Josipa Milas: I klapat će tanjuri za stolom, gdje je prošle godine i on jeo...

Josipa Milas

Odlaziš očistiti grobnicu, prkosiš kiši koja plače.
Sutra se njegov grob neće vidjeti od cvijeća
Sutra će svi biti tu.
Sutra će tvoju bol,neke ruke grliti.
Pričat ćete o njemu,čim župnik završi misu.
I klapat će tanjuri za stolom, gdje je prošle godine i on jeo...
Sutra će biti sve to.
No danas,danas boli.
Danas dok ribaš prašinu sa groba, brišeš krpama, pa opet vodom,kao što pokušavaš obrisati svu bol i nadopuniti svu prazninu nakon njega.
Danas dok trčiš do Cmilje, do dućana po najljepse ruže bijele kao njegova duša, danas dok kupuješ svijeće i sve potrebno za sutrašnji ručak u dućanima gdje čekaš redove kao da je badnjak.
Danas dok plačeš za sve.
Za sutra, za jučer
U sebi.
Jedno ,kako si? -boli

Odlaziš očistiti grobnicu, prkosno kiši koja plače
Postavljaš najskuplje bukete, iako znaš da mu ne znače ništa.
No voljela si ga više od 50 maraka, koliko ih plaćaš.
Njegov život više je od 50 milijona, i sve bi dala da opet još jednom zagrlis.
Danas te boli duplo više.
Danas nemaš kada plakati.
Danas mu pričaš, dok si sama na grobu,o svemu što te boli.
On te sluša.
On te nevidljivim rukama grli.
Čuva te s ljepšeg mjesta
I nije na grobu,on je uz tebe stalno.
On je bio uz tebe i dok si mu birala najljepše cvijeće u boji njegove života
Čuješ li me?
Kako si?

Danas dok odlaziš očistiti grob, koji se sutra neće vidjeti od cvijeća, iako nebo uporno plače, kao tvoja duša,iako znaš da su u grobu tek kosti,a duše na mjestu,ljepšem nego mi,tebe boli sve.
Tebe boli srce, tebe boli duša i nema tog lijeka koji moze izljecit.
Naviknut ćeš se, jednoga dana.
Ustvari nećeš nikada.
Samo ćeš šutjeti.
Samo ćeš mrziti dan prije sutrašnjeg
Ovaj u kojem nam se dusa razgoliti dok klečimo i brišemo prašinu,pa se isplačemo u sebi, jer sutra ne možemo.
Jedno, kako si? -ubija.

Josipa Milas