Matija Šerić: Vučić vrši agresiju na Hrvatsku

Zapravo, uvijek je to bio čovjek istih navika. Destruktivni nacionalizam, mržnja. ksenofobija krasili su ga prije deset i dvadeset godina. Razlika je što sada želi biti priznat u zapadnom svijetu pa je formalno promijenio retoriku. Želi se prikazati kao faktor mira, suradnje, solidarnosti.

Odlučio je služiti interesima EU-a i SAD-a. Radi toga obustavio je suradnju s Rusijom, prodao je Kosovo, otišao u Srebrenicu, devastira srpsku ekonomiju tako što širom otvara vrata stranim izvoznicima, postavlja podobne nestručne ljude u pravosudne i obrazovne institucije, smanjuje radnička prava, pogoduje stranim interesima i lobijima itd. Vučić je obična marioneta koja drhti od straha i poniznosti pred trećerazrednim stranim diplomatima. Svaki interes stranaca stavit će ispred interesa Srbije, a cilj mu je zadržati vlast i moć pod svaku cijenu. Tu se ne biraju sredstva.
Takva ulizivačka i podanička politike ne može mu donijeti glasove birača nacionalne orijentacije. Zbog toga je Vučić na simboličan način, uz svog ministra Vulina, odlučio udariti po Hrvatskoj. Jadovno, Stepinac, Gotovina, Oluja, ćirilica su neki simbolični motivi kojima se koriste srpski vlastodršci kako bi se prikazali nacionalistima. A oni to nisu.

Pred Hrvatskom Vučić ne popušta. Ovih dana je prešao i na konkretne poteze. Valjda ne shvaća kako je Hrvatska uz sve probleme koje ima u svakom pogledu bolja, naprednija i razvijenija država od Srbije. Naposljetku, RH je članica EU, a Srbija je miljama daleko od iste. Njegov problem je što ne razumije kako put do Brisela vodi preko Hrvatske. Da Vučić to shvaća ne bi ovih dana s verbalne agresije prešao na smišljenu migrantsku i ekonomsku agresiju na Hrvatsku.
Izbjeglička kriza koja je zbog mađarskog zatvaranja granice udarila i na Hrvatsku dobro mu je došla da bi na njoj zaradio političke bodove. Najavio je političke, ekonomske i pravne mjere ako Milanović ne pristane na njegovu igru.
Već mjesecima Vučić ne zna što bi s izbjeglicama. Doista ne zna. Najradije bih ih sve pohapsio i izbacio s teritorija Srbije, ali kako bi se umilio Europskoj uniji na dan za njih mora davati 15 milijuna eura na hranu, piće, higijenske potrepštine. Od proljeća je Srbija pod invazijom migranata ali do danas nisu za njih napravili potrebnu infrastrukturu: izbjegličke centre, sakupljališta, kampove. Migranti su prisiljeni lutati Srbijom i spavati po parkovima, nogostupima, grobljima... Da nije bilo milosti i organiziranosti srpskih građana srpski politički sustav bi kolabirao. Hrvatska sve do sredine rujna nije imala ništa spremno za izbjeglice ali za tjedan dana je uspjela napraviti i izgraditi više kampova i centara, gdje se izbjeglice mogu smjestiti prije nego što budu distribuirani dalje na zapad, nego Srbija u pola godine.

Vučićeva odluka da se svi migranti skupe na sjeveru Srbije i organizirano prebacuju na teritorij Hrvatske, njih 10 tisuća dnevno, eklatantan je primjer povrede suvereniteta i teritorijalnog integriteta jedne države. Hrvatska nema kapacitete ni sigurnosne ni ekonomske ni humanitarne da prima toliki broj izbjeglica. Na taj način Vučić želi narušiti stabilnost poretka i sigurnost naše zemlje. Želi proizvesti kaos, nered, incidente. Kad se okupi velika masa nervoznih i iscrpljenih ljudi može doći do nemilih događaja koje vlasti RH ne bi mogle kontrolirati. Ako bi bilo ranjenih ili nedaj Bože mrtvih to bi bila velika blamaža Hrvatske i svih njenih građana.
Ekonomske mjere, tj. Vučićeva ekonomska agresiju na Hrvatsku ne smije se podcijeniti. Srbija je za hrvatske gospodarstvenike na šestom mjestu kad je u pitanju izvoz. Prošle godine hrvatske robe u Srbiju je izvezeno u vrijednosti od 510 milijuna €. Dnevna šteta koju trpi hrvatsko gospodarstvo zbog zatvorenih granica iznosi oko milijun eura. Na taj način pomoću zatvaranja granica, za koje se znalo da će se dogoditi, Vučić je smišljeno nanio štetu hrvatskom gospodarstvu. Želi izbaciti hrvatske tvrtke iz Srbije i otvoriti tržište nekim drugima. Npr. turskim ili njemačkim. Tu uopće Vučića nije briga što u hrvatskim firmama u Srbiji radi ogroman broj Srba.

Vučićeve pravne mjere bi valjda podrazumijevale prekid diplomatskih odnosa i izgon hrvatskih diplomata iz Srbije. Možda i neku rezoluciju u srpskom parlamentu kako bi se kontriralo zbog rezolucije o Šešelju.
Dosta toga je želio postići Vučić: destabilizirati, ugroziti, osramotiti i uzdrmati Hrvatsku. Lukav je to igrač. Događaji iz srpnja ove godine u Srebrenici i Beogradu kad je nadigrao Bakira Izetbegovića to su potvrdili. Uspio je Bošnjake i njihove političare prikazati divljacima, agresorima i vandalima, a Srbe i sebe mirotvorcima i žrtvama. No Zoran Milanović nije Bakir Izetbegović. Milanović je u mnogo stvari griješio ali ovdje je u pravu i treba ga podržati. Vučiću ne treba popustiti. On je radikal u liberalnom ruhu. Uostalom Hrvatska je u pravu. Neka dio izbjeglica preusmjere u Mađarsku ili Rumunjsku ili neka ih zadržavaju u izbjegličkim centrima tako da dnevni broj migranata u RH ne prelazi pet tisuća. Prilično jednostavno. Vučić će na kraju popustiti i izgubiti dosta političkih bodova. Hrvatska je EU, a Srbija još uvijek daleko iza nas. Kad se Srbijanci riješe Vučića i njegove loše politike tek onda moći će napredovati.

Matija Šerić