Svjedok: Karadžić najveći agresor poslije Hitlera

Tijekom iskaza, Musić je Karadžiću rekao da je "najveći agresor poslije Hitlera" i da će "završiti kao njegov mentor" Slobodan Milošević. Milošević je u ožujku 2006. umro u pritvoru Tribunala u Sheveningenu.

"Ja sam se nadao da ćete vi crknuti prije nego što ja dođem ovdje, a, uz Božiju pomoć, završićete kao vaš mentor", kazao je svjedok optuženom.

Predsjedavajući sudac O Gon Kvon (O-Gon Kvon), ni članovi pretresnog vijeća, nisu se oglašavali poslije tih riječi svjedoka. Na kraju svjedočenja, Musić je Karadžića nazvao i "najvećim ekstremom u Europi", poslije čega mu je sudac Hauard Morison (Howard Morisson) rekao da je taj komentar "neprimjeren i nepotreban".

Karadžić je Musiću kazao da mu "želi sve najbolje", nazivajući ga "omiljenim svjedokom" tužiteljstva u Hagu i BiH. Sudac Kvon upozorio ga je da je to "neprimjereno" i da bi mu mogao isključiti mikrofon.

Musić je pred Tribunalom rekao da je od kraja svibnja do sredine studenog 1992. bio u više srpskih pritvora, u kojima su stotine muslimanskih muškaraca tučeni i zlostavljani na različite načine, a neki su i ubijeni. Izjavio je da je zarobljen 20. svibnja 1992, pošto su srpske snage zauzele njegovo selo Musići, koje su prethodno granatirale.

U narednih pet i po mjeseci, Musić je bio pritvoren u sportskoj hali u Hadžićima, zgradi Skupštine općine u tom mjestu, pritvoru poznatom kao "Planjina kuća", vojarna Lukavica i zatvoru Kula. Po njegovom iskazu, srpske snage, uključujući "crvene beretke" iz Srbije i paravojne formacije "šešeljevce" i "arkanovce", redovno su prebijale, zlostavljale i ponižavale pritvorene Muslimane.

U sportskoj hali u Hadžićima, jedan pritvoreni je primoran da u usta stavi spolni organ drugog zarobljenika, kazao je Musić. Svjedok je kazao i da je bio među 48 zarobljenika koji su pod batinama bili izvedeni iz kasarne u Lukavici. On je potom vraćen sa ispitivanja, a drugih 47 pritvorenika, među kojima je bio i njegov brat, niko više nije vidio.

Musić je izjavio da je sa drugim zarobljenicima bio razmijenjen početkom studenog 1992. Tijekom unakrsnog ispitivanja, Karadžić je vjerodostojnost svjedoka osporavao tvrdeći da mnoge od tih tvrdnji nije iznio u brojnim prethodnim izjavama i svjedočenjima pred Tribunalom i sudom u Sarajevu.

Musić je to negirao. Upitan zašto ranije nije opisao da su pritvorenici u Hadžićima seksualno zlostavljani, Musić je odgovorio da ga je "bilo sramota i da je, možda, zato prešutio".

Na pitanje zašto "crvene beretke", odnosno "specijalce iz Srbije", nije spomenuo prije iskaza na suđenju Slobodanu Miloševiću, svjedok je odgovorio: "Nije mi poznato".

Musić je, međutim, odbacio sugestiju optuženog da mu je "neko" sugerisao šta da kaže.

U nastavku suđenja, tužiteljstvo je pred suca izvelo sljedećeg svedoka Neđeljka Prstojevića.

Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici i još sedam bh.općina ; tororizam stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima i uzimanje osoblja UN za taoce, 1992 do 1995.

Izvor: Nezavisne novine