ANTE LUBURIĆ Često se okitimo zastavama i domoljubljem kada su izbori, kada igra Hrvatska...

ANTE LUBURIĆ Često se okitimo zastavama i domoljubljem kada su izbori, kada igra Hrvatska...
Facebook

Hrvatski narod je jako ponosan narod. Često se okitimo zastavama i domoljubljem kada su izbori, kada igra Hrvatska, kada je godišnjica pada Vukovara, Škabrnje. Znači sve u svemu 10 do 25 dana u godini.

Hrvatski narod u inozemstvu je također jako ponosan narod na sve nabrojano i tu domoljublje staje. Hrvatski narod je narod koji se lako adaptira u sredinu u kojoj se nalazi.

Tako već nakon par godina zaboravi hrvatski jer je to eto tako ovdje, hrvatski narod ako imalo govori bolje neki strani jezik sa svojom djecom priča na jeziku zemlje u kojoj se nalazi jer nedaj Bože da netko skonta da su djeca iz Hrvatske ili BiH.

Ta druga generacija djece ne poznaje hrvatski jezik i miješa rodove i padeže jer roditelji djece ne mogu da se pomire da su nekada jeli murvu ili smokvu iz prirode, nego kao pravi domaćin u zemlji u kojoj se nalazi jede kupovnu smokvu ili murvu.

Hrvatski narod druge i treće generacije ne ide sa svojom boljom polovicom koja je iz Like ili Slavonije a pogotovo sa ženom strankinjom u kamenu kuću u kojoj su mu roditelji odrasli jer bi propao od stida , nego mu je cijela Hrvatska ili BiH svedena na tri grada : Zagreb, Split, Dubrovnik u nekom slučaju Sarajevo a najčešće je to Budva.

U svakom slučaju dijete zna za Ustaše i Partizane jer se po tome mjeri domoljublje i rodoljublje. Hrvatski narod ne slavi Božić kako spada kod kuće, nego ide na Tajland ili toplije krajeve da za Božić dobije malo boje. Hrvatski narod podržava svoju djecu u životu dugih izvanbračnih zajednica iako istu zajednicu u domovini smatra gorim razvratom od Pornhuba.

Hrvatski narod gine u inozemstvu tko će biti predsjednik države, premijer, ministar, državni rizničar jer je prije 70 godina njegov šukundedo došao trbuhom za kruhom zbog političke situacije u zemlji. U istoj zemlji u kojoj živi ne zna ni tko je gradonačelnik a ne nešto više.

Zemlje koje su prošle ratove možda sa gorim posljedicama nego hrvati uvijek se sa poštovanjem i sa visokom dozom zahvalnosti prisjete žrtava ali 30 godina nakon rata okrenile su se budućnosti i uspjele da trebaju uvoziti strane radnike a ne slati svoje u strane zemlje da bi smanjile broj nezaposlenih. Zato dragi hrvati i u zemlji i u inozemstvu njegujte svoje domoljublje kroz jezik i kulturu , kroz ponos tko ste i što ste, kroz minimalno konzumiranje stranoga riječnika a konstantno pričanje svoga ili književnoga ili kroz dijalekt a pustite se lažnoga napuhanoga domoljublja.