Katarina Pejić: Pedeset nijansi hrvatskog sivila

Katarina Pejić
Katarina Pejić

Hrvatski političarima još nije došlo vrijeme, pedeset nijansi hrvatskog gospodarskog sivila i dalje postojano stoji, njima ne fali obećanja da će netko doći iz vana od stranih investitora u zemlju u kojoj ni vlastiti gospodarstvenici ne žele investirat, al ipak kažu BDP je napokon u rastu, za pedeset godina stići ćemo Njemačku, tko preživi pričat će.

Njemačka je za 5 godina izašla iz recesije, Hrvatskoj se još uvjek preporuča strpljenje uz daljnje bolne rezove. Karamarko ima plan kako nas spasit al treba čekat, do izbora. A imamo li vremena za čekanje dok nam se ovdje u iseljeništvu u Njemačkoj, u zadnjih godinu dana doselilo dvjesto posto više hrvatskih doseljenika nego 2013 godini. Po ovim podatcima iseljenika kao da se nalazimo u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća kada je veliki val odselio iz Hrvatske, po privredi smo negdje još dalje čak u šezdesetima a po politici izgleda da još traje II svjestki rat.

Možda u doskoro vrijeme otkrijemo i vatru pa osvjetlimo ovih pedeset nijansi hrvatskog sivila u kojima živimo i izadjemo napokon iz špilja. A kažu da smo zemlja Hrvatska- Puna života" Full off life" i za te tri riječi opravdali trošak 300.000 eura al za samo ona tri mjeseca ljeta, ostale mjesece Hrvati šute i nerijetko tiho govore bojeći se kao u nekad davnim vrmenima kada se nije smjelo reć mišljenje na glas. Pazi se i nadzire sve tako da postoje dežurni igrači na društvenim mrežama koji će vas nerijetko upitat zašto ste lajkali stranicu koja je protiv njihovog političkog načela ili zašto ste bili na koncertu nekog njima neomiljenog pjevača. Zemlja smo i koja uplati 4, 7 milijardi kuna u kladionice , zemlja smo i oprosta dugova najsiromašnijima, zemlja smo ciji momci odlaze i u Ukarjinu da ratuju za pare u 21 stoljeću, dok oni drugi u Rusiju odvode delegacije radi razvijanja profita, zemlja smo gdje je san svakog roditelja da izvede djecu na pravi put. Put ka graničnom prijelazu.

Biraju se strogo riječi i naići ćete brzo na osude ako napišete da je Hrvatska u regiji ili još gore na Balkanu, bolje ti je da si je smjestio u Afrički rog nego na Balkan, a koliko je balkanskog mentaliteta u Hrvatskoj nemoj pitat.. Bez obzira što nam je bolje nego susjednim zemljama, imamo bolje ceste, veće plaće, dobro smo odjeveni, odličnu gastronomiju, vozimo bolja auta opet smo osma nacija u svijetu po depresiji . Kakva smo mi to zemlja gdje trenutno ostvarenje snova hrvatskih gradjana odlazak iz nje te čišćenje njemačkih wc-a u najboljem slučaju rad u tvornici. U Njemačkoj je siromašan znači ne moći si kupit auto u Hrvatskoj to znači ne moći kuputi kruh, razlika u standardu je ogromna al ogromna su i očekivanja doseljenika. Postoje i oni koji su tu došli skoro godinu dana pa su za Božić bili gladni s dva eura u novčaniku.

Bajka o uživanju u boljem životu završava uz brzo prizemljenje na metli , lopati ,tvorničkoj traci ili nekoj povećoj hrpi prljavih tanjura sa satnicama upola manjim od dozvoljenih. Vjerujte ima i toga, samo vam puno ne pišu o tome. Mediji pišu priče o uspjehu a izbjegavaju one manje ljepše kao da rade sustavno na motivizaciji iseljenja. Medjutim bez obzira na sivu hrvatsku zbilju, prije nego se odlučite s koferom u svijet razmislite koliko dobra vam daje vaša okolina u kojoj živite, onog što se ne može kupiti novcem, da li želite odgajati djecu u društvu u kojem će biti auslenderi ili u još gorem slučaju kada majke ostavljaju svoju djecu i odlaze potražit bolju budućnost kako bi ih prehranila ili očevi koji ostavljaju obitelji i zive usamljeni u hladnim skučenim pansionima.

Pokidana obitelj ili kruh na stolu, strašno teška odluka. Životne kušnje ne postoje da vas slome nego da vas stvore,da li ste spremni da duboko udahnete i zadržite dah da ponovno udahnete kad se vratite doma , ili ste spremni zasukati rukave i rastejrati sve nijanse hrvatskog sivila. Da li smo riješili sve svoje probleme odlaskom u bijeli svijet , vrijeme će pokazati!

Katarina Pejić