Josip Milić: U ime obitelji ili u ime naroda

Josip Milić: U ime obitelji ili u ime naroda

To je četiri mjeseca nakon što su predali Zahtjev za raspisivanje referenduma sa 749 316 potpisa građana RH Hrvatskom saboru. Zatražili su od predsjednika Sabora Josipa Leke da u dnevni red rasprave uvrsti Zahtjev za raspisivanje referenduma te da se odredi datum raspisivanja referenduma, najkasnije 14. 12. 2013. Predstavnici građanske inicijative "U ime obitelji" smatraju da hrvatski birači imaju pravo reći kako žele urediti hrvatsko društvo. Baš kao što je Mađarska, članica EU, Ustavom zaštitila brak kao zajednicu žene i muškarca i temelj obitelji, to imaju pravo, ako se tako izjasni većina birača, učiniti i Hrvati. No, Milanovićeva je Vlada rukovodeći se načelom „U ime naroda" prvo povećala broj birača koji se trebaju izjasniti na referendumu o braku, nakon toga je 3 mjeseca otezala pregled potpisa za koji je trebalo 3 dana, a potom brzinski donijela prijedloge zakona koji su suprotni sadržaju referendumske inicijative. U isto vrijeme sprječava izjašnjavanje birača na referendumu. Opet sve "U ime naroda".

Piše: Josip Milić/dnevno.hr

Zbog svega toga akcija inicijative „U ime obitelji" puno je više od borbe za normalan brak! Stop je to širenju jedne pogubne i bezbožne ideologije. Ma koliko boljševici na vlasti ignorirali akciju prikupljanja 749 316 potpisa hrvatskih građana, u Hrvatskoj nakon ove akcije više ništa neće biti isto. Što god da Milanovićeva Vlada učini naći će se u nezgodnoj situaciji. Poznajući Milanovićevu tvrdoglavost i bahatost za očekivati je da će zaguljeno goniti po svom kao i u slučaju „Lex Perković" te da će doći do zida.

Komentirajući akciju inicijative splićanin Petar Balta piše kako se na javnom trgu hrvatskog demokratskoga društva pojavio svenarodni pokret stotina tisuća građana koji nikoga ne mrze, koji na uvrede i napade ne uzvraćaju istom mjerom, i kojima je jedini motiv ljubav prema vlastitoj obitelji. Oni samo žele mirnu i sretnu budućnost svojoj djeci i svom narodu te su se za to spremni založiti i žrtvovati. Pokret za zaštitu temeljnih vrijednosti po Balti je dobar put da konačno sami građani kažu do čega im je stalo i od čega neće odustati.

Međutim, udruženje Zagreb Pride ocijenilo je zahtjev za referendum građanske inicijative "U ime obitelji" nepravednim i opasnim za demokraciju u Hrvatskoj te ustvrdilo da je inicijativa utemeljena na dubokim predrasudama i netrpeljivosti prema LGBT osobama i njihovim ljubavima. Oni smatraju kako činjenica da se u ustav želi unijeti odredba po kojoj bi unaprijed bilo zabranjeno jednoj skupini ljudi nešto što je dopušteno drugoj, očigledni dokaz da ona zadire u samu srž ljudskih prava i demokracije u Hrvatskoj. Većina ne smije i ne može odlučivati o pravima manjine. Ovom se inicijativom pokušava nasiljem nad demokracijom lezbijke i gejeve proglasiti građanima drugog reda, tvrde u Zagreb prideu.

O gay aktivizmu na zanimljiv se način osvrnuo mostarski franjevac Dalibor Milas. On je napisao kako se homoseksualne udruge trebaju zalagati za prava, ali i da homoseksualno orijentirana populacija posljednjih godina pretjeruje s provokacijama na paradama. Po njemu bi parade trebale biti skupovi kojima bi oni potaknuli društvenu raspravu o pravu na obiteljski život istospolnih parova, što se, po svemu sudeći, ni ove godine neće dogoditi. Balkanski homoseksualni aktivizam nije reakcija na hrvatsku zadrtost već iskaz osebujno primijenjene revolucionarne ideologije. Pride aktivizam ne želi samo olakšati život homoseksualnim osobama nego i - izmijeniti svijet. Zanimljivo je da je naziv jednog od predavanja na prošlogodišnjem Gay Prideu u Zagrebu glasio: „I budućnost je naša", što je zapravo označavalo revolucionarnu promjenu civilizacijske svijesti. Svojim imperijalističko-trijumfalističkim proglasima i osvajačkom simbolikom (uzmimo samo npr. pozdrav zastavi duginih boja kao navještaj buduće civilizacijske pobjede), on ne potiče i ne razvija kulturu dijaloga već strateški generira poligon kulturnog rata, u kojem želi apsolutnu pobjedu, tvrdi ovaj mladi mostarski franjevac. Gay pokret ne traži samo kutak za sebe nego ambiciozno želi mijenjati civilizacijski diskurs. U svojim temeljnim pretpostavkama, on ne poziva na toleranciju i suživot već traži javnu redefiniciju seksualnosti, morala i identiteta i to samo po njihovim željama. Gay Pride ne liječi homofobiju, ne donosi boljitak homoseksualcima, nego upravo suprotno, on suzbija toleranciju (suživot s onima s kojima se ne slažeš) promovirajući podjele tipa: „Ili si s nama, ili si protiv nas!". Tko god ne plješće, tko ne podržava ili, ne-daj-Bože, uputi kritiku homoseksualnom pokretu, biva medijski etiketiran kao nazadni homofob i postavljen pred zid srama. Ovakva strategija kojoj često pribjegavaju gay aktivisti protiv svakog tko nije na njihovoj strani, nehumana je i politički neprihvatljiva, završava svoj osvrt fra Dalibor Milas.

Ni vodeći konzervativni filozof današnjice, Roger Scruton, ne smatra da se u ovom slučaju radi o sporu oko prava, sloboda i životnih prilika homoseksualaca, nego o sporu oko institucije braka. On tvrdi da se u Britaniji vode rasprave o istospolnim brakovima kao da se radi o proširivanju nečijih prava, a ne o fundamentalnom mijenjanju institucije braka. Brak je nastao, tvrdi Roger, oko ideje spolne razlike i svega što ta spolna razlika znači. Pretvoriti tu značajku u akcidentalnu, a ne esencijalnu znači promijeniti brak do neprepoznatljivosti.

O gay brakovima se izjasnio i Papa Franjo još kao nadbiskup. „Nemojmo se zavaravati, nemojmo biti naivni, ovdje nije riječ o običnoj političkoj borbi, nego o antropološkome koraku unatrag. To je destruktivna težnja protiv Božjega zakona" - kazao je Papa. Poput mnogih bezbožnih ideologija do sada tako i ova udara na temelje kršćanstva - na Bibliju. A kršćanski ideal braka jasno je definiran na prvim stranicama Biblije u Knjizi postanka. „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i njih dvoje bit će jedno tijelo." Isus u desetom poglavlju Markova Evanđelja tomu dodaje: „Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub" (Mk 10,3-12).

U borbi za homoseksualne brakove može se vrlo jasno prepoznati borba za sekularno društvo u kojem su kršćanske vrjednote sporedne i nevažne. Važno je samo ono što čini čovjeka trenutno sretnim i što mu trenutno život čini ugodnim. U sekularnom društvu svaka je žrtva bespotrebna i suvišna, a križ nema nikakvu ulogu. Sekularno je društvo, društvo izraženih strasti i nagona, koje kao takvo nema nikakvu šansu da uspije niti potraje, ali može proizvesti strašne posljedice, kako po brak tako i po sve temelje društva.