Hercegovino i Bogu si teška

Kao da su hrvatski mediji i oni „naši" u BiH udružili svoje snage u pranju usta Hrvatima iz BiH i Hercegovcima. Prvo pranje krenulo je iz Hrvatske, indirektno, napadajući Kosoricu jer je odobrila 21,1 milijun kuna ili ti oko 5,7 milijuna KM za Hrvate u BiH. Udruženim snagama svi od reda mediji iz Hrvatske opališe po Hrvatima u BiH. Bilo je izjava tipa, primjerice, na Novoj i RTL-u kako smo mi Hrvati u BiH, eto, „došli u Hrvatsku, iskorumpirali je do kosti", a sad ih još plaćamo.

HRT nije išao tako daleko. Ipak su oni antifašisti. Limitirali su se samo na vijest o „pomoći" Hrvatima u BiH, malo novinarka pljucnu pred kraj, rekavši nešto u stilu „ako ništa drugo imat ćemo gdje moliti u BiH", aludirajući na pomoći izgradnje crkava. U duhu tog istog antifašizma, iste večeri je na drugom programu bio film „Most" deklariran kao „bosanski" film.

Zanimljiv je timing hajke protiv Hrvata u BiH. Objava o pomoći Hrvatima je objavljena u Narodnim novina RH 04.11.2009., a medijska hajka je krenula 26.11.2009. Pitamo se čemu kašnjenje? Nećemo biti baš tako zlonamjerni pa pomisliti da je kašnjenje od 22 dana uvjetovano izvješćima Agencije za statistiku BiH i Hrvatske gospodarske komore koji govore o 796 milijuna KM deficita BiH u razmjeni sa Hrvatskom, a koji su objavljeni, gle slučaja, istog dana, a što nije objavio nijedan medij u Hrvatskoj? Ma kakvi, nismo baš toliko zlonamjerni, jednostavno, omaklo se hrvatskim medijima, pa smetnuli objaviti to.

S druge strane, u našim bh građanskim medijima, nedavno pri spomenu dana ZAVNOBIH-a kao dana državnosti, na pitanje „šta mislite što se dan ne slavi u RS-u i nekim županijama u Hercegovini", nekolicina ih reče (kao da su se dogovorili J - opet mi zlonamjerni) da se za RS ne čude, ali im krivo radi Hrvata, jer su „nam bili saveznici, a onda nam okrenuše leđa". Poučen, očigledno ovim prilogom, netko na teheran-x, pardon sarajevo-x otvori diskusiju „BH Hrvati od saveznika do žrtve".

Tobože, da bi se čula druga strana medalje, otiđe „građanska" novinarka u „podijeljeni" Mostar da priupita slavi li se tamo. Jedni ne rade i slave, drugi samo ne rade. Ne trebamo ni spominjati da se u nekoliko minuta koliko je trajao prilog spomenulo kako je Mostar podijeljen i kako su antagonizmi još uvijek na snazi između dvije strane, na granici ekscesa, a sve to pod propagandom nacionalističkih stranaka, prije svega one bagre s brojevima i bez, i one malo manje bagre iz SDA.

Opet kratkoročna amnezija kod bošnjačkih, pardon, „građanskih" medija. Kako samo brzo zaboraviše da su isti ti Hrvati, u jeku rata sa Bošnjacima, propustili i prevezli u 2 godine 8943 ranjenika Bošnjaka, na liječenje u Hrvatsku. Primjera radi, ranjenika Hrvata je bilo 1991. Dandanas, u Hrvatskoj živi oko 130 000 izbjeglica iz BiH, od kojih je 47 000 Bošnjaka. Reći će „građani" kako je to pomoć Hrvata iz Hrvatske, a ne iz BiH.

Pa eto uzet ćemo za primjer „podijeljeni" Mostar. Nacionalistički i proustaški nastrojena zapadna strana grada dopustila je izgradnju 6 džamija na svojoj strani, od čega ih je pet bilo srušeno za rata, a 6. je izgrađena na crno u prigradskom naselju Jasenica (tu nikada nije bila džamija, nego medresa). Čak štoviše, ta džamija se na crno prikopčala na elektro-distribucijsku mrežu. Kad im je došla inspekcija, oni su zaprijetili međunacionalnim sukobom, govoreći kako je to napad na njihovu vjeru, pa se ljudi povukli. Koliko je kapelica izgrađeno na „građanskoj" strani? Da li je renovirana pravoslavna crkva?

Na toj profašistički nastrojenoj zapadnoj strani nedavno bijahu svatovi Dženana i Almase, gdje se skupiše sve mostarske vehabije sa zastavom Saudijske Arabije i onom sa ljiljanima, te se, vijoreći ove zastave, provozaše rimokatoličkim i hrvatskim, naravno, nacionalističkim dijelovima grada Rodoč, Jasenica i Podhum, pored franjevačke crkve. Apsolutno nikakav incident.

Slična situacija, ali obrnuta u Potocima kod Mostara sa zastavom hrvatskog naroda. Morala je doći policija kako bi umirila „građane" koje je jako uvrijedilo isticanje fašističkih i nacionalističkih simbola.

Mogao bi o ovome do u nedogled. Izgleda da niti Hrvati u Hrvatskoj, a niti „građani" u Sarajevu ne čuju naše poruke da nas njihovo pljuvanje ne vrijeđa niti minimalno, te da se oni već jednom nauče pecati. Mi Hercegovci, Hrvati u BiH, kakogod, i Bogu smo samom više otežali i dojadili, sa svih nas strana deru, a neke obrane i samoobrane nemamo. Uostalom, kad smo je to ikad imali?! A još smo tu! Jedino to nam je i ostalo, biti ponosnim s tim što jesmo i ustrajati u tome. Drugi će se sami otrovati svojim otrovom.

supersajt.info