide i babe na ručak,hajde nemoj da te još jednom zovem ili ćemo otići bez tebe!
Dobro bona,haj' za 15 minuta samo dok se havizam! (Rekao sam u slušalicu)!
Ama volio sam ja i te obiteljske manifestacije ali danas ih nema, jednostavno su izgubile svoju čar,otišle su zajedno sa pokojnima koji su držali "temelj"obitelji, i onog sastajanja!

Danas u većini slučajeva mi mobitel ne zvoni baš kao lud, sve je formalno na facebook-u i Instagramu i prehladno je,iskreno apelujem i da mi ne čestitaju kada se već ne javljaju tokom cijele godine! Uh...

Nekima pozlije od pretjeranog konzumiranja Francuske salate,nekima od sočnih breskvica i oblatna a nekima od Karlovačke! I onda se kreće na dijetu, obavezno od 1.-og!

Žderanju je dosta, nema šanse više, dobio sma 5 kilograma,ko' slon sam jbt! Postajem vegetarijanac, nema kruha,slatka,kole...zdravo!

Iskreno danas mi fali i to pucanje petarda, danas ni to djecu ne zanima, odrasli su na vrijeme,opteretili su se Iphonom,tabletom,ili na žalost Pink panterom..ali šta će omladina, šta ja da im kažem kada je i moja kuća bila Ante i Haineken vikendom! I opet bi! Bi,sa istim ljudima,iako su me opekli,i potratili moje vrijeme, ali bilo je i lijepih trenutaka,i to se ne može izbjeći i promijeniti!

Padneš,ustaneš se,glup si,opametiš se!

Dok listam slike prisjećam se svih tih trenutaka, tada me davila škola,mama,tata,džeparac,"moraš kašikom", ustaj...a danas mi sve to fali'! Ljudi su se udaljili jedni od drugih, trude se biti bolji,drugačiji,ali to zapravo nigdje i ničemu ne vodi!

Živiš za sebe,dopusti da budeš prevaren, da ti dođe muka od breskvica,da opečeš prst petardom, da s najdražima s balkona puštaš vatromet, da pozvoniš prvom susjedu i pobjegneš, da zovneš simpatiju a pritom ukucaš #31, da poljubiš nekoga na Aveniji, upadneš u tuđe svatove, pa i da slušaš Anu Bekutu na Badnju večer!
Sve je dopustivo,i sve to je neiskvareno! Ili sam ja lud? Ili samo meni fali sve? Budala! Ne znam šta da vam kažem!

Lijepo mi se provedite,napunite mobilne telefone, i...nemojte me zaboraviti za Božić, od svih vas želim jedan selfie u komentar s polnoćke ili nekog Cluba, ja vam sve opraštam, ipak...Božić je :)

Volim vas! Idem pojest' jednu oblatnu..Upssss.Postiš! Krme! Ni dan ne možeš izdržat!

**Sretan i Blagoslovljen Božić! **

Mostarac bez dlake na jeziku