Zaboravljena kultura u Hercegovini koja liječi bolesti crijeva, želudca, ali i depresiju i nesanicu

Zaboravljena kultura u Hercegovini koja liječi bolesti crijeva, želudca, ali i depresiju i nesanicu
Ilustracija

Područje Hercegovine je poznato po svojim autohtonim sortama voća, zahvaljujući povoljnim klimatskim uvjetima, jedna od voćki koja uspijeva u našim krajevima je i murva, odnosno dud.

Za hercegovina.info piše magistar agronomije Danijel Ćavar.

U prošlosti gotovo da je bilo nemoguće proći pokraj neke kuće u našem kraju, a da u blizini nje nema barem jedno stablo te jako zahvalne i vrijedne voćke. Vergilije je za dud napisao da je to najpametnija biljka, jer zadnja propupa čekajući toplo vrijeme. Danas ga, nažalost možemo vidjet samo na rijetkim okućnicama i to kao pojedinačno stablo.

Postoji tri glavne vrste duda, bijeli (Morus alba), crveni (Morus rubra) i crni (Morus nigra).

Osim prema boji ploda među njima postoje i razlike prema hranjivoj vrijednosti, tako da crni dud ima kao i drugo tamno jagodičasto voće visok sadržaj antocijana, zaštitnih tvari organizma, pa ga slobodno možemo usporediti s borovnicom, aronijom, kupinom, malinom i drugim biljnim vrstama, koje su danas više u uzgoju.

Dud više preferira sunčane položaje, te ne voli gustu sadnju, budući da stablo može narasti i do 20m s vrlo razvijenom kuglastom krošnjom. Stablo crnog duda nešto je niže rastom, pa se bolje uklapa u blizini okućnica.

Stablo duda je u našim krajevima listopadno, dok je u tropskom pojasu zimzeleno. Podnosi tla slabije kvalitete iako preferira duboka i ocjedita tla neutralne reakcije, ali podnosi i kisele do blago alkalne reakcije. Kada se primi, bez problema podnosi sušu, a tijekom zime podnosi i temperature do -23° C. Može se uzgajati čak do 1000m nadmorske visine.

Rezidba duda se provodi ovisno o potrebi i namjeni uzgoja. Dudovi su pogodni za sadnju drvoreda uz put i ograde zbog svoje dugovječnosti, ali i korijena koji raste duboko te ne smeta pri površini za uređenje staza i travnjaka. Nekada je uzgoj duda bio dosta značajan i u našim krajevima i to ne toliko zbog ploda, koliko zbog lišća. Ono se koristilo za ishranu dudova svilca, leptira čije gusjenice zapredanjem kukuljica stvaraju niti za jednu od najfinijih tkanina-svilu.

Dud se može razmnožavati sjemenom, reznicama ili cijepljenjem. Za razmnožavanje sjemenom preporučuje se očistiti i posijati sjeme odmah iza berbe jer je stratifikacija sjemena dugotrajna.

Reznice se uzimaju od starijih odrvenjelih izboja, režu se na 20-30cm(3 pupa) i odmah stavljaju na ukorjenjivanje. Reznice se mogu zavezati u snopiće i posaditi na 10cm dubine na ukorjenjivanje. Kad se iz pupova razviju izboji oko 5cm ,reznice se otkopavaju i sade zasebno. Vrijednost cjelokupne biljke duda je višestruka i ogromna tako da ću navestisamo neke bitnije osobine.

Burad za rakiju su nekada bila izrađivana većinom od dudova
drveta, koje je rakiji davalo nakon 12 mjeseci držanja karakterističnu zlatnu boju i vrhunsku aromu.

Na području Neretve dudovo drvo koristilo se i za izradu dijelova za tzv. neretvansku lađu. Od dudovi plodova, listova, kore mogu se praviti raznorazni pripravci, čajevi, sokovi, rakije, marmelade, sirupi i još dosta toga. Plod duda sadrži slobodne organske kiseline (limunska i jabučna), vitamine; C, B, K, A i E , željezo, kalij, mangan, magnezij pektine i druge korisne tvari.

Mnogi stručnjaci tvrde da dud zaslužuje biti uvršten u superhranu jer sprječava starenje i pomaže kod mnogih bolesti.
U narodnoj medicini crni dud se koristi protiv upale mokraćnih kanala, bolesti usne šupljine i grla, epilepsije, depresije, nesanice, te kod ugriza zmija.

List crnog duda poznat je pučki lijek za snižavanje i regulaciju šećera u krvi pa se često koristi u čajnim mješavinama za dijabetes.

Bijeli dud ima veliku primjenu u kozmetici jer se nalazi u sastavu mnogih preparata za izbjeljivanje kože, uklanjanje mrlja i pjega, jer sadrži inhibitore koji smanjuju sintezu melanina. Također se nalazi u sastavu preparata protiv starenja kože, za toniziranje i čišćenje lica.

Kora liječi bolesti crijeva, želuca, pomaže kod trovanja hranom, alkoholom i gljivama. Prah od kore duda se koristi i kao melem za zarastanje rana, a uvarak od kore pije se protiv povišenog krvnog tlaka.

Dudovo drvo ne napadaju nikakve značajne bolesti i nametnici, tako da je riječ o ekološki održivoj biljci koju bi svakako trebalo što više koristiti kao sezonsko voće koje nam može pružiti brojne blagodati zahvaljujući svojim osobinama, i potaknuti ljude
da ponovno sade ovu biljku kako bi bar donekle vratila svoj sjaj uz okućnice širom Hercegovine.