Fra Mario Knezović: Erdogan kao Papa i šutnja sekularista

Prvo treba istaknuti ponos što Islam u Hrvatskoj ima slobode i stotinu godina su priznati ravnopravnima. Prema popisu stanovništva 1910. u Hrvatskoj je živjelo 204 pripadnika Islama. Od toga tri žene i ostalo muškarci. Brojke su danas potpuno drugačije. I dok, meni iz nepoznatih razloga, ali iz razloga koje ipak mogu nazrijeti a ovdje to neću reći, Hrvatska dočekuje turskoga predsjednika kao da je Papa, ostaje javnosti nepoznato puno toga što bi trebalo reći, a ne govori se. Primjerice ne bi bilo nepristojno pitati je li se turski predsjednik osjeća neugodno u državi kojoj su njihovi preci učinili tolika zla? Ako s pravom tražimo isprike srpskih predsjednika, zašto to ne tražimo i od turskih? Čemu isključivost na štetu Srba? Ne bi li ga bilo uputno pitati je li mu neugodno što se upravo dok on boravi u Zagrebu, pa potom u Bosni i Hercegovini, u njegovoj zemlji i pod njegovom inicijativom želi Tursku proglasiti isključivo muslimanskom republikom? Naime, u turskome parlamentu priprema se promjena ustava po kojem Turska prestaje biti Atartukova sekularna država, a postaje muslimanska Erdoganova.

Ne znam gdje su sada oni neumorni kolumnisti s hrvatske strane koji su jako glasni u borbi za sekularnu državu? Kako je moguće da su sada zašutjeli i ne smeta im što će se jedna država uređivati po isključivo vjerskim-muslimanskim zakonima ili po zakonu šerijata? U Hrvatskoj su jako glasni kad Crkva uopće progovori jer se, kako ti dežurni čuvari sekularnosti kažu, vjersko miješa sa svjetovnim. Crkva se po njima miješa u politiku. Također ne bi bilo diplomatski nepristojno gospodina Erdogana upitati kako to da u BiH Katolici godinama ne mogu dobiti dozvole za gradnju crkvi u Goraždu i Sarajevu? Čudno je kako se, naravno s pravom, hvale predstavnici Islama da su u Hrvatskoj sto godina priznati, a istodobno u BiH gdje su Hrvati i Katolici postojali i prije Islama, njima upravo pripadnici Islama političkim odlukama koče izgradnja crkvi i vjerskih objekata.

Što se to zbilo u međuvremenu da turski predsjednik ima doček i zaštitu koju su do sada imali samo Papa i predsjednici SAD-a? Je li se to netko straši da bi Erdogan u Hrvatskoj mogao stradati? Ako se s jedne strane ponosimo i slavimo što Islam u Hrvatskoj ima slobode i sva prava tko bi to onda mogao nauditi Erdoganu? Pitanja kao u priči. Odgovora malo. Parada moći i izravni prijenosi dolaska nekoga predsjednika trebali bi biti po strani. Kao narod moramo biti otvoreni, svakome izraziti dobrodošlicu, ali ne trebamo sluganski klečati pred moćnicima koji obavljaju naručene posjete za koje nije zaslužna ni Hrvatska ni Turska. Netko drugi vodi igru. Drugi igraju uloge. Čestitam pripadnicima Islama i radujem se s njima što slave stotu obljetnicu priznanja svoje vjere u većinski katoličkoj državi. Uz čestitku ih pozivam da bace pogled prema Goraždu i sličnim mjestima gdje se Katolicima gaze sve mogućnosti da budu ravnopravni. To nama u BiH ne treba donositi ni Turska ni bilo koja sila svijeta. To možemo mi sami. Katolici neka se bore za prava Islama u svojoj sredini, a pripadnici Islama neka se bore za prava Katolika u svojoj. To je iskren put koji je BiH očuvao kroz mnoga turobna vremena. A ja popodne odoh na Kedžaru. Što ću gore? Gore očekujem Erdogana da se pokloni pred žrtvom Dive Grabovčeve. Dobro došao Erdogane!

Fra Mario Knezović/fratar.net/