Fra Mario Knezović: Teze i sinteze, stigao Yutel u pakiranju Al Jazeera?

...su izvještavali ovako: „Netko puca, puca od tamo nekud!“ A onda voditelj Dnevnika pita tko puca? Ovaj reporter odgovara „Oni pucaju!". I tako bi se nadmudrivali u bezličnome govoru ne želeći imenovati agresora i žrtvu. U studiju kao urednik Dnevnika sjedio je Goran Milić. Taj isti Goran Milić sad je postao urednikom televizijske kuće Al Jazzeere Balkans. Ona će emitirati program uglavnom za narode bivše, Bogu hvala, propale države. Je li to povratak Yutela u drugome pakiranju? Najvjerojatnije jeste.

Što se Gorana Milića tiče mogu napisati da je sjajan urednik, odličan novinar, vrstan pisac i reporter. On ima njuha prepoznati teme i priče, dosjetljiv je. No, očito je da je on, uz sve to, izvrstan svakome sustavu, svakoj vlasti i da ima njuha za one na vrhu gdje se novac vrti. Nije na odmet spomenuti, kako bi shvatili stanje hrvatskoga novinarstva, da je Milić slovio u zadnje vrijeme kao desni, kao onaj tko čuva nacionalne interese, koji je odmjeren u izvještavanju o Crkvi. To i jest bilo tako. Onda se čovjek s pravom pita kakvi su nam drugi, ako je Milić s ovakvim pedigreom istaknuti domoljubni novinar i urednik.

Na toj novoosnovanoj televiziji svatko će, kako kažu, govoriti kako zna i umije, dakle, na svome jeziku. Srbi bi rekli: „Govori srpski da te ceo svet razume!" Kad se sve sagleda mogu zaključiti na slijedeći način. Sigurno bi ova arapska televizijska kuća našla nekoga drugoga podobnoga da je Goran Milić odbio ponudu. Držim da je bolje da je prihvatio tu ulogu, jer ipak će on, na temelju bogatoga iskustva, znanja ali i vlastitih promašaja i zabluda koji su ga pratili u životu, znati „naginjati" na „našu" stranu i vjerujem kad bi sutra zapucalo da ne bi Milić opet govorio kako puca tamo netko nepoznat! Nije Milić pao s Marsa, ima on soli u glavi i to ne samo stoga što mu se rodno mjesto zove Slano!

Duha Asiza u Mostaru

Povodom 25. godišnjice velikoga susreta vjerskih predvodnika, koji se pod vodstvom blaženoga Pepe Ivana Pavla II. zbio u Asizu 1986. godine, u Mostaru je održan „mali Asiz". Kad sam razmišljao poći na taj susret ili ne bilo je ovako. Imao sam bezbroj razloga da ne odem. No, imao sam samo jedan razlog za otići. Naime, uvjeren sam da bi Sveti Franjo došao na taj susret baš unatoč tome što nas puno toga koči da budemo prisutni. Na tom susretu čuli su se lijepi i odmjereni govori predstavnika Katoličke Crkve, Pravoslavne Crkve, Islamske zajednice i Židovske općine. Milina je bilo vidjeti kako je asiški svetac učinio da se ruše zidovi, koje uglavnom grade oni koji malo znaju o svojoj vjeri ili malo žive svoju vjeru.

I sad, kad je sve završilo, upitao sam se slijedeće: Bi li ove vjerske vođe isti govor održale npr. na otvoremomu prostoru mostarskoga Bulevara!? Sumnjam! No, unatoč svemu bolje je govoriti i iza zidova nego nikako i nigdje! Čestitke za ovaj pokušaj dobra i mira! Čestitke govornicima uz samo jednu opasku da sam očekivao i od nekih drugih, osim vladike Grigorija, čuti pozdrav: Hvaljen Isusu i Marija!

Tko je ubio Gadafija?

Ubojstvo libijskoga vođe Gadafija razotkrilo je sustav funkcioniranja demokracije koja se afirmira silom jačega, moćnijega, kojem se, eto, svidjelo svrgnuti vođu jednoga naroda koji više nije bio po volji i ukusu onih koji su se pod njegovim šatorom družili i sklapali naftne ugovore! Ovdje ne želim ni jednom riječju podržati ili opravdati način Gadafijeva vladanja narodom i njegovom diktaturom nad narodom, ali još manje mogu podržati one koji su ga smakli u ime svojih interesa i još gore diktature korporativne moći.

Tegobno je bilo gledati kao se ljudi iživljavaju nad tijelom mrtva čovjeka. I dok su neki oduševljeno promatrali mrtvaca, zapravo, cijeli svijet je na simboličnoj razini gledao vlastitu lešinu ovijenu plaštem borbe za ljudska prava! Kao je to moguće da su moćnici iznenada spoznali da treba Gadafija svrgnuti? Pa svi oni s njim su se rukovali, grlili, pušili kubu, dijelili naftni i bankarski plijen! Očito je stigla naredba od onih koji vladaju iz sjene, a na čelima država su samo njihove marionete!

I kakav uspjeh je postignut? Nekim zemljama, čitaj osobito SAD-u, je sami rat uspjeh. Oni moraju ratovati. Oni se cijelo vrijeme ponašaju po nogometnoj taktici da je napad najbolja obrana. Svoju vojsku drže podalje od vlastite zemlje, jer što će im ljudi sumnjive prošlosti u blizini vlastitih domova! I tako je napaćeni narod Libije pred svjetskim kamerama ginuo u luđačkoj euforiji za tuđi interes. Ništa nova! Gadafija tako nisu ubili oni koji su ga ustrijelili, nego davno prije je ubije od onih koji su ga stavili na metu i nišan. Ni prvi ni zadnji!

Uz sve to novo libijsko vodstvo je najavilo da će zemlja biti uređena po strogom islamskome zakonu šerijatu. Koga sad to briga što će i onaj mali broj kršćana biti prikovan na križ i zatučen kao u vremena turskoga zuluma na našim prostorima. Još i ovo nije zgorega spomenuti. Gadafi je pao na tlu svoje domovine. Nije pobjegao. Bolje bi bilo da su i u našoj bliskoj prošlosti vođe ginule za narod, a ne da su se sklanjali u tuđini i uzmicali, a narod prepuštali smaknuću!

Hrvatski intelektualci i svećenici sve znaju!

U Mostaru je, u okviru Tropletovih dana kulture, gostovao predavač don Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa koncila. Njegovo predavanje je imalo naslov: „Katolički i nacionalni identitet". Predavač je osobito ocrtao ozračje globalizacije i globalizma u kontekstu Crkve i hrvatskoga naroda. Često znamo čuti površne rasprave o tome što nam donosi, a što uzima Europa. I svećenici se, kao i tzv. hrvatski intelektualci i političari, o tome očituju, zato me čudi da je ovo predavanje pohodio mali broj svećenika, neznatan broj profesora i još manji broj političara.

Razloga mogu bili dva. Prvi je da sve znaju o ovoj temi, a drugi je da ih to ne zanima! Ovo da sve znaju pada u vodu, jer da je tako ne bi trebalo zvati gosta iz Zagreba da o tome progovori. Bio bi predavač iz Hercegovine. No, svakako se imalo što čuti što je korisno u zauzimanju stavova o najaktualnijoj temi našega doba. Čuti, između ostaloga, samu činjenicu da se u Hrvatskoj magijom, vračanjem, vidovnjaštvom, kiropraktikom bavi 70 tisuća osoba, nasuprot nešto više od 3 tisuće svećenika, redovnika i redovnica, puno za sebe govori. Kasno će se biti buditi kada tat-neprijatelj u kuću provali, a ta kuća može biti i župni stan ili samostan!

Fra Mario Knezović