Marin Topić: Tre, tre, trese se ko u Zrinjskog dirne

To me podsjeća na onaj vic prije rata. Jedan ozbiljni gospodin pokušao je braniti slabijeg dječaka kojega je mlatio puno jači dječak od njega govoreći: „Aj ga udari još jednom ako smiješ". I nakon što ga je ovaj udario više puta, slabiji dječak reče: „Čiko, majke ti, nemoj me više ti branit".
Aktualna izjava turskog predsjednika Erdogana: „Ako netko dirne Bošnjake u Bosni i Hercegovini, protiv sebe će imati 100 milijuna Turaka", on tu vjerojatno nije računao na Kurde i druge narode koji žive u Turskoj.

Sada je pitanje je li to politički spin ili nije. Ali kompletan ovaj svijet živi kako je pjevao srpski pjesnik Laza Kostić „Među javom, međ snom". Tako da ne znaš što je virtualno, što je stvarno. Stvarno je da se tu oko nas, u krugu od 500 kilometara, vodi pet-šest ratova. Od Libije, Sirije, Izraela, Palestine, Iraka, Ukrajine. Tako da je logično da se zabrinete nakon svake izjave relevantnog političkog čimbenika.

Sjetih se jednog divnog i ugodnog razgovora s pokojnim Ivanom Repcem, legendarnim kapetanom i vratarom Zrinjskog u razdoblju od 1930. do 1940. godine. Skupljao sam stvari i fotografije koje su ostale od Zrinjskog nakon '45. godine, kada su ga partizani ukinuli, pobili većinu igrača i uništili sve materijalne dokaze.

U razgovoru s Repcem pitao sam ga jesu li imali svoje navijače, pjesme, kako je to bilo tada. On je rekao: „Kako nismo, naši navijači su bili zrinjevci". Pjevali su navijačke pjesme, a jedna je bila „Ide četa zrinjevaca" i riječi te nisam zapamtio, ali me iznenadio kada je rekao kako je himna Zrinjskog tada bila „Tre, tre, trese se ko u Zrinjskog dirne, ježa će gutati tko u Zrinjskog dirne". Pa to je sada himna Vaterpolo kluba Jug iz Dubrovnika. Iz ovih fotografija iz onog razdoblja tada sam povezao kako je Zrinjski skoro svake godine igrao u Dubrovniku prijateljske utakmice s Goškom i vjerojatno je tako i ostala ta pjesma. Tako da mojim Ultrasima na znanje da je prva himna Zrinjskog bila „Tre, tre, trese se ko u Zrinjskog dirne". Ne znam tko je to napisao, ali bila bi dobra stvar da se glazbeno obradi kao još jedna himna našeg kluba. Poslije ćemo opet o nogometu, a sada će vraćamo na Erdoganovu izjavu.

Poslije ove izjave Erdogana, Srbi su se odmah probudili. Dodik je zvao Beograd i Vučića, jer su to ozbiljne prijetnje sigurnosti Bosne i Hercegovine i cijele regije. Turski predsjednik izgleda ozbiljno radi na uspostavi novog Otomanskog Carstva. On kao da je zaboravio da su Austro-Ugarska i Turska u veljači 1909. godine sklopili ugovor prema kojem Austro-Ugarska stječe puno pravo nad Bosnom i Hercegovinom, ali se i obvezuje da će se povući iz Novopazarskog Sandžaka, da će zajamčiti punu vjersku slobodu bosanskim muslimanima i platiti Istanbulu dva i pol milijuna turskih funti.

Pa ja ne znam koliko puta Turci hoće da prodaju braću Bošnjake u Bosni i Hercegovini. Prodali su ih u Drugom svjetskom ratu, u ovom ratu također, i da nije bilo Hrvata, ne bi ni bilo Bosne i Hercegovine, a posebno Bošnjaka. Jer Hrvati su ih sačuvali, nahranili, obranili i naoružali i za to nisu dobili nikakvu zahvalu, dapače. Valjda ide neki novi dogovor, pa turski predsjednik gleda da što bolje prodati Bošnjake u BiH. Ja bih bošnjačkim političarima poručio neka se drže svojih susjeda i komšija, jer dok mu dođe Turčin da mu pomogne, prođe život.

To ne dirat....

Erdogan stalno govori da on ne brani Bošnjake, nego brani cijelu BiH. Pa bih ja Erdoganu ispričao vic o bogatom čovjeku koji je imao sifilis. I on je obišao sve najbolje doktore svijeta i nitko mu nije pomogao. Rekli su mu da ima jedan vrač u Africi, te da mu on može pomoći. Kada je došao kod vrača, on mu samo reče: „To ne dirat, to samo otpast". To je moja poruka Erdoganu, što se tiče Bosne i Hercegovine.

Gdje smo mi Hrvati u svemu tome. Kad će nas netko braniti. Ja osjećam da bismo na zastavu Herceg Bosne slobodno mogli staviti legendarnog Kalimera, koji je ostao sam i napušten i kuka to je nepravda. Cijela vlast u tom službenom Zagrebu od smrti predsjednika Tuđmana i dolaska Stipe Mesića i ostalih komunista na vlast je toliko zla napravila prema Hrvatima u BiH. Erdogan je otprilike rekao: „Alaha mi, tko dirne Bošnjake, protiv sebe će imati 100 milijuna Turaka, a oni bi rekli: „Tite mi, tko ne dirne Hrvate u BiH, imat će protiv sebe četiri milijuna Hrvata". Sva ta vlast na čelu s Mesićem, Račanom, Sanaderom, J. Kosor, Josipovićem, Milanovićem, toliko je zla i nebrige prema nama napravila. Mislim da će ući u povijest kao najveće zlo u povijesti ljudskog naroda, što je vodstvo jednog naroda učinilo svome narodu. I ne samo Hrvatima u Bosni i Hercegovini, nego i Hrvatima u Hrvatskoj. Ući će u povijest kao domaće izdajice, ali to je mal izraz, nego će ih povijest zapamtiti kao najveće smrdljivce hrvatskog roda i naroda.

Idemo se mi vratiti nogometu kao najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Danas moj Zrinjski igra protiv Maribora u Ligi prvaka. Taj Zrinjski koji su neprekidno gasili i koji se kao feniks neprestano rađao, koji nosi najsvetije ime u hrvatskoj povijest, ime obitelji Zrinjski. Zrinjski igra protiv Maribora koji je realno puno jača ekipa, jer imaju puno više novca.

Ova priča koju ću sada ispričati nema veze ni s bivšim ni sa sadašnjim građanima Maribora, ni sa Slovencima. Ali oko grada Maribora puno se dogodilo hrvatske tragedije, moramo se sjetiti ni 30-ak kilometara od Maribora ubijena je hrvatska loza plemićka. U Bečkom Novom Mestu 30. srpnja 1681. godine ubijeni su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. I tada je definitivno prestala loza hrvatskih velikana Nikole Šubića Zrinskog i Frankopana. Tako su im licemjerni habsburgovci katolici zahvalili što su 300 godina branili Europu od prodora Turaka Osmanlija.

Najveća skupina navijača Zrinjskog pod zemljom

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, sedam dana poslije 15. svibnja, Englezi su predali hrvatsku vojsku i hrvatske civile u nemilost Titinim krvožednim partizanima, ubojicama u ime komunizma. Podsjetimo se da je tih dana u Mariboru ubijeno oko 30.000 Hrvata, a u Sloveniji se ne zna koliko je broj jama s ubijenim hrvatskim mučenicima. U poznatom Titovom govoru u Ljubljani on govori da je pobijeno 200.000 Hrvata i da se Jugoslavija riješila hrvatskog smrada. Ako znamo da je Nezavisna Država Hrvatska 16. srpnja 1941. godine primljena u Fifu i da su odigrana tri regularna prvenstva NDH-a u kojima je Zrinjski igrao. Od klubova, tada je u Hercegovini bio samo Zrinjski i svi su Hercegovci navijali za njega. Te su jame u Sloveniji pune Hercegovaca, hercegovačkih Hrvata, navijača Zrinjskog. Pa mogu reći da je u Teznom u Sloveniji i tom prostoru oko Bleiburga najveća grobnica navijača Zrinjskog. Ja mislim da će u uzvratu u Mariboru nas s neba pratiti najveća povorka navijača što postoji i da će dati potporu našim legendarnim Ultasima, koji će sigurno biti u velikom broju.
Na Svjetskom prvenstvu sam tri stvari zapamtio... Krivljenje i plakanje, to u životu ja nisam vidio, zapamtio sam ovaj Suarezov ugriz, i zapamtio sam da u finalu igraju reprezentacije dvojice papa.

Malo o krivljenju i plakanju. Ja sam isto igrao nogomet i gubili smo i pobjeđivali, i poslije utakmice se napiješ, izgalamiš, ali nisam vidio da navijači plaču, a pogotovo da igrači plaču, pa to je sramota. Ako se izgubi, čestitaš i to je to, a ova krivljavina u Brazilu od navijača i igrača, to je ruganje i sportu i svemu. Sport je svaki viteška borba, ako je protivnik bolji, čestitaj i idemo dalje. „Sutra sviće novi dan", kako kaže Scarlett O'Hara u knjizi „Prohujalo s vihorom".

Druga stvar koju sam upamtio je ugriz Suareza koji je usput fenomenalan igrač. Zapamtio sam tu foru koju sam vidio na internetu, a čini mi se da su ideju ukrali od nas. Na internetu je izašla Apple jabuka zagrižena i ispod piše „Suarez was here". I onda se sjetih kako smo mi to u Ilićima pokraj Mostara već imali. Sveto Markotić i ekipa oko njega uvijek su se nadmetali tko će kome veću spaćku napraviti. Tako da su jedne večeri ova ekipa na čelu s Drndom, Sveti Markotiću u voćnjaku svaku jabuku na grani ugrizli, a nisu je brali. Tako kad je Sveto ujutro ustao i pogledao voćnjak, bio je šokiran. Koja je ovo beštija mogla biti, to još nikad nitko nije vidio. Tako da bi još bolja fora bila Appleova jabuka i da se napiše „Drnda was here".

 

Ajmo se vratiti dvojici papa i prekrasnoj slici ovoga finala. U finalu je bolja bila Argentina, ali eto izgleda da se papa Benedikt bolje molio Bogu. Izgleda kada je frka, svi se molimo Bogu. Vraćam se na veličanstven zalazak sunca iza našeg svjetla spasitelja Isusa Krista. Tijekom prijenosa barem pet-šest puta je redatelj to prikazivao. Palo mi je na um, kako sada igra Zrinjski i BHT1 radi prijenos, a mi na brdu Hum imamo veliki križ od 33 metra na spomen 2000 godina od rođenja Isusa Krista koji zajedno sa postoljem od devetmetara ukupno izgleda jednostavno veličanstveno. Toliko je prijenosa bilo proteklih deset godina iz Mostara i nikada kamera nije bila tamo uključena da pokaže simbol grada Mostara i Hercegovine. Nego kamera snima neki relej koga nema, i snima tamo brdo gdje netko šara „Tito, volimo te", „BiH, volimo te". Mislim da je to smiješno. A to je javni servis, jesmo li mi Hrvati konstitutivan narod, je li to naš simbol. Je li to 20 kilometara od Međugorja, gdje dolazi cijeli svijet. Zašto javni servis to ne prikaže ili se boji da im od silne pozitivne energije ne crkne kamera.

Bog i Svjetsko prvenstvo u Brazilu

Sada se na kraju vraćam dvojici papa, jer su oni ljudi od krvi i mesa i s normalnim emocijama za razliku od ovoga otpravnika poslova Veleposlanstva u Sarajeva za kojega nacije i narodi ne postoje, etničke skupine to je nešto prevaziđeno. Po njemu bi Svjetsko prvenstvo igrale samo multinacionalne kompanije, pa bi vjerojatno u finalu igrala Nokia protiv Applea. Možete misliti koje bi tu tek suze bile, ali Wall Streetu, kada bi im pale dionice. I normalno da je papa Benedikt navijao i molio Boga za svoje, a papa Franjo molio za Argentinu kao što je normalno. Ali iako je Argentina bila bolja, pobijedila je Njemačka, gdje je tajna.

I pošto mi Hercegovci svugdje imamo vezu i odmah smo to saznali iz Vatikana, zašto je bolje kod Boga prošao Benedikt. To je najveći intelektualac u povijesti Katoličke crkve, sveti Pavao, sveti Augustin, sveti toma Akvinski i Benedikt XVI. Otkako je papa u mirovini, počeo se družiti s običnim svijetom. I čuo je zgodu od jednog hercegovačkog franjevca o kumi Mandi koja je postila četvrtkom, a svi ostali srijedom i petkom. I ovaj fratar je pita: Što to ti postiš četvrtkom, a svi ostali srijedom i petkom. A Manda koja je bila nepismena i bez ikakve škole odgovori: „Nešto sam računala kod Boga je gore manja gužva četvrtkom". I čini mi se da je Benedikt poslušao taj savjet i sjetio se one rečenice iz Biblije: „Hvala Ti, Bože, što si se objavio nama malenima, a ne mudrim i učenim. I zato je njemački Elf ponovno prvak svijeta. Ako je Bog uz silne probleme imao vremena baviti se tim trivijalnim sitnicama.

Piše: Marin Topić/pogled.ba