Matija Šerić: Škotski referendum - godinu dana poslije

Škotska Velika Britanija
Škotska Velika Britanija

Takav jedan događaj i priliku za neovisnost Škoti su čekali kroz dugi niz pokoljenja. Škotska je od 1707. godine dio Kraljevstva Velike Britanije. Nakon krvavih oružanih gušenja jakobitskih ustanaka u 18. stoljeću, prilika za neovisnost putem demokratskog referenduma činila se gotovo nestvarnom. Malo tko u povijesti je uspio ostvariti mirnim putem ono što nije uspio u ratu.

Lako je shvatiti odlučnost Engleza da pošto poto sačuvaju Ujedinjeno Kraljevstvo. Britansko carstvo je na svom vrhuncu 1922. imalo pod svojom kontrolom jednu petinu svjetske populacije i četvrtinu površine našeg planeta. Raspalo se u drugoj polovici 20. stoljeća u procesima dekolonizacije. No, ne tako davno, 1982., očitovala se odlučnost Londona da očuva Falklandske otoke koji su na drugom kraju svijeta udaljeni 13 tisuća km od Britanije. Danas britanskih prekomorskih područja ima 14 uključujući Bermudske i Kajmanske otoke. Kad se vidi da drže pod svojom kontrolom ta područja lako je uvidjeti želju da ne dopuste odcjepljenje Škotske koja se nalazi na njihovom matičnom otočju. Odvajanje Škotske bi pojačalo takve tendencije kod Walesa i Sjeverne Irske. Također, kad bi se dogodila škotska secesija to bi značilo kraj britanske zastave, grba i ostalog popularnog britanskog znakovlja. Kraljica bi imala jednu zemlju manje kojom bi vladala a s vremenom bi možda i Englezi poželjeli riješiti se krune. Kad se sve to uzme u obzir kristalno je jasno zašto London želi zadržati Škotsku.

Prošlogodišnji referendum nije prošao. Omjer glasova bio je 55,3% protiv i 44,7% za. Razlika je bila nešto manja od 400 tisuća glasova ali veća nego što se očekivalo. Zašto su Škoti odbili neovisnost? Najjednostavnije objašnjenje jest da nisu željeli riskirati graditi neovisnu državu u današnjim nesigurnim vremenima. Ujedinjeno Kraljevstvo ukupno ima oko 63 milijuna stanovnika, a Škotska samo 5 milijuna. Ekonomsko-socijalni razlozi su prevladali nad domoljubljem. Ostati u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva značilo je ostati u sastavu svjetske sile što jamči svaku sigurnost. Izaći iz te stoljećima slavne britanske tvorevine značilo bi biti jedna manja europska država sa svim svojim problemima. Po stanovništvu i teritoriju tek nešto brojnija od Hrvatske. Ako bi i po svojim problemima bili srodni Hrvatskoj to Škotima ne bi bilo dobro. Kad bi Škotska bila neovisna država ne bi više mogli koristiti funtu. Morali bi uvesti ili vlastitu valutu ili prijeći na nesigurni euro. Također, automatski bi izišli iz Europske unije te bi morali prolaziti mukotrpan put pregovora za ulazak. Pitanje je kako bi funkcionirala škotsko gospodarstvo, socijalni, zdravstveni i mirovinski sustav bez zajednice s Engleskom i ostalim dijelovima Kraljevstva. To su glavni razlozi neuspjeha referenduma, iako ne treba zaboraviti na dugu zajedničku povijest s Engleskom, Walesom, Sjevernom Irskom. Štoviše, škotsko odcjepljenje bi dovelo do zahlađenja odnosa s Engleskom jer Englezi, naravno, nisu pobornici dijeljenja države. Britanski premijer David Cameron je izjavio kako je sada debata o neovisnosti potisnuta za generaciju, možda i na duže vrijeme.

Godina dana je prošla. Cameron nije bio u pravu. Dobio je novi referendum. Nacionalisti su izborili održavanje referenduma o britanskom članstvu u Europskoj uniji do kraja 2017. Neuspjeh na referendumu prije točno godinu dana nije poljuljao škotske nade u neovisnost. Škotska želja za odcjepljenjem je još uvijek aktualna. Škotska nacionalistička stranka (SNP) je na općim britanskim izborima u svibnju ove godine osvojila 56 od 59 škotskih mjesta u britanskom parlamentu. Prema novim istraživanjima javnog mnijenja 53% Škota danas bi glasovalo za neovisnost. Sve dobne grupe osim onih najstarijih bile bi za odcjepljenje. Danas SNP ima više od 110 tisuća članova, a prije godinu dana ih je bilo 25 tisuća. Veliko povećanje. Škotska premijerka i liderica SNP-a Nicola Sturgeon, koja je naslijedila Alexa Salmonda, ima veliku narodnu potporu. Na predstojećim škotskim izborima SNP bi trebala odnijeti uvjerljivu pobjedu. Pred nekoliko dana Surgeon je najavila mogućnost novog referenduma. Škotska premijerka je najavila da će na manifestu stranke sljedeće godine u listopadu odrediti vremenski rok za mogući novi referendum. Novi referendum bi se održao ako bi UK istupilo iz EU ili ako Škotska ne dobila ovlasti koje im je London obećao. David Cameron je najavio da će blokirati novi referendum. Upotrijebio je toliko otrcanu i klišeiziranu frazu „it's time to move on". Ponovno se obvezao da će ispuniti svoje obećanje o prijenosu ovlasti na škotski parlament koje bi učinilo Škotsku jednom od neneovisnih država s najvećom autonomijom. Upitno obećanje. Naime, prošle godine u finišu referendumske kampanje, kad je ishod referenduma bio krajnje neizvjestan, čelnici Britanije na čelu s Cameronom su obećali tzv. zavjet, tj. obećanje o daljnjem prijenosu ovlasti na Holyrood. Uspostavljena je komisija Smith čiji je zadatak predložiti i točno definirati prijenos ovlasti. Tako bi škotski parlament dobio daljnje ovlasti u oporezivanju, javnoj potrošnji, uređivanju vlastitog upravljanja, izborima, kreditiranju, zapošljavanju, određivanju minimalne plaće, zračnom prometu, licenciranju nafte i plina, uređivanju BBC-a, pobačaju i sl. Međutim, predloženi zakon o davanju novih ovlasti Škotskoj (Scotland Bill), koji je u parlamentarnoj proceduri, dao bi Škotima puno manje prava od onih koje su im obećali Cameron, njegovi suradnici i komisija Smith. Škotski političari su zakon žestoko kritizirali ali su ga potpisali. Scotland Bill ne uključuje programe zapošljavanja, socijalne sigurnosti itd., a također omogućava veto Westminstera.

Veliku Britaniju i Sjevernu Irsku očekuje uzbudljiva i neizvjesna budućnost. Do kraja 2017. a možda i prije, trebao bi se održati referendum o britanskom članstvu u Europskoj uniji. Sigurno je da će se održati jer ga je ove godine i kraljica Elizabeta II. spomenula u svom govoru. Cameronu odgovara da se održi što prije jer prema svim anketama Britanci bi se izjasnili za ostanak u EU (barem za sad). Taj referendum bi trebao dobro proći za Camerona i kraljicu ali škotski problem bit će puno teže riješiti. 2014. Škoti su ipak odlučili ostati u Uniji s Engleskom, Walesom i Sjevernom Irskom jer su prosudili da je bolje ne riskirati. Ujedinjeno Kraljevstvo je uređena država, članica G8 - 8 najmoćnijih država svijeta, britanska zajednica naroda Commonwealth broji 53 države članice a u svakoj od njih Ujedinjeno Kraljevstvo ima veliki politički, ekonomski, kulturni i drugi utjecaj. Razumljivo je zašto je većina prošle godine odlučila ostati u jednoj takvoj državnoj tvorevini. U vremenima brutalnih ratova i drugih kriza Škoti su zaštićeni jer su u UK. No, osim relativne sigurnosti postoji patriotizam ali i više od toga. Škotska je politički diskriminirani dio Britanije. Često vlada formirana u Westminsteru donosi zakone koje škotski predstavnici ne podržavaju i za koje nije glasao škotski narod. Škotska se više oporezuje nego ostatak Kraljevstva. Odluke Westminstera nerijetko ne uzimaju u obzir škotske prioritete u obrazovanju, socijalnoj skrbi itd. Ne treba posebno spominjati kako Škoti ne podržavaju vanjsku politiku Londona i njihovu upetljanost u mnogobrojne ratove i konflikte na Bliskom istoku. Svojim izlaskom iz britanske unije Škotska bi imala svoje političke predstavnike koji bi mogli kreirati unutarnju i vanjsku politiku apsolutno po svojim željama, tj. željama vlastitih glasača. Više ne bi bilo nametanja nepravednog oporezivanja, mogli bi se oblikovati i realizirati obrazovni, znanstveni, zdravstveni i drugi programi koji najbolje odgovaraju škotskim interesima. Škotska ima mnogobrojne ljudske i materijalne resurse koji bi bili bolje upotrijebljeni kad bi Holyrood imao potpunu kontrolu nad situacijom.

Danas se situacija promijenila u korist pobornika neovisnosti. Obećani široki prijenos ovlasti s Westminstera na Holyrood nije se dogodio. Smithova komisija je Škotskoj doista namijenila široku paletu novih ovlaštenja ali u praksi pokazalo se kako David Cameron i kraljica Elizabeta II. nisu spremni toliko daleko ići. Dobila Škotska nove ovlasti ili ne dobila njenu neovisnost je nemoguće spriječiti. Ako Škotska dobije ovlasti to će je učiniti vjerojatno državom s najvećom autonomijom u okviru neke državne zajednice pa će kad tad škotski parlament raspisati referendum o odcjepljenju. Ako s druge strane strane Škotska ne dobije najavljene ovlasti to će samo pojačati želju Škotske da izađe van iz zajednice s prvenstveno Engleskom jer Englezi su ti kojima najviše odgovara zajednica četiriju država. Škotsko odcjepljenje se može samo zaustaviti ali ne i spriječiti. Hoće li se dogoditi za 5 ili 10 ili više godina, kako predviđaju neki analitičari, ostaje za vidjeti ali će se nedvojbeno dogoditi. To je prirodan povijesni proces.

Matija Šerić