DANIJELA LUBURIĆ: Božić u Hercegovini

DANIJELA LUBURIĆ: Božić u Hercegovini

Nakon dvije godine, konacno ću za Božić biti kući u Hercegovini. 

Što više upoznajem gospođu Europu, to sam ponosnija i zahvalnija što sam rođena u bogatoj i kršovitoj Hercegovini.

Što još uvijek poštujemo i držimo svoje običaje. Što se smisao Božića nije izgubio unatoč svemu modernom što nas je zasulo.

U Engleskoj slušam samo o božićnom šopingu, ukrašavanju drvca, pisanju i slanju čestitki. Sve čujem, a nikako da netko spomene onaj pravi smisao.

– Hoćemo li ići na Misu?

– Ne…

– Ispovijed?

– Ne…

– Vi ste katolici?

– Naravno!


Odgovoriše mi začuđeni mojim pitanjem, a ja sva zaprepaštena odgovorima.

Pomislih na onu crvenu, blagoslovljenu, drvenu krunicu koja mi se nalazi pod jastukom i koja je proputovala samnom na tisuće kilometara. Bila sam opet neizmjerno zahvalna što je uz mene. Jednom sam je zaboravila ponijeti i bila sam u to vrijeme nesigurna. Čudno zvuči, ali ne mogu ja to opisati dovoljno dobro.

Kakva je kod vas božićna tradicija? Što da kuham?

– Purica, krumpir, mrkva…valjda je i kod vas isto?

Na vrhu jezika mi je bilo da kažem kako mi to jedemo običnim danima, ali prešutjeh.

– Mi vam imamo prvo juhu. Pa sarmu. Pa pečeno janje ili prase na ražnju, a onda i meso od kojeh se pravila juha. Lešo. Sa raznom salatom i krumpir uz to.

– Zanimljivo. A desert?

– Nekoliko vrsta kolača čije nazive vam ne znam prevesti, ali prave se samo za Božić. Sta je ovdje desert?

– Božićni puding. Sa brendi umakom.

– Ja to ne znam praviti, morat ću proguglati.

– Nee…skoro sve se kupi već gotovo. Nista ne trebas osim povrća ispeći. Ostalo samo ubacis kratko u pećnicu i to je to.

– Aha. Dobro…

I pomislih na ono naše Badnje veče, na rođake koji unose ona tri badnjaka uz riječi “Na dobro vam došao Božić i sutrašnje porođenje Isusovo” i na nas 17 gdje u glas odgovaramo “I stobom Bog da zajedno!”, dok ih baba škropi blagslovljenom vodom.

Krstimo se i moli se “Vjerovanje” dok mater škropi ostatak kuće. Nastavljamo s molitvom koju baba predvodi. Cijeli taj dan je strogi post i nemrs.

Sjedimo i pričamo o protekloj godini uz obavezno spominjanje prošlog Božića. Nitko ne ustaje dok se opet ne pomolimo i ne ugasimo svijeće korom kruha, namočenoj u crnom vinu. Tradicija nalaže da nakon gašenja svijeća tu koru pojede netko tko ima čestih problema sa prehladom.

Na Božić, pripremi se boca loze ili nekog likera sa kutijom kolača.

Prvo se ode na misu, a onda poslije mise slijedi čestitanje i okupljanje misara gdje se međusobno častimo i pjevamo. Pozdravimo se i ode se kućama gdje obitelj ima zajednički ručak popraćen molitvom. Obilazi se stara čeljad u selu i vrata na svim kućama su širom otvorena. Božić je zajedništvo. Isus. Molitva. Mir. Ljubav. Osmjeh. Zagrljaji…

Božić nisu skupi pokloni.

Božić ne smije biti natjecanje u tome čija je kuća ljepše okićena i čija je jelka bogatija.

Božić nije o novom skupom kaputu. Niti je u ljepšoj frizuri.

Božić nije na tebi.

Božić je u tebi.

U tvom srcu.

Zapamti to!

Danijela Luburić / Hercegovina.info