Ivan Vrljić: Životno poslanje u svijetu

Već od davnina postoji ljudsko definiranje čovječnosti - homo religiosus. Latinski izraz za religioznost dolazi od misaone reference religare što u prijevodu znači misaono razložiti, vjerski uobličiti, privezati. U renesansna vremena čovjek je težio univerzalnosti i racionalnoj spoznaji pa je često renesansa definirala čovjeka kao homo faber - čovjek radnik.

Definirati čovjekovo poslanje u svijetu relativizira čovjeka kao pukoga subjekta današnjice. Otvoriti se svijetu, biti dio svjetskoga ethosa, čovjekova je zadaća u vremenu i prostoru. Svakako u taj rang spada i socijalizacija, proces sustavnoga otvaranja svijetu, njezina provedba kroz formu solidarnosti, međusobnoga uvažavanja ljudskoga dostojanstva te cjelokupnosti ljudske ličnosti. Sav pluralizam etiketiranja ljudskoga poslanja u životu stat će na jednoj instanci - prolaznosti i ograničenosti svega postojećeg.

Njemački filozof Karl Jaspers jasno je govorio o čovjekovim graničnim situacijama - smrti, bijedi, očaju i tjeskobi. Čovjek se izravno pitao što je uzrok svemu tome? Današnje poslanje ljudi, na svu žalost, ide pravocrtnim slijedom. Svi žurimo u nepoznato, ne živimo u koraku s prirodom, zarobljeni smo u općoj tehnologizaciji, premalo komuniciramo. Nedostatak komunikacije i razumijevanja životni je moto suvremene zbilje. Jesmo li dorasli iskonskoj težnji čovjeka da čovjeku bude čovjek?

Zasigurno teško ili nikako. Moderna vremena nose sa sobom mnoštvo izazova. Jedno od notornih izazova svakako je čovjekovo poslanje u svijetu . Završit ću s jednim manjim citatom. Suvremena komunikacija teče u samo dvije rečenice: Ne znam! Nemam vremena!