'Evo zore, evo dana, evo Frljićevih partizana koji su pronašli fašiste u mišjoj rupi'

hodak

Novinarka Danijela Trbović vodit će sučeljavanje predsjedničkih kandidata na kojima će pobijediti Ivo Josipović. Zasluženo! Mislim zasluženo je Danijela dobila tu čast. Ona će znati cijeniti što je dragi Ivo antifašist.

Hrvatska više nije zemlja s posebnim potrebama. Manje više sve je riješeno. Zaposlenost, BDP savršen, SDP trijumfalan! Ako malo zakasniš do najbližeg kontejnera, on je već prazan. Oni prije tebe već su ga počistili! Invalidi Domovinskoga rata svi odreda - ozdravili! Doktor, specijaliziran za invalide, pretvorio ih je u "vojno krilo HDZ". Doktor Stazić preko noći je izliječio "izmanipuliranu manjinu". Prva žrtva "vojnog krila HDZ-a" je Nevenka Topalušić koja je poginula prilikom jedne akcije u kolicima. "Vojnom krilu HDZa" više nije potrebno liječenje. Za razliku od Stazića!

Dobro, bilo bi pomalo naivno odmah pomisliti da je sve idealno u Lijepoj našoj. Bode u oči što sve doživljavaju naši dragi i vječni antifašisti. Posebno u Splitu. Duboko me tronuo komentar Inoslava Beškera, doživotnog dopisnika Jutarnjeg, iz nekada fašističke Italije. U Splitu mladi i svi ostali do jednog, zaposleni anifašisti, osnovaše antifašističku knjižnicu. Tu bi stari orjunaši trebali posuđivati i uživati u klasičnim djelima naših nekadašnjih idola. Bila bi im dostupna sabrana djela druga Tita, Koče Popovića, Aleksandra Rankovića, Milovana Đilasa, Vladimira Dedijera, Josipa Perkovića, Stipe Šuvara, braće Stazića, Ingrid Marinović Martinčević i Jadranke Kosor (obje na engleskom) itd. Ovo itd., podsjeća me na vic o tome kako Crnogorci grade autoput? Sagrade jedan kilometar, pa napišu itd. Ali hrabri sadašnji potomci herojskih antifašista žele ostati anonimni. Boje se za svoja radna mjesta. Onih 300 000, koji valjda nisu anifašisti, ali su isto na brurzi - žive ležerno. Glazbenici bi rekli "moderato cantabile". Ne tresu se od straha da će izgubiti posao ili da će ga možda dobiti. Bešker, kiruškom preciznošću, secira bit problema. Kaže Ino "Split (grad heroj) je 1945.g., spao na 36 000 stanovnika - od kojih danas nema u njemu ni toliko potomaka. Svi ostali su u Split došli i uglavnom donjeli neke druge nazore..." Kako bi to bilo divno da Split, drugi grad po veličini u Hrvatskoj, danas broji samo 36.000 antifašista. Ovako - došli Vlaji cijepljeni protiv antifašizma. Izabrali Keruma za gradonačelnika i plaše mlade antifašiste, a starima ne daju ni da u miru čitaju sabrana djela Mike Špiljaka.

No, čak ni Splitu nije sve tako crno. U načeti Split došao je predsjednik Josipović i podjelio povelje za doprinos antifašizmu Anti Tomiću, Jurici Pavičiću i Zlatku Gallu. To su stari prekaljeni antifašisti i oni se ne boje medijski eksponirati zbog posla. Imaju ga i previše, boreći se protiv fašista. Recimo, Ante Tomić izvorni podoficir JNA, roman "Čudo u Poskokovoj Dragi". Navodno još bolji od legendarnog klasika "Što je muškarac bez brkova". To dugo očekivano djelo odmah je dramatizirano, a predstava je upriličena u HNK Split. Oni koji su nakon 45.g., doši "i donijeli neke druge nazore" u Split zlobno tvrde da se radi o najobičnijem kiču punom podoficirskih viceva. Tvrde da ga je trebalo izvoditi ukazalištu lutaka kao i sve bajke i basne. Pitaju se kad je zadnji put u HNK Split izvedeno nešto od Slobodana Novaka, genijalnog pisca i starog partizana. No, njima ne treba vjerovati. To su nezaposleni i ideološki dezorjentirani desničari, kerumovci, naconalistička Torcida koji su za Antu pripremili neku novu kantu.

Za to vrijeme sprdnja s antifašizmom i dalje ostaje gorući problem ove države. Branitelji, invalidi Domovinskog rata, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara , zatucani HDZovci i svi oni koji žive u zabludi da je Hrvatska stvorena 5. kolovoza 1995. g., u Oluji, morali bi se samo podsjetiti na neoborivu činjenicu da su slavni antifašisti bili Tito, Staljin, Berija, Ranković, Kadijević, Blagoje Adžić, Ratko Mladić, Karadžić, Šešelj, Tomić, Frljić, Mile Kekin i, kako bi rekli Crnogorci nakon prvog kilometra, itd. Kad su slavni antifašisti 91.g., napali i razorili Hrvatsku, počinili zločine u Vukovaru, moramo znati da je to bio samo trenutak slabosti iliti napasti. Kako bi rekao Oscar Wilde: "Mogu odoliti svemu osim napasti!" i napali nas: antifašistička JNA, Kadijević, Ažic, Karađić, Mladić, Šešelj, Milošević itd. A obrani nas te stvorili državu oni" koji su donjeli neke druge nazore".

Stoga mi je iskreno žao 95-godišnjeg Lovre Reića. Stari partizan je dobio odličje Danice hrvatske s likom Stjepana Radića. Dvoumio se da li da odličje uzme. Ali sjetio se Tita koji je dao jednoj brigadi ime braće Radić pa se smilovao. "Jer u ovoj Hrvatskoj ne bi uzeo neko drugo", kaže Lovre. Sad zamislite malo našeg antifašistu Lovru i ogromni broj antifašističkih državljana Lijepe naše kako su se oni osjećali 6.kolovoza 1995.g., kad su se njihovi ratni drugovi traktorima opraštali i odlazili u zemlju istinskog antifašizma. Lovri i sličnima nije bilo lako ni kad su oslobođeni Gotovina i Markač. Jer čovjeku je krivo kad zna da je Hrvatska stvorena i izborena u AVNOJ-u I ZAVNOH-u, a sad sve zasluge uzimaju razni Tuđmani, Gotovine, Markači, samozvani stožeri, dragovoljci, invalidi i ostali "koji su donjeli neke druge nazore". Zato se valja izboriti da se antifašističko "Čudo u poskokovoj Dragi" što prije premijerno prikaže i u zagrebačkom HNK. Nek se i purgeri malo prodrmaju. Sad je tamo urednik Srećko Horvat pa se ta atraktivna ideja i ne čini tako priglupa.

U svom zadnjem pozivu na općenarodni ustanak, Ante Tomić, kao primjer pravog antifašiste, navodi i Winstona Churchilla. Tu je Ante u pravu. Churchill je to zaista i bio. Problem je samo u tome što je genijalni političar i pisac, kad je vidio u što se antifašizam nakon 1945.g., pretvorio, izrekao slijedeću proročansku misao: "U skoroj budućnosti antifašisti će biti novi fašisti". Koliko je bio vidovit uvjerili smo se mi 1991.g.

Nend Stazić sve više podsjeća na raštimani televizor. Umjesto da popravi sliku o sebi, on povisuje ton.

Da se u slijedećoj temi ne udaljimo preiše od antifašizma našeg svakidašnjeg pobrinuo se i HRT. Novinarka Danijela Trbović vodit će sučeljavanje predsjedničkih kandidata na kojima će pobijediti Ivo Josipović. Zasluženo! Mislim zasluženo je Danijela dobila tu čast. Ona će znati cijeniti što je dragi Ivo antifašist. Mislim dragi Ivo Josipović. Dugo vremena živjela je s Oliverom Frljićem koji bi, kako je to rekao Bob Dylan, nanjušio fašistu dok bi rekao "keks". Proslavila se kad je u nekoj uličnoj anketi hrabro antifašistički kazala da bi odmah prokazala Gotovinu. Naime, General još nije bio dostupan Carli del Ponte i "vrhunskom pravniku iz Groningena" osjećajući da će antifašistička javnost biti zadovoljna s recimo 25 godina robije. Naša skojevka, pogledavši odlučno u mikrofon, od prilike je rekla ovo: "Da ga vidim, prijavila bi ga. Zakon vrijedi za sve. I uzela bi novac koji se nudi onome tko ga otkrije. 10 % donirala bi u humane svrhe, a ostatak bi donirala sebi". No, kako znamo njenu lovu pokupio je netko drugi s isto takvim svjetnonazorom kao i Danijela te je General je završio u Haagu. Zamislite, što bi se desilo da se kojim slučajem General, umjesto u lov na tune, odlučio upustiti u lov na Pantovčak? Danijela je od Frljića već čula pravu istinu. Kakav sud. Kakav smušeni američki sudac. Gotovina i Markač su ratni zločinci. To potvrđuju mnogi relevantni svjedoci kao Zoran Pusić, Savo Štrbac, Vesna Tešerlič, Snježana Pavić, Milorad Pupovac, Stipe Mesić i mogli bi nabrajati do sutra pa zato, kao kod gradnje autoputa, recimo samo itd.

Frljić je u međuvremenu postao intendant HNK Ivan plm. Zajc. Izdao je Frlja i bilten u kojem strši natpis "Hrvatsko fašističko kazalište". U biltenu su poimenice nabrojeni svi koji su bili angažirani u predstavi "Ognjište" Mile Budaka koji je režirao Jakov Sedlar. Tako "evo zore, evo dana, evo Frljićevih partizana koji su pronašli fašiste u mišjoj rupi". Evo vam drugovi zaostalih fašista: Jakov Sedlar, Tonko Lonza, Neva Rošić, Ena Begović, Božidar Orešković, Ivka Dabetić, Boris Miholjević, scenograf Zlatko Bourek i asistentica režije Saša Broz. Usput rečeno -Titova unuka. Što je samo dokaz da Frljić zvani "Frlja" nikome negleda kroz prste. Kad je svojevremeno dobio nogom u tur u Poljskoj bio je siguran da iza toga stoje poljski fašisti. Isti umjetnički triumf doživio je i Ante Tomić u Českoj. Opet česki fašisti. Danas crvenu Rijeku za gušu drže dva etablirana lovca na fašiste. Rade Šerbedžija, dekan Glumačke akademije, te Frlja kao intendant Kazališta. Non passaran! Budak je bio Pavelićev ministar. Mogao je napisati i "Božansku komediju", ali taj film nećete gledati. K'o da netko želi u crvenoj Rijeci postaviti neki komad koji je napisao Bernard Shaw, a tip je bio zaluđen Musolinijem. Odmah po završetku Prvog svjetskog rata taj isti Musolini je u centralnoj loži riječkog kazališta održao vatreni govor. Naravno o "Našoj Rijeci". Bojim se da bi sada Frlja mogao narediti kazališnim antifašistima da sruše centralnu ložu i da novu naprave u podrumu na temeljima antifašizma. Našem Frlji, koji odmah nepovjerljivo žmirka očicama kad vidi provokativno slovo H, oštro i rezolutno odgovorila je novinarka Večernjaka Bojana Radović. Počela je neubičajeno oštro: kao Frlja je dobar redatelj, često i odličan; radovi su mu antologijski; voli publici bacati istinu u lice; želi teatar koji diže prašinu i ruši barijere... Prestadoh čitati. Pa tak' oštar kritičarski tekst na rubu noža ne bih poželio ni Frlji. Bravo Frlja! Najprije je otkrio fašističko gnjezdo u Gavelli, usprkos direktoru Staziću. Sad je otkrio fašizam u HNK Ivan pl. Zajec. Jedan veliki bravo i za Ministricu kulture, kojoj bi bolje pristajao naziv Republička sekretarica za kulturu, a koja je takvog časnog anifašistu smjestila gdje mu je i mjesto: u crvenu Rijeku!

Hrvatske udruge u Chicagu protestirale su kod hrvatske Ministrice kulture zbog čikaškog obračuna Olivera Frljića sa HNK u Zagrebu.

U ovoj kolumni ništa o hrvatskoj socijalnoj zbilji, dugovima, permanentnoj krizi. Tek uobičajeni komentar mog prijatelja Luke Zaradića. Kaže on, nakon zadnje partije tenisa: "Hodak, znao sam da smo u krizi! Ali da smo u takvoj... " "Reci što misliš?" upitah ga. "Eto, ja neki dan odem na bankomat. Stisnem tipku, a bankomat me zatraži da mu posudim 200 kuna..." uzbuđeno mi kaže moj Lukica.

Zvonimir Hodak

izvor: dnevno.hr