Kako je Zemo izdao zemljake na Jadranu

Otplivali su svoj počasni krug kako bi se uvjerili da je plivanje kao vožnja biciklom i da bi suprugama na povratku mogli reći kako su se ipak okupali. Barem jednom u pet dana ljetovanja.

Prema dogovoru, za kojeg nije trebalo riječi, samo pogled, u glas su opsovali preslanu vodu i tiho u sebi pozdravili žeđ.

Tri prijatelja već su pri slilasku do plaže, nakon što su barbi platili parking i smjestili se u apartmane, locirali najbliži kafić i oduševljeno zaključili kako tamo služe točeno pivo. Suprugama su bez puno riječi rekli kako moraju popiti nešto, jer ne mogu dugo biti na suncu, a one su, kako ne bi bilo sramote i galame na plaži, popustile i dozvolile muškarcima da vise u birtiji.

Pogled svake od njih govorio je muškarcima kako ne smiju popiti sve pare, onako kako su navikli kod kuće i kako ne bi bilo u redu da ih ljudi, ali i druga djeca, vide pijane na plaži. Njihova su ih već navikla viđati.

Sjeli su za stol i oduševljeno dočekali konobara, koji je, gle slučajnosti, njihov. Pao je dogovor da im donosi što manje pivo. Da se ne bi ugrijalo, ali i da bi zavarali oči namazanih supruga s plaže. Plan je bio da se pije što manje točeno pivo kako bi što češće dolazilo friško, ali i da je lakše uskladiti gutljaje do nove runde. Tako bi gospođe, pomislile da je pred njima samo jedna čaša i da njihovi muškarci tek pijuckaju.

I konobar Zemo znao je za njihovu taktiku, pa je u točnim intervalima donosio novo pivo i sam pazeći da ga za njihovim stolom ne uhvate brižne oči s plaže. Račune nije donosio jer su mu gosti rekli kako ne bi voljeli da im se skupljaju na stolu. Vjerovali su da ih neće masno oderati i nabaciti im koju turu više jer je njihov čovjek, a nije ih previše ni zanimalo da padnu u zamku pohlepe konobara. Jer cijena bijega od žene i djece, dok se ona valja po plaži i dok klinci muče pjesak i vodu, nikad nije preskupa.

I dok su se supruge podavale suncu, a klinci nagutani mora gasili žeđ breskvama kupljenim s barke što vreba po plaži one bez voća, u muževe na odmoru nanizalo se prilično pića.

Skriveni svatko iza svoje čaše, komentirali su besramne tete u toplesima, i veselili se onima debljima od svoje žene. Žalili su Čehe što moraju visjeti uz ženu i nutkati djecu mineralnom iz Praga i psovali sumnjivce s fotoaparatima.

A kad je uz kafić prolazila poznata novinarka s televizije zemlje domaćina, zavikali su Zemi da im ponese svima po duplo i to veliko pivo, da vidi kako to oni tamo piju. Možda ih i snimi kao prave goste. Ne moraju samo stranci hvaliti njihovo more.

No, nažalost, Zemo nije najbolje shvatio. Mislio je da je galama nastala zbog približavanja supruge jednog od njih jer, umoren facama iz kafića, ne gleda televiziju, pa ne zna tko je žena zbog koje galame.

Tek kad je prošla, donio je duplo.

- Sad će mislit' da pijuckamo k'o babe, rekao je jedan muž. Drugi je promrmljao kako mu propade karijera na televiziji.

- Zbog ovoga ti nećemo ostaviti ništa, našalio se treći.

Na to je Zemo hladno odgovorio: - Znat će žena koliko si mi ostavio.