Fra Mario Knezović Bošnjaci tjeraju Hrvate u Treći entitet

U toj knjizi doneseni su ogledi i rasprave o povijesti i filozofiji zlosilja. Vjerujem, da je Tuđman živ, da bi kad-tad napisao knjigu o povijesnim bespućima Hrvata u Bosni i Hercegovini. Vjerujem da bi našao u tome povijesnom i filozofskom razglabanju svoje zasluge za očuvanje BiH kao zajedničke države triju konstitutivnih naroda, ali da bi pronašao i svoju odgovornost zašto dokraja, onda kada se možda još moglo, nije riješeno pitanje Hrvata u BiH. Tuđmana smatram jednim od najvećih hrvatskih velikana koji je strastveno gorio za Domovinu, ali mu nikada ne mogu zaboraviti riječi, koje su vjerojatno tada služile kao obmana nas Hrvata u BiH. Naime, nakon potpisivanja sporazuma u Daytonu, Tuđman je tada, valjda tješeći nas što smo izgubili HR Herceg Bosnu, rekao kako „nema Federacije bez konfederacije". To je značilo da će Federacija, kao zajednica Muslimana (tada još nisu sebe nazivali Bošnjacima) i Hrvata, biti u konfederalnome odnosu s Hrvatskom. Od toga ne samo da nije bilo ništa nego i u samoj Federaciji Hrvati nisu ono što bi po tome nakaradnom ustavu iz Daytona trebali biti. Ostali smo u bespuću, a tomu su dobrano kumovali međunarodni predstavnici koji su prekrajali daytonske anekse uglavnom na štetu Hrvata.

Tako lutamo godinama pustinjom tražeći povremene hladovine i izvore za utaživanje žeđi. Prašinu nam i dalje neki bacaju u oči, a ne nude nam naočale za zaštitu. Godinama izlazimo na presudne izbore. Sve je to dovelo do toga da su Hrvati u BiH došli pred presudni izbor. Natjerani smo prijeći preko „crvenoga mora". Pitanje glasi, a da ne dramatiziram, opstati ili nestati? Ironija je ružno očitovala svoje lice kada Hrvati moraju napuštati BiH, a prvi su je branili, prvi za nju stradavali, prvi u njoj zakone stvarali, prvi u svijetu promovirali, prvi za njezinu neovisnost na referendumu glasovali itd.

Danas „autorska prava" nad Bosnom i Hercegovinom drže oni (Muslimani-Bošnjaci) koji su na referendumu za njezinu neovisnost bili ravnodušni i tek na vanjske pritiske i nagovore Hrvata glasovali za odcjepljenje od tadanje Jugoslavije. Ekskluzivno pravo zastupanja BiH u rukama drže oni koji na početcima agresije na tu BiH nisu htjeli u rukama držati puške da je brane. Prvi su BiH branili Hrvati i postrojbe HVO-a. Alija Izetbegović nije prstom maknuo kada su Srbi spalili cijelo hrvatsko selo Uništa nedaleko od Grahova. Alija Izetbegović, nakon što je sravnjeno selo Ravno, kaže da to „nije njihov rat". I onda danas nam potomci takve politike žele reći da je samo njihova BiH i da je oni štite?To vrijeđa, to provocira, to iritira!

Svi relevantni podatci i statistike kažu potpuno suprotno. U odnosu na broj stanovnika Hrvati su dali najviše života za samostalnost BiH, Hrvati su doživjeli najveći progon i istrjebljenja u odnosu na broj stanovnika, vjerskih objekata koji su pripadali Hrvatima i katolicima je najviše porušeno i devastirano. Hrvati su hranili, naoružavali, u izbjeglištvo primili stotine tisuća Bošnjaka. Niti jednu važniju vojnu bitku Muslimani (Armija BiH) nisu izvojevali u sukobu s jedinim agresorom u BiH Srbima. Vojne pobjede HVO-a uz legitimnu i odobrenu suradnju HV-a (Splitski sporazum) omogućili su opstanak Muslimana u Bihaćkoj i Cazinskoj krajini i stvorili preduvjete prekida rata i deblokade Sarajeva. Sve su tako Bošnjaci dobili na dlanu. Ono što nisu htjeli, znali i mogli izboriti u ratu Bošnjaci pokušavaju izboriti u miru. Žele institucionalnim „fašizmom" u unitarnim težnjama eliminirati jedan konstitutivni narod. Takvim potezima i političkom strategijom Bošnjaci razbijaju BiH i nesvjesno tjeraju jedan narod za institucionalnom, ako hoćete i teritorijalnom, zaštitom. Bošnjačka politika, zapravo, kojega li paradoksa, stvara hrvatski entitet u BiH. Taj entitet neki kolokvijalno zovu „Treći" premda bi trebao biti „Prvi" jer su Hrvati prvi branili BiH.

Hrvati u BiH - na vjetrometini

Pokojni don Anto Baković, veliki i marljivi svećenik i domoljub, jedne je prigode rekao da je „narod bez države kao izmet na buri". Ta tvrdnja može se odnositi i na Hrvate u BiH. Stavljeni smo na vjetrometinu. Što se prije sklonimo s te vjetrometine, ostat ćemo nepolomljeni i manje će zaudarati smrad. Pokušaj ravnopravnoga života Hrvata i Bošnjaka u Federaciji je, to je očito, propao. Što je rješenje? Samo se ono nameće. Novo uređenje i institucionalna podjela vlasti u okviru triju ravnopravnih entiteta. Hrvati, ako žele opstati na područjima gdje su još kakav-takav politički i etnički čimbenik, moraju ciljati svojemu entitetu. Ne vidim valjanih argumenata koji bi bili protiv toga. U tome hrvatskom, bošnjačkom i srpskom entitetu sva prava manjinski konstitutivnoga naroda treba zajamčiti najvišim ustavnim zakonima.

Ne razumijem one koji iz političkoga Sarajeva, pa i neki Hrvati i predstavnici Crkve, govore kako je hrvatski entitet pogibeljan za Hrvate. Hrvatima u Sarajevu, Zenici, Zavidovićima, Bugojnu itd. ne može biti ničim ugrožen položaj jer ima je sada u okviru Federacije nikakav. Postoji prigovor kako neće svi Hrvati u BiH biti u sastavu hrvatskoga entiteta. Suluda nakanada cijeli jedan narod bude u nacionalnome entitetu je propala srpska ideja „svi Srbi u istoj državi". Te grješke ne trebamo mi ponavljati. Hrvati ne moraju biti svi u tome entitetu da bi on bio valjan. Jer ako je, kako neki tvrde, Hrvatima u Sarajevu i sada dobro ili podnošljivo, što ih se onda tiče što neće biti u hrvatskome entitetu? Samostalni hrvatski entitet bi donio okvirni opstanak Hrvata ondje gdje su opstali i u ratu se izborili za svoju opstojnost. Kao takvi mogli bi mnogo više pomoći svojim sunarodnjacima u Bugojnu, Fojnicii drugim mjestima nego sada. Vrijeme je da se ostave subjektivna promišljanja koja se hrane frustrirajućim regionalizmom. Javno odgovorni za položaj Hrvata u BiH moraju početi udarati u isti čavao inače će nam drugi uskoro čavao utući u lijes pogubljenja. Vrijeme je da pođemo cilju. Vrijeme je da i crkveni predstavnici sjednu i konačno kažu što je plan? Dosta je lutanja! Jeli plan čekati Mesiju, koji očito ne dolazi ili je plan uzeti štap u ruke i povesti narod u obećanu zemlju. Ako nemamo cilja, ma kakav on bio, završit ćemo u bespuću.

Stvar je potpuno jasna i sveo bih je na dvije postavke. Prva je ta da oni koji smatraju da i sada kao državotvorna manjina jesu zadovoljni, to zadovoljstvo će im i ostati. Straha nema. Jer ako kažu da konzumiraju prava ondje gdje su Bošnjaci većina, a Hrvati manjina, ta će im prava i ostati bez obzira kakvo uređenje bilo. Druga je ta da onima koji ne konzumiraju sva prava koja im pripadaju kao konstitutivnomu narodu to treba omogućiti. Tako nitko ne gubi, svi dobivaju. Ako se jedan brat ne želi dijeliti od oca, nema pravo to drugomu bratu priječiti. Potpuno sam uvjeren, ako se Hrvati u BiH ne uspiju institucionalno organizirati,da im prijeti ne samo politička nego i etnička/demografska majorizacija. Pa u Sarajevu će uskoro i Bošnjaci biti manjina ako se trend naseljavanja Arapa nastavi ovim slijedom.

Lakmus papir Bošnjačkih težnji jasno je očitovan u Stocu, Jajcu i Mostaru. U Stocu osporavaju Hrvatima pravo na vlast i remete izbore, u Jajcu (koje i su Hrvati oslobodili od Srba) ne dopuštaju oslobodilačkomu narodu da živi slobodno, u Mostaru svim silama nastoje taj grad paralizirati i ostaviti ga gradom „slučajem". Dakle, ne samo da ne dopuštaju Hrvatima prava gdje su manjina nego sve čine da im štete i ondje gdje su Hrvati relativna većina. Progonom generala oslobodilačke i pobjedničke vojske HVO-a, kojima se sudi po jednome zakonu, a Bošnjacima po drugome, šalje se jasna poruka da ni zakonske sigurnosti u BiH za Hrvate nema. Bošnjački lideri po Bruxellesu lobiraju protiv federalizacije. Zašto ju se boje ako drugima žele prava koja sebi imaju? Politički predstavnici Bošnjaka toliko su daleko otišli da iskrivljuju ili izmišljaju izjave predstavnika iz Hrvatske da, kao, ne žele poseban entitet za Hrvate u BiH. Slučaj predsjednika Hrvatskoga sabora Bože Petrova to je zorno potvrdio. Vodimo se onom koju napisa Deepak Chopra: „Najlakši način da dobijete ono što želite je da pomognete drugima da dobiju ono što žele."

Fra Mario Knezović/naša ognjišta/fratar.net