FOTO  S navalom turista u Mostar navalili i prosjaci. Kazne za navođenje na prosjačenje do 1000 KM

Početak turističke sezone u Mostaru u Stari grad dovede rijeke turista iz cijeloga svijeta, a to dobro znaju i osobe koje se bave prosjačenjem.

Područje oko Starog mosta u ljetnim mjesecima napuni se i različitim profilima osoba koje prose, unatoč činjenici da je to zakonom zabranjeno. Naivni stranci lako se sažale nad nemoćnom djecom, starcima i osobama s invaliditetom te im udijele nešto sitnih maraka ili eura, ne znajući u čije džepove taj novac zaista odlazi.

Nulta stopa tolerancije na iskorištavanje djece za prosjačenje

Na eksploataciju djece za prosjačenje stavljena je nulta stopa tolerancije zbog čega je i krajem travnja formiran Mobilni tim za identifikaciju djece potencijalnih žrtava trgovine ljudima u Gradu Mostaru. „Tim čine 2 člana ispred Centra za socijalni rad Grada Mostara i dva službenika Policijske uprave Mostar. Sastav mobilnog tima zasnovan na principu reprezentativnosti institucija/ustanova koje u svojoj nadležnosti i ovlastima imaju poduzimanje aktivnosti koje su u direktnoj vezi sa zaštitom žrtava trgovine ljudima ili poduzimanje preventivnih mjera na suzbijanju trgovine ljudima“, objašnjavaju iz Centra za socijalni rad.

Novinar i fotograf portala Hercegovina.info dobili su priliku pratiti ovaj tim koji su činili dvoje službenika centra za socijalni rad, muškarac i žena, te jedan uniformirani policajac.

Našli smo se kod Franjevačke crkve, okruženi masom gostiju iz SAD-a, EU i Azije. Rijeka turista slijevala se u istom smjeru, sa istim ciljem, doći do Starog mosta.

Tri slučaja u jedva stotinjak metara

Pošto smo bili u civilu, lako smo se infiltrirali među turiste, jedino je kolega iz MUP-a stršao u modroj uniformi.

I tek što smo krenuli, nailazimo na prvi slučaj. Odmah ispred Franjevačke prosi muškarac srednjih godina sa štakom i natpisom „HELP 4 FOOD“.

Otprije je poznat i Centru za socijalni rad i policiji. Policajac mu piše prekršajni nalog, oduzima natpis, a djelatnici CZSR objašnjavaju kako je višestruko upozoravan i umjesto da potraži pomoć centra i javne kuhinje, ukoliko je u stanju socijalne potrebe kao što tvrdi, on bira prosjačenje.

Nastavljamo dalje prema Šemovcu. Na samom ulazu u Stari grad osmogodišnji dječak prosi sam na pločniku po najvećoj dnevnoj vrućini. Poprilično ravnodušno prihvaća dolazak policajca i službenika CZSR.

Radi diskrecije nećemo spominjati imena policajca i službenika iz Centra ali objašnjavaju mi kako se dijete bez pratnje roditelja ili skrbnika, a zatečeno je u prosjačenju smješta u Prihvatnu stanicu dok nadležni Organ tj. Centar ne donese odluku o daljnjim mjerama koje će biti u najboljem interesu djeteta. Lokacija prihvatne stanice također je zbog sigurnosti djece službena tajna.

Dječak prosi po "ćelopeku", majka ga nadzire iz hladovine obližnjeg kafića

Iako nam se u početku čini da dječak prosi sam, iz hladovine obližnjeg kafića izlazi njegova majka. I ona je otprije poznata službenicima centra, ali i policiji. Majka je šestoro djece koju je do punoljetnosti navodila na prosjačenje. Odrasla djeca otišla su od nje i organizirala vlastite grupe, dok je ona ostala sa malodobnima. Pošto je višestruki povratnik u ovom nedjelu, napisana joj je kazna od 500 KM. Prihvaća je mirno, znajući da je kriva. Od dječaka saznajemo da ne ide u školu i da ne zna čitati, ali bi volio naučiti. Na pitanje koliko mora zaraditi samo se smješka ali ne želi odgovoriti.

Dvadesetak metara dalje, Romkinja s jednogodišnjom bebom sjedi na kaldrmi u blizini poznate ćevabdžinice i prosi. Unatoč gužvama, slabo se zaradilo, u kutiji u kojoj skuplja novac tek nekoliko kovanica. I ona je otprije poznata službama. Već je bila kažnjavana zbog prosjačenja. Dobiva novu novčanu kaznu i zadnje upozorenje. Ako je uhvate još jednom, slijedi joj kao prva mjera pismeno upozorenje, te se istoj obrazlaže koje su sljedeće mjere iz Obiteljskog zakona koje se mogu pokrenuti u svrhu zaštite prava i interesa djece. Ukoliko i te mjere ne urode plodom, Centar će biti prisiljen na krajnju instancu, pokretanje sudskog postupka.

Mnogo prosjaka samo zbog turističke sezone dolazi iz drugih krajeva BiH

Opet hodamo jedva dvadesetak metara i u prosjačenju ispred restorana Šadrvan zatičemo odraslu ženu. Ova je za razliku od prethodnih slučajeva nepoznata policiji i službenicima CZSR. U takvim slučajevima postupanje je drugačije. Policajac mora pozvati kolege da je sprovedu do postaje, ispitaju i utvrde identitet. Pitamo što ako zateknu dijete iz drugog grada ili županije?

Spremno odgovaraju: „Ako je s područja drugog grada također se smješta u Prihvatnu stanicu, a od nadležnog Centra po mjestu prebivališta se traži da dođe po svog štićenika i s njim u svojoj općini /Gradu kao nadležni Centar provodi daljnje mjere iz svoje nadležnosti sukladno Obiteljskom zakonu FBIH“ navode iz Centra.

Dok je po ovu nepoznatu prosjakinju došlo policijsko pojačanje, dvije kolegice koje su prosile na stepenicama koje vode do platoa ispod Starog mosta su umakle.

Prelazimo Stari most i prolazimo kroz Kujundžiluk u kojem nema niti jednog prosjaka. Objašnjavaju kako je vjerojatno dio prosjaka u tom području upozoren na dolazak tima, te su se sklonili na vrijeme. U Ulici braće Fejića zatječemo majku sa četvero malodobne djece kako sjedi ispred Karađoz begove džamije. Međutim, kutijice za novac nema pa ekipa nema dokaz na osnovu kojega može reagirati. Kulturno je mole da djecu ne izlaže jakom suncu i da ide kući. Žena pristaje bez pogovora i pozdravlja ekipu. Vidi se da se dobro poznaju.

Roditelji obećavaju upisati djecu u školu ali rijetko to zaista i naprave

Nastavljamo dalje, plan je obići još most na Bunuru koji je poznat kao popularna lokacija za prosjačenje. I naravno, nailazimo na oca sa dječakom od osam godina na vrućem betonu. I on je recidivist. Dobiva prekršajni nalog i posljednje upozorenje prije stavljanja pod stalni nadzor. Ni ovaj dječak ne ide u školu i ne čita. Službenici centra ocu pokušavaju objasniti kako je njegova zakonska obveza dijete upisati u školu. Komplicirano je budući da im je mjesto prebivališta u drugoj županiji. Otac naravno obećava da će to napraviti ali i policajac i službenici iz CZSR navikli su na stalna lažna obećanja.

Ističu kako je problematično što prilikom apliciranja za primanje dječjeg doplatka zakonski ne postoji obveza da priložite neki dokaz da dijete ide u školu. Kažu kako bi to znatno promijenilo situaciju i natjeralo brojne roditelje koji zloupotrebljavaju sustav da djecu pošalju u školu.

Akcije se planiraju u različitim terminima, po nausmičnom uzorku 

Na Bunuru smo završili obilazak, a ekipa najavljuje kako će cijelo ljeto vršiti akcije po nepredvidivom uzorku, bez prethodnih najava.

Društvu je kažu teško objasniti da kad vide dijete koje prosi na ulici, svojim novčanim prilogom tom djetetu ne pomažu nego nastavljaju podržavati začarani krug u kojem su djeca žrtve i zarobljenici. Umjesto toga, iz Centra za socijalni rad Mostar preporučuju donaciju nekoj od brojnih nevladinih organizacija koje se bave zbrinjavanjem djece.

Njihov cilj nije samo kažnjavanje ili privođenje prosjaka. Cilj im je spašavanje djece, oslobađanje iz kandži iskorištavanja i pružanje prave pomoći. Svaki slučaj sa kojim su se susreli nosio je sa sobom priču o propuštenim prilikama, o roditeljima koji nisu pružili svojoj djeci pravu brigu i obrazovanje, te o sustavu koji nije bio dovoljno učinkovit.

Možda će biti potrebno mnogo više od jedne ekipe da bi se taj krug iskorištavanja zaista prekinuo. Možda će biti potrebno promijeniti cijeli sustav, educirati ljude i poduzeti snažne preventivne mjere. Ali dok god postoje ljudi poput ovih članova mostarskog mobilnog tima za prevenciju prosjačenja, postoji nada. Jer svako dijete zaslužuje priliku za bolji život.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.