Mesić je u usporedbi s Tuđmanom ostao samo patuljak s Pantovčaka

Gledatelji Žikine dinastije, na čelu sa glavnim glumcima Mesićem i Sanaderom, odmah nakon smrti prvog Predsjednika skočili su bili na zadnje noge.

Prvi je počeo Mesić sa gnjusnim vicevima o prvom Predsjedniku, dilanjem transkripata s Pantovčaka, svjedočenjem u Hagu, ali kako je to lijepo napisao Milan Ivkošić u Večernjaku od 6. travnja, unatoč svemu on je u usporedbi s Tuđmanom ostao samo patuljak s Pantovčaka. U tobožnjoj detuđmanizaciji nije potrebno posebno trošiti ni tinte ni riječi.

Piše:Zvonimir Hodak | dnevno.hr

Spomenimo samo kratko da je unatoč četverogodišnjeg rata, milijun izbjeglica, obnovi i uz sve to unatoč međunarodnoj nesklonosti, Tuđman ostavio vanjski dug od samo 8,5 milijardi dolara. Danas, nakon detuđmanizacije Mesića, Sanadera, Račana i Kosorice dužni smo 50 milijardi, ali ne više dolara nego eura. U Jutarnjem u broju od 7. travnja, bard detuđmanizacije D. Butković iznosi svoje stare ukiseljene impresije o Tuđmanu u kolumni "On the record". Najprije teška srca konstatira kako je rat u BiH počeo upadom Arkanovih ubojica u drinske gradove u Bosni te da su pet dana nakon toga Srbi 6. travnja 1992.g., počeli s opsadom Sarajeva. Tada se JNA bila transformirala u vojsku bosanskih Srba. Kako je to priznanje izazvalo određeni pritisak na srce D. Butkovića, da bi si olakšao odmah uvlači u igru Franju Tuđmana: "Međutim, neosporno je da je Franjo Tuđman u svojim političko-državničkim planovima računao na raspad BiH." Stvarno užasan krimen!!! Valjda je trebao biti kratkovidan kao Butković dok je Sanadera kovao u zvijezde, a onda naglo progledao i postao njegov najveći kritičar. Svatko, na žalost, sudi po sebi! Srbi su započeli rat i htjeli s JNA osvojiti za sebe cijelu Bosnu. Na njihovu žalost dobili su samo polovicu. U Hrvatskoj bjesni rat, jedna trećina države je okupirana od strane JNA i Srba, a Alija Izetbegović je neutralan i tvrdi kako sve to nije njegov rat. U takvoj situaciji, zamislite, Tuđman se usudio razmišljati o raspadu BiH. Zato se, po Buletu, odmah dogovorio sa Miloševićem i nemilosrdno krenuo na Bošnjake. Za početak, da ih demoralizira zbrinuo je u Hrvatskoj oko 750.000 bosanskih izbjeglica i pomagao BiH da se naoružaju itd. Bule zna da je bilo 750.000 izbjeglica jer taj je podatak opće poznat, ali njemu bolje odgovara (baš kao Srboljubu Živkoviću kad broji ubijene Srbe u Jasenovcu pa pretjeruje) da ih je bilo samo 200.000, koje je po Buli, Tuđman "samo djelomično zbrinuo". Što to znači zna samo Butković. Svakom normalnom jasno je da je to sintagma kojom treba na svaki način umanjiti Tuđmanovu ulogu u zbrinjavanju bosanskih izbjeglica i u pomoći BiH u naoružanju i u borbi jer tada se njegove teze o Tuđmanovih deset godina mraka ne bi održale! Bravo, Bule, pravi si objektivni novinar i analitičar! Zamislite samo da netko, talentiran poput Butkovića, napiše da je Hitler - napavši SSSR - najprije zbrinuo 750.000 ruskih izbjeglica koji su pobjegli iz ratnog vihora u Rusiji. Ta briljantna ideja ne bi prošla čak ni kod Srboljuba Živkovića. Pustimo notornog Butkovića! Neka on potajno i dalje žali za svojim političkim idolom "dragim Ivom". Može se pridružiti Jaci i Ćiri Blaževiću!

Kakva je danas najjednostavnija analiza geostrateške situacije u BiH? Jednostavno rečeno, sva tri naroda su protiv ovakve BiH. Ona postoji samo zahvaljujući volji SAD-a i Europe da ta klimava tvorevina opstane. Bez SAD-a BiH bi se već podijelila između Srba i Bošnjaka, a Hrvatima bi bilo - put pod noge pa kamo koji! Današnja Lijeva naša bavila bi se daleko ozbiljnijim stvarima negoli je problem Hrvata u BiH. Njoj su danas na prvom mjestu INA, Dioki, MOL i kako pokrpati rupe u proračunu te vratiti dugove u inozemstvu. Sudbina Hrvata u BiH malo koga zanima jer su oni ionako, po shvaćanju u Hrvatskoj, sve sami desničari. Možda bi se jedino mogla opet oglasiti Vesna Pusić jer je ona do sada jedina shvatila kakav je doista položaj Hrvata u BiH. Bojim se da bi u svom protestu za Hrvate u BiH ostala ipak dosta usamljena i neshvaćena!

Alal ti vera Ivane!

Nakon Butkovića, u istom broju Jutarnjeg, slijedi "briljantna" analiza njegovog glavnog urednika i Sanaderovog intimusa Plešea pod naslovom "Samoupravljanje i Tuđmanovi tajkuni omrznuli su nam kapitalizam". Članak nije vrijedan ni površne pažnje jer je doista u rangu jeftinog pamfleta, pun ljevičarskih ispraznih frazetina i prožvakanih teza o svom zlu koje nas je zadesilo iz kriminala privatizacije. Pleše se pretvorio u strašnog istraživača-novinara i otkrio točan trenutak kad je započeo privatizacijski kriminal u Hrvatskoj: to je bilo onog trenutka kad se Tuđman, po zakonu koji je vrijedio samo 24 sata, dokopao vile u kojoj je do tada stanovao, a koju je otkupio novcem čije porijeklo Pleše nije nikada utvrdio (tu je malo zakazao njegov istraživački talent!). Dobro jutro! Pleše kao da nikada nije čuo da je u Hrvatskoj bio donesen zakon po kojem su sve privatne osobe mogle otkupiti društvene stanove u kojima su imale stanarsko pravo. Taj je zakon vrijedio i za Plešea, i za Mesića, i za Račana i za Kosoricu! Po Plešeu su svi navedeni valjda imali pravo otkupiti stanove! Međutim, po Plešeu taj zakon nije smio vrijediti jedino za Franju Tuđmana! Njegov prijatelj Stipe Mesić otkupio je ogroman stan u Ilici. Naravno porijeklo Mesićevog novca Plešea ne zanima, samo Tuđmanovog! Ne zanima ga ni kojim je Mesić novcem kasnije kupio još dva stana i dvije garaže u elitnom dijelu Zagreba! Plešeu je svejedno je li novac njegovog prijatelja došao iz Albanije, iz Ljubljanske avenije u Zagrebu, možda iz Finske ili Libije, a možda je to ipak bio samo honorar HAZU za njegovo predavanje o gospodarskim problemima Hrvatske! Kao elitni pripadnik Nacionalove medijske škole, Pleše smatra da je Tuđman valjda trebao ostati sustanar u Nazorovoj ulici i pri tome Pukiju, Plešeu i Hedlu osobno podastrijeti dokaze o svakoj svojoj kuni. Da se tada Tuđman preselio u garsonijeru u Novi Zagreb, po Plešeu ne bi bilo ni privatizacijskog kriminala! Tada Štrok sigurno ne bi kupio hotele u Dubrovniku za 10% vrijednosti, a možda bi i INA bila prodana za nešto više od 10 milijuna eura koliko je bio ugovorio Plešeov intimus Sanader.

Treći mušketir koji se također po stoti puta spreman uvijek obračunati s mrtvim Tuđmanom je veliki BiH književnik Ivan Lovrenović. Taj književni političar velik je točno koliko je i visok. Napisao je puno romana, eseja, kritika i članaka, ali se ne mogu ni jedne sjetiti! Kad ga čitaš, kao i Jergovića, odmah sve i zaboraviš! Međutim, ako ste jednom čitali Ivu Andrića, A.B. Šimića, M. Dizdara, A. Vuletića, T. Ladana, L. Kordića, F. Hadžića, S. S. Kranjčevića itd., onda sam siguran da ih nikada nećete zaboraviti. Kaže naš Ivan da je Tuđman bosanske Hrvate naučio da omrznu jedinu svoju stvarnu domovinu, a sve svoje emocije i očekivanja projiciraju na apstrakciju koja se zove Hrvatska! E, alal ti vera Ivane! Da nije tog mračnog i namrgođenog lika, veli dalje Ivan, Hrvati bi danas živjeli kao multietnički primjerak veselog i zadovoljnog naroda između dobronamjernih komšija Bošnjaka i Srba. Možda bi ih tada bilo u Sarajevu više nego Kineza, a u Banja Luci biskup Komarica bi mogao napuniti pola crkve. Ni Mostar ne bi bio podijeljen na istočni i zapadni dio i spojili bi se svi u istočni dio. Trenutno u Hrvatskoj, perjanice detuđmanizacije Sanader, Mesić i Kosorica - posvećuju više pažnje novom ZKP-u nego desetogodišnjem mraku u kojem su drhtali od faraona iz Nazorove. Šteta što Lovrenović, zajedno s F. Topićem nema stalno boravište u Hrvatskoj. Veliki Lovrenović me podsjeća na Honore de Balzaca. Vječito u besparici, spetljao se sa suprugom bankara. Ovaj doznavši za vezu svoje supruge i Balzaca, napiše pismo: "Gospodine, znam da ste u vezi sa mojom ženom i naređujem da tu vezu odmah prekinete ili...." Balzac odmah odgovori: "Gospodine, primio sam vaše cirkularno pismo te....."