PROLJETNA SJETVA U HERCEGOVINI Oni koji su sadili 500 kila krumpira ove godine su zasadili 50, zbog poskupljenja će ispaštati i poljoprivrednici i građani

PROLJETNA SJETVA U HERCEGOVINI Oni koji su sadili 500 kila krumpira ove godine su zasadili 50, zbog poskupljenja će ispaštati i poljoprivrednici i građani
Ilustracija / hercegovina.info

Proljetna sjetva krumpira i ostalih poljoprivrednih kultura u Hercegovini uvelike je smanjena. Proizvođači se još nisu oporavili od posljedica pandemije, a sada su na udaru poskupljenja repromaterijala, a naročito gnojiva čija je cijena skočila i do 300 posto.

Inženjer agronomije Alen Sabljić koji se bavi vinogradarstvom i uzgojem voća i povrća na svom OPG u mjestu Bivolje Brdo kod Čapljine kaže kako je sve rezultiralo manjom sjetvom, naročito krumpira.

"Prije same sjetve sam iznio svoje pretpostavke i one su se obistinile. U razgovoru s ljudima u mom kraju koji se bave poljoprivredom, a to su većinom srednji proizvođači koji su sadili po 500 kilograma krumpira, ove godine su posadili 50 kilograma ili nisu nikako sadili. Radi se o nekih 20-ak proizvođača. Nitko nije ostao na istoj količini od prošle godine", kaže Sabljić za Hercegovina.info.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Sjeme i nije posebno poskupjelo, no krumpir je nemoguće da uspije bez mineralnog gnojiva, a njegova cijena je skočila za 300 posto i to je najveći razlog. Ljudi su nesigurni. Cijena krumpira bi sada trebala biti najmanje 1 marku da bi se isplatio na ovaj ulog budući da su inputi veliki. Gorivo je primjerice 3,20, a nemate garanciju za cijenu krumpira. Primjerice osobno sam na pola hektara zemlje imao ulaganja do 1400 maraka, a sada trebam uložiti tri puta toliko. To je ta razlika. Ako mu cijena bude 1 KM to će biti zadovoljavajuće", dodaje.

Brige domaćim proizvođačima zadaje i egipatski krumpir koji je stigao u BiH

"Već je preplavio naše tržište. Cijena mladog egipatskog krumpira je 2 marke, a starog 1 marku", ističe on.

Ljubuški proizvođači mladog krumpira lakše će plasirati svoje proizvode, nego oni s područja Čapljine.

"Mi ovdje nemamo zadrugu kao kolege iz Ljubuškog koje su malo organiziranije od nas, ali je pitanje što će se i kod njih događati. Ovdje su postojale dvije zadruge koje su uništene. Jedna je prije nekih desetak godina jako dobro radila i izvozila krumpir za Skandinaviju, ali i ostalo voće i povrće. No, politika je uništila tu zadrugu koja je bila zvijezda vodilja kada je u pitanju razvoj poljoprivrede. Danas su na tom mjestu vrtić i kafić", ističe.

Zaključak je kako se ljudi unatoč poskupljenjima u trgovinama nisu okrenuli vlastitoj proizvodnji.

"Ne da se nisu okrenuli, već su uvelike smanjili proizvodnju", dodaje Sabljić.

S povrćem je situacija nešto stabilnija.

"Kada su u pitanju presadnice i povrće možemo reći da je ostalo na istom, naročito u plastenicima. Ljudi koji prodaju sadnice za povrće čak su išli i u korist proizvođačima, pa cijenu nisu mijenjali. Povrće će se sijati otprilike kao i do sada. Tu imate osnovno gnojivo koje nije puno poskupjelo. Gdje ima neke alternative s gnojivom ta proizvodnja se nije i neće puno smanjivati, ali neće ni povećavati sigurno. Razlog tomu je platežna moć ljudi koja je sve slabija".

No, ima i praznih plastenika.

"To je već neki drugi razlog. To je od ljudi koji su svoju egzistenciju otišli tražiti negdje drugu, u Hrvatsku ili zemlje inozemstva. Generalno možemo reći kako je ta proizvodnja u padu, ali nije vezana s ovim poskupljenjima".

Bojazan postoji za voće.

"Vinogradi i voćnjaci su višegodišnji nasadi. Mi kao proizvođači smo razmišljanja da nije lako napustiti niti jedno niti drugo. Godinama treba da ih se podigne i mi ih možemo održati preko nekih alternativnih gnojiva. Nemoguće je sada znati što će se događati s voćem. No, plašim se jedne stvari. S obzirom na poskupljenja osnovnih životnih namirnica obični čovjek neće imati sredstava da ih izdvaja za grožđe i voće koji su praktički desert, već će svoja sredstva raspoređivati na namirnice poput brašna i ulja", zaključio je Alen Sabljić.

Mihajlo Marić iz Trebinja zajedno sa svojom obitelji bavi se voćarstvom i povrtlarstvom desetak godina. Ističe da su došla teška vremena za poljoprivrednike, a ova godina se čini posebno izazovnom što će se odraziti na život cjelokupnog stanovništva u Hercegovini.

"Poljoprivreda zahtjeva dosta truda, rada i odricanja. Ona danas opstaje samo ako je obiteljski posao i ako su doslovno uključeni svi članovi obitelji , kao što je slučaj kod mene. Mi se bavimo voćarstvom i povrtlarstvom. Od samog početka željeli smo da od ovog posla možemo živjeti, međutim došli smo u situaciju da to trenutno nije moguće. Pored općeg poskupljenja, nemamo nikakvu sigurnost od strane nadležnih kada je u pitanju plasman i tržište naših proizvoda. Mi ćemo nekako proizvesti, ali što poslije? Tko će nam osigurati prodaju? Doslovno se sami snalazimo", kaže Mihajlo, mladi poljoprivrednik iz Trebinja.

Na drugoj strani ekonomisti smatraju da je poražavajuća činjenica da od 50-ak posto obradivog zemljišta u Hercegovini, samo 20-ak posto od tog zemljišta se obrađuje. Kako kažu neophodno je da država uloži u poljoprivredu, pogotovu sada u ovoj teškoj situaciji, kada ovisimo od uvoza.

"Poticaji bi se trebali uduplati za sve poljoprivredne proizvođače kako bi i sami mogli opstati ,a samim tim i podmiriti domaće tržište. Konkretno za Hercegovinu, vrlo malo je uloženo u poljoprivredu s obzirom koliko imamo plodnog zemljišta koje je pogodno za proizvodnju raznih poljoprivrednih kultura. Naš prijedlog je da se i ukine PDV na gnojiva, stočnu hranu, sjemena. Sad ide period proljetne sjetve i tako bi se dosta olakšalo poljoprivrednicima u Hercegovini da nastave sa svojom proizvodnjom, koja je dosta upitna u ovoj situaciji kada su cijene svih repromaterijala skočile čak 200 posto. Također veliki problem koji se u ovom trenutku javlja je što je peradarska industrija u Hercegovini dosta ugrožena, a rezultat toga je ograničen uvoz i poskupljenje cijena kukuruza koje se u BiH većinom uvozi iz Srbije i Mađarske. Nažalost, kada sve ovo sumiramo upitno je koliko se poljoprivrednicima isplati baviti poljoprivredom, pogotovu jer država nema sluha za njih i ostaju prepušteni sami sebi", ističe Jovana Radulović, ekonomistica iz Trebinja.

I dok se čeka neko rješenje, ako ga uopće i ima, jasno je da u ovom razdoblju najviše ispaštaju poljoprivrednici zbog poskupljenja goriva, gnojiva i sjemena, a na jesen će ispaštati i svi građani jer visoke cijene sjetve i uzgoja odredit će i cijene proizvoda.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.