Hercegovina

Da vratim se kući rodnoj...

pjesma, Hercegovina
Jednog sam dana odlučila
iz kućice otići male,
na odlasku niz moje lice
suze tuge su pale.

Pošla sam u svijet bijeli
da zaradim komadić kruha,
na rastanku nježno me grlila
majčina topla ruka.

Urezana u moju dušu
bila je majčina ljepota,
uvijek je meni pružala
svaki trenutak svog života.

Najviše od svega me boljela
suza iz majčinog oka,
uvijek je mene pratila
kao rana teška i duboka.

Prolazili su tako dani,
mjeseci i godine duge,
svaki trenutak u tuđini
bio je prepun tuge.

Često sam sanjala majku
ognjište, zavičaj i topli dom,
uvijek ih ponosno čuvala
i nosila u srcu svom.

U tuđini, kao u zavičaju,
nema dragih ljudi,
svakoga dana ponovno
ista se želja budi.

Da vratim se kući rodnoj
i zagrlim majku staru
da isplačem tugu i bol
u njenom toplom zagrljaju.

Da ostanem tamo zauvijek,
ispod najljepšeg komadića neba,
da pronađem duši mir
jer to je sve što mi sada treba....

Stihovi: Ljiljana Tolj

ljepotehercegovine.wordpress.com

Hercegovina pjesma
Vezani članci
Najnovije
Vezani članci