Jure Zovko: Božićni cocktail nesuvislosti

Tamo u pravilu nikad ništa nova, sve po starome. Napada se, po starom dobrom običaju, novinare i tiskovine koje misle vlastitom glavom i usude se to objaviti. Napad je u ovo predbožićno vrijeme fokusiran na portal Dnevno.hr i tjednik 7DNEVNO. S punim pravom jer u tri prva broja nisu objavili nijedan intervju s Vesnom Pusić. Gospodu iz HND-a ni najmanje ne smeta notorni Gleichschaltung u hrvatskim medijima koji je dosegao vrhunac prilikom medijske hajke na organizatora referenduma o ustavnoj definiciji braka u RH.

Hrvatski adventski ugođaj dobrano potvrđuje da živimo u vremenu tranzicijskoga globalizma u kojem se konzum i konzumerstvo sve više nameću kao nova univerzalna religija, odnosno primarna životna forma postkatoličkoga sekularizma. Slika prezadužene države postupno se reflektira u životu prosječne hrvatske obitelji, neovisno o tome je li riječ o klasičnoj formi života u braku, modernoj rastavljenoj obitelji ili onoj postmodernoj koja je sastavljena od gejeva i gejica. Bilo bi zanimljivo napraviti sustavne sociološke analize o spontanim, revnim hodočašćima hrvatskih građana u kupovne centre moći koji su postali katedrale konzumerstva. Vlasnici amerikaniziranih kupovnih centara (West Gate, Avenue Mall, City Center one) pokušavaju nas uvjeriti da je moguće ležerno raditi i živjeti kao u Hrvatskoj, a raskošno trošiti kao u Sjedinjenim Američkim Državama. U tom kontekstu aktivirale su se i strane banke s hrvatskim nazivima pa su u svojoj velikodušnosti odlučile pomoći našim građanima u ovo sveto predbožićno vrijeme tako što su im povećale limit prekoračenja duga na tekućem računu. Kada prođe blagdanska idila, vratit ćemo se u krutu svagdašnjicu jada i čemera. Dobro je da barem za trenutak zaboravimo onu narodnu mudrost: "Tko je dužan, i na Božić je tužan". A dug naše države trenutačno iznosi polovicu BDP-a.

Aktivirao se i premijer Milanović u duhu one božićne popijevke i obznanio urbi et orbi "Veselje ti navješćujem puče, hrvatski..." Kad već ne možemo privući strane investitore, o čemu su naši političari tamburali tijekom pristupnih pregovara Europskoj uniji, možemo dovesti u Hrvatsku najveći i najopasniji kemijski otpad. Nakon što je to odbila učiniti Albanija kao članica NATO-a, mi smo izrazili svoju spremnost: za nuklearni i kemijski otpad spremni. Hvalim te Bože nad vojskama što si nam pomogao da postanemo članica NATO-a. Izgledalo je kao da smo privukli strane investitore koji će stručno i profesionalno uništiti kemijsko oružje u našem plavom Jadranu. Samo, na nesreću po nas, Italija je uspjela preoteti i ovu stranu investiciju. Na koncu se ispostavilo da Milanovićeva Vlada nije sposobna uvesti čak ni kemijski otpad. Taj genijalni potez jamčio bi daljnji razvoj našega turizma, poticao ribarstvo i očuvanje okoliša. A u predbožićno vrijeme možemo se složiti s premijerom Milanovićom da bi to ipak bio human i plemenit čin. Fali još samo citat na latinskom: actus honestus et humanus. U sferu humanosti možemo također uvrstiti i emisije «Nedjeljom u dva» Aleksandra Velikog na HRT. Očekujem da će u božićnu emisiju pozvati popularnu starletu i uglednu hrvatsku književnicu, dobitnicu književne nagrade Kiklop, Nives Celzijus da prokomenitra originalni prijedlog velečasnog don Ante Bakovića da u Hrvatsku uvezemo milijun Ukrajinki kako bismo riješili pitanje nataliteta i gospodarsku krizu. Ovim povijesnim potezom otvorili bi se veliki potencijali jeftine radne snage što Europa trenutačno traži od nas, a mi im ne možemo adekvatno uzvratiti.

Čuveni slogan "Na Zapadu ništa nova" kojim je njemački nobelovac Erich Maria Remarque opisao strahote prvoga svjetskoga rata iz perspektive mladoga njemačkog vojnika mogao bi se po običaju primijeniti na Hrvatsko novinarsko društvo (HND). Tamo u pravilu nikad ništa nova, sve po starome. Napada se, po starom dobrom običaju, novinare i tiskovine koje misle vlastitom glavom i usude se to objaviti. Napad je u ovo predbožićno vrijeme fokusiran na portal Dnevno.hr i tjednik 7DNEVNO. S punim pravom jer u tri prva broja nisu objavili nijedan intervju s Vesnom Pusić. Gospodu iz HND-a ni najmanje ne smeta notorni Gleichschaltung u hrvatskim medijima koji je dosegao vrhunac prilikom medijske hajke na organizatora referenduma o ustavnoj definiciji braka u RH. Nemaju ništa ni protiv talibanizacije hrvatske dalekovidnice koju je do korijena proveo Titov štafetonosac, Goran Radman, pobornik kulta štafete poslije smrti jugoslavenskoga Diktatora sa Dedinja. Blago preminuli kult Titove štafete preseljen je sa stadiona Jugoslovenske narodne armije u Centralni komitet Hrvatske radio televizije. Očekujem da će uskoro biti "nagrađene" i urednice Četvrtoga programa HRT-a jer su se usudile pozvati mene osobno da komentiram mogućnost prijevremenih izbora u Hrvatskoj. Rekao sam da ne želim prijevremene izbore jer živimo u zemlji u kojoj teku med i mlijeko. Budući da Angie Merkel voli ruskoga diktatora Vladimira Putina i s njime ćakula o važnim pitanjima na ruskom, nadam se da će nam u ulozi Djeda Božićnjaka pod božićni bor pokloniti hrvatsku verziju Putina u liku Tomislava Karamarka. Već sam pisao o strahu koji vlada u Hrvatskoj kada se spomene šef oporbe: Karamarko ante portas. Tako su u starome Rimu plašile Rimljanke djecu: budi dobar ili će Karamarko doći na vlast.

Kada na Zapadu nema ništa nova, na Istoku po običaju materijala za priču kao u Hiljadu i jednoj noći. Rektor sarajevskoga univerziteta, u medijima opjevani Muharem - prezimena se više ne sjećam - uspio je upropastiti sve međunarodne projekte koje mu je ostavio u amanet njegov prethodnik Faruk Čaklovica. Za takav znanstveni pothvat potreban je poseban akademski talent. Jedino što je ostalo europsko u Muharemovom mračnom, akademskom vilajetu jest doktorski studij "Filozofija i evropski identitet" koji vodimo zajedno kolege Samir Arnautović, Damir Marić i moja malenkost. Sarajevski Rektor se dobrano potrudio da zbriše sa sarajevskoga zemljovida sve što je europsko pa je sada udario na doktorski studij na kojemu su predavali ugledni njemački filozofi. Zahvaljujući mojoj kolumni "Halal vino na Dan reformacije u Sarajevu" Rektor je odustao od modela "jednokrevetne diktature" u proceduri izbora Dekana Filozofskoga fakulteta u Sarajevu. Da ne bude zabune, ovdje je potrebno sematički precizirati da "jednokrevetna diktatura" ne označava «single bad». Nije isključeno da će taj prokušani model, koji je a propos preuzeo iz hrvatske politike, uvaženi sarajevski Rektor primijeniti pri imenovanju povjerenstva za prijavu teme doktorskoga mojoj doktorandici Angie Mešić koja, da ne bude zbune, nije u srodstvu s Adem-agom Mešićem. Angie Mešić namjerava istraživati fenomen feminizma u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na naizgled sukobljene struje: LGBT populaciju i postmodernu reislamizaciju bosanskoga društva. Budući da je Rektorova hanuma prekaljena islamska feministkinja koja zagovara i promiče pravo na hidžab, feredžu i burku, nije isključeno da će sarajevski Rektor aktivirati prokušani model "jednokrevetne diktature" pri imenovanju Povjerenstva za prijavu i obranu teme doktorata za moju doktorandicu Angie Mešić. Rektor bi mogao ostati u uvjerenju da ne treba Bosni i Hercegovini europski feminizam jer je na djelu ekspanzija okcidentalnoga kulturnoga imperijalizma na neovisnu BiH.

Tu će sarajevskom Rektoru od svesrdne pomoći biti njegov alter ego Ugo (Jugoslav) Vlaisavljević koji je nedavno na tribini Matice hrvatske u Zagrebu predstavljen kao veliki borac za ljudska prava uz napomenu da u Sarajevu proživljava teške trenutke, nešto poput tate Annelies Marie (Anne) Frank u Trećem Reichu. Ovo pišem s posebnim osvrtom na božićnu čestitku koju sam dobio od Rektorata sarajevskoga sveučilišta. Nakon što me je Vijeće doktorskoga studija i Vijeće Filozofskoga fakulteta predložilo za predsjednika povjerenstva za obranu doktorata kolegici Džani Rahimić-Bužo za temu "Izvornost pojma techne i njegova eksplikacija kod Heideggera", Senat je u "Odluci o obrazovanju komisije za ocjenu uslova kandidata i podobnosti teme doktorske disertacije" umjesto mene ubacio prorektora Vlaisavljevića. Razlog je vrlo jednostavan: nema objavljenih radova iz navedene tematike i jer je polemizirao s bivšim prorektorom Samirom Arnautovićem da bi mogao uskočiti u njegovu prorektorsku fotelju. Tako zapravo izgleda borba Jugoslava Vlaisavljevića za prava Hrvata u Sarajevu. Priča iz sarajevske Hiljadu i jedne noći ovim još nije okončana. Doktorandica Džana Rahimić, Mostarka iz istočnog dijela grada, podigla je tužbu Kantonalnom sudu protiv kršenja osobnih prava jer želi da predsjednik Komisije za ispitivanje podobnosti ipak bude filozof koji je u osnovnu školu išao u Zapadni Mostar, kao što je uostalom predložila struka, odnosno Vijeće Filozofskoga fakulteta i Vijeće doktorskoga studija. Sarajevski Rektor očito voli moju sintagmu "halal vino" pa mi je poslao ovu neobičnu božićnu čestitku. Odgovorit ću mu u duhu tradicije kojoj pripadam: ako te netko opali po desnom obrazu, okreni mu i lijevi. Ali, bogami ne pročitah nigdje da je fini Gospodin iz Nazareta rekao: "Pustite da vas tri puta ošamare".

Ovaj neobični božićni cocktail nesuvislosti završavam mirotvornom idilom kako i priliči u ovo božićno vrijeme. Riječ je o "Svehercegovačkoj likovnoj manifestaciji" koju je kao prethodnicu analu likovnih umjetnosti uoči Božića priredila Akademija likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu (Sveučilište u Mostaru). Prva svehercegovačka izložba likovnih radova postavljena je u Galeriji kraljice Katarine u Mostaru, a organizirana u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti u Trebinju (Univerzitet u Istočnom Sarajevu) i Odsjekom likovnih umjetnosti Nastavničkoga fakulteta Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru. Najzaslužniji za otvaranje ove izložbe, koja ima obilježje dijaloga kultura među hercegovačkim nacijama, svakako su dekan Akademije, ugledni hercegovački kipar Stjepan Skoko i jedan od najnadarenijih mladih hercegovačkih slikara Svetislav Cvetković, viši asistent na širokobriješkoj Akademiji. Uz radove etabliranih umjetnika Antuna Borisa Švaljeka, Mirsada Begovića, Save Pekovića i već spomenutoga Stjepana Skoke, posebnu pažnju posjetitelja sigurno će izazvati neobična instalacija Nikole Vučkovića, redovitoga profesora kiparstva na širokobriješkoj Akademiji. Na svijetlosivoj plohi, veličine Michelangelova Davida, napisano je "JA NISAM HERCEGOVAC". Za sličnu senzaciju pobrinula se asistentica s Akademije likovnih umjetnosti u Trebinju, Nada Arnut, koja je u duhu Descartesove tradicije jednostavno napisala: "HODAM, DAKLE POSTOJIM!" Umjetnosti draga, tko te ne bi volio?

Dok mi ovdje umiremo u dosadi agramerskoga konzumerstva, medijskoga ideološkoga opanjkavanja i političke manipulacije, moji Hercegovci se ugodno zabavljaju pitanjima «Što je umjetnost?» U pravi trenutak i na pravi način.

Jure Zovko/dnevno.hr