U Knin je prvi ušao Apač: Naredili su da pustim Varaždince, ali srce nije izdržalo!

S tim riječima i sa širokim osmijehom na licu dočekao nas je Željko Karoglan, poznatiji kao Apač, pripadnik legendarne Treće imotske bojne iz sastava Četvrte gardijske brigade, na svom predivnom ranču u rodnim Karoglanima u općini Zmijavci. Kameni stari dvori njegovih predaka plijene pažnju kako samim izgledom, tako i cjelokupnim sadržajima. Stoga i ne čudi da su taj kameni raj već rezervirali strani turisti.

A Željko, znajući za što smo ga posjetili, odvede nas u hladovinu pradjedovskog hrasta na čašicu razgovora.

Dakako, riječ bijaše o "Oluji", o dvadeset godina unatrag, o događajima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovu životu.

- Da, da, svaki dan što se god više približava taj 5. kolovoza, u meni nešto vrije, raste.

Iza tenka

- Ma mi dođosmo iz prve ruke doznati je li Željko Karoglan zvani Apač prvi Imoćanin koji je ušao u Knin, rekosmo na početku razgovora.

Što me prvo nagnalo da se priključim mojoj Trećoj bojnoj? Pa u prvom redu ljubav za domovinom, želja da joj pomognem, a bogme imao sam u Baškoj Vodi gdje sam često odlazio tamo osamdesetih godina neugodnih iskustava sa gostima koji su s podsmijehom gledali na promjene u mojoj državi. I tako priključenje Trećoj bojnoj u kolovozu 1991. pa odlazak na bojišta. Imao sam 27 godina, neoženjen, slobodan, a željan obrane moje zemlje.

Početkom 1995. nakon odluke moga zapovjedništva, prelazim u zapovjedništvo oklopne bojne u obavještajnu službu.

A, "Oluja", e, "Oluja". Već 4. kolovoza znali smo sve, gdje tko i kada. Adrenalin na samom vrhu. Moja ekipa tamo preko Dinare na Crvenoj zemlji sa zadatkom štititi desni bok Sedmoj gardijskoj brigadi, da se spriječi neki protuudar od Strmice i Bosanskog Grahova.

Na tenku ja i prijatelji Zvonimir Zvonko Mršić i Davor Bago.I kada je to sve skupa krenulo u ranu zoru 5. kolovoza, mi smo napredovali bez ikakvog otpora. Malo pješke iza tenka, malo na tenku i tako dođosmo do ploče na kojoj piše Knin, normalno na ćirilici. Vozač tenka, ljudina Robert Budimir kada ugleda ploču, bez obzira što smo imali drugi zadatak, nije mogao izdržati i naš pritisak.

- Ajmo ljudi, nećemo prekršit zapovijed, ajmo mi u Knin. Neće se ljutiti ni naši prijatelji iz Sedme gardijske ako malo prije njih uđemo. Bijaše oko devet, devet i petnaest 5. kolovoza, dan lijep, samo poneki oblačić kada na tenku uđosmo u Knin.Tamo sve napušteno, a meni srce ko moja Biokova.Pa, jesam li ja prvi Imoćanin koji je ušao u Knin, vrzmalo mi se u glavi. Radost neopisiva.

Ne znaš ipak ima li nekakva zasjeda, vreba li četnička opasnost.No radost nadvlada i razum i strah. Istina, vidjeli su nas ostaci razbijene Martićeve vojske i malo su nas zasuli s nekog brda. Mi njima par plotuna i oni utekoše glavom bez obzira. Nije to bila neka ozbiljna borba.

Popili pivo

Zove nas tada legendarni zapovjednik Andrija Pauk Matijaš da se vratimo, da idemo prema Gloubiću, a mi normalno slušamo, ali eto samo malo navratismo u Knin. Sjećam se, u nekoj napuštenoj trgovini našli smo onu pivu Heineken, pa je od gušta popismo, nazdravili pobjedi. Zove Matijaš Pauk da se vratimo jer je trebala prvo ući u Knin Sedma gardijska. Kaže netko od naših: Ajmo dok smo ovdje skoknuti na tvrđavu i slikati se. I tako bijaše, popesmo se na brzinu, slikali se i onda na tenk i oklopnjake i pravac Golubić. Da to napravili nismo bili bismo, mislim, nesretni cijeli svoj život.

Nije, moj prijatelju, srce moglo izdržat - u jednom jedinom dahu ispriča priču iz "Oluje" Apač.Pogled mu se pričvrstio na visoki jarbol ispred njegove kamene kuće gdje je vijorila hrvatska trobojnica.Vidimo mu u očima kako proživljava tu priču, kako mu iz duše izlazi radost.

E, još jedan detalj od toga ulaza u Knin, veli nam Apač. Moj prijatelj Bago odvede nas u jednu gostionicu. Evo ovdje sam, reče Bago, kao mlad vojnik u JNA dobio itekakve batine. Napali ga Srbi, isprebijali, jedva je došao do kasarne.

Danas Apač ima četvero djece, sretno je oženjen, i uložio je zadnju kunu u obnovu kuća svojih predaka. Bavit će se seoskim turizmom.

- Neka ovo djeci ostane, neka ostanu na rodnom ognjištu. Pa zašto smo se borili u Domovinskom ratu, zašto je bila "Oluja"? Pa bila je da oslobodimo domovinu, stvorimo uvjete generacijama koje dolaze. Znam da su vremena teška, no treba raditi i stvarati - veli Apač.

Doživotni zavjet

Apač će u Knin 5. kolovoza.To je doživotni zavjet.Treba vidjeti svoje prijatelje, zagrliti ih, popričati i opet iznova se sjetiti 5. kolovoza 1995. godine i ulaska u Knin.

- Ma, jesmo ilegalno ušli to moram priznati, nismo postupili po naređenju, ali oprošteno nam je. Čekaš tu "Oluju" četiri - pet godina i onda ti se odjednom stvori ploča - Knin. Pa tko bi mogao to propustiti. A, to vaše uporno, jesam li prvi Imoćanin koji je ušao u Knin, neću komentirati. Možda je iz nekog drugog pravca i ranije banuo, neki moj imotski bojovnik iz Treće bojne. Tko zna, to su vam junaci, svaki od njih.

I neka vam je sretan 5. kolovoza, taj dan treba pamtiti i prepričavati našoj djeci, reče nam na kraju ugodnog druženja Željko Karoglan Apač

Mi kažemo prvi Imoćanin koji je ušao u oslobođeni Knin. Ako je netko prije 9 i petnaest sati 5. kolovoza popio pivu u Kninu - neka se javi.Popit ćemo s Apačom nakon toga ne jednu nego sto Heinekena.

tekst i snimke Braco Ćosić

Nadimak po krvavoj krpi oko glave
Da razjasnim ono zbog čega mi je nadimak Apač.Tako su me zvali od malena, tako su me zvali u Hrvatskoj vojsci tako me zovu i danas. A nadimak Apač dobio sam kao dječak. Igrajući se razbio sam glavu, pa sam našao neku staru krpu, gazu, zavio je oko glave. A krv teče, crveni se krpa. Tada su bili popularni filmovi o kaubojima i Indijancima. Ja onako crn s onom krpom, isti Apač. I tako, ostade Apač, a meni to nije krivo. Svi me tako zovu i žena i djeca i prijatelji.

Grad je bio netaknut
Prijatelju moj, "Oluja" je za mene novi rođendan. I kada čujem da je Knin granatiran od naših snaga, naježim se. Ulazimo 5.kolovoza ujutro u Knin, niti jedna kuća nije taknuta, civila nema, nema nikakvih granata. Zašto netko to izmišlja?

Treba reći da je "Oluja" bila toliko pedantno isplanirana, do u tančine, da nikakva vojska, da je bila i jača i organiziranija, ne bi mogla stati "Oluji" na put, veli
Željko Karoglan Apač.

Slobodna Dalmacija