Fra Mario Knezović: Oko za oko, zub za zub
Osvetnički mentalitet i postupke nalazimo i u Starome zavjetu kada se postupa po onoj „oko za oko, zub za zub". O tome možemo čitati u trima starozavjetnim knjigama: u Knjizi Izlaska, u Ponovljenu zakonu i u Levitskome zakoniku. No, Isus svojim dolaskom taj mentalitet i način postupanja gura sa scene i u središte stavlja zakon ljubavi, što je bezbroj puta očitovao svojim činima kada oprašta progoniteljima i iskazuje ljubav prijestupnicima. Nije lako u svagdanjem okružju, u kojem primamo razne udarce, okretati svoj obraz, kako nas Isus poziva, na udarac i s druge strane. Kad smo napadnuti, prozvani i etiketirani, u nama se budi duh osvete - budi se grijeh. Uzavrela strast tjera nas da se s neprijateljima obračunamo istim sredstvima. U takvim nam trenutcima u duši moraju odjeknuti Isusove riječi da moramo ljubiti svoje neprijatelje i moliti za one koji nas progone. To će zasigurno biti nemoguća misija dok se ne pretvorimo u bića ljubavi, ali ljubavi koja je utemeljena u Bogu. Toliki su nam posvjedočili kako se može izbjeći gorčina, osvetoljubivost, uzvraćanje udaraca. Isus nas poziva na zakon ljubavi jer želi da budemo sveti i savršeni kao što je svet i savršen Otac nebeski.
Papa Franjo već je nekoliko puta u svojim nastupima i napisima istaknuo da mu je milosrđe jedna od najvrjednijih i najdražih krjeposti. Krjepost milosrđa, praštanja i pomilovanja može izvirati samo iz vrela ljubavi. Isus zato upućuje apostole, a to znači i nas, da ljubimo jedni druge kao što je on ljubio nas. Mudra latinska izrjeka kaže: „Osveta je uvijek uživanje sitne i slabe duše." Dakle, oni koji praštaju i oslobađaju se srdžbe i osvete, imaju jaku dušu. U kontekstu osvete često možemo čuti da trebamo oprostiti, ali da ne trebamo zaboraviti. Ta je izjava sama u sebi kontradiktorna Mi osobno volimo u molitvi zavapiti ono iz psalma 25,7: „Gospodine, ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje." Ako za sebe molimo da nam Gospodin oprosti i zaboravi, kako sami možemo oprostiti, a ne zaboraviti!? Uz oprost ide i trud da se uvrjeda zaboravi. Doduše, trebamo zadržati sjećanje na neko zlo kako nas ono opet ne bi zaskočilo. Trebamo pamtiti samo radi sprječavanja novoga zla, a ne radi vjekovječne optužbe počinitelja i upiranja prstom u njega. Onaj tko ne može zaboraviti, ruši most preko kojeg sâm mora prijeći, poučava nas indijska mudra misao.
Priča kaže da se jedan kineski vojskovođa pripremao na obračun s neprijateljem i njegovom vojskom. Plan je bio osvojiti ga i njime ovladati. No, jedanput su ga njegovi vojnici vidjeli da se druži s neprijateljem, da ga ugodno pozdravlja i s njim nazdravlja. Pitali su ga kako to čini, a obećao je da će ga osvojiti. On im je odgovorio da je to već učinio svojom ljubavlju i prijateljstvom pa oružje nije bilo potrebno. U mnogim našim malim, ali važnim životnim trenutcima svoje neprijatelje možemo osvajati ljubavlju. Ljubav je najmoćnija snaga koja pokorava i one s najoštrijim mačem. Tako je razmišljao i Miroslav Bulešić, novoproglašeni hrvatski blaženik i mučenik, kada je rekao: „Moja osveta je oprost!"