Povratak u Hercegovinu : Sovići opet centar shopinga

Dalje: brojni su domaći proizvodi, a za taj apsurd već sigurno i znate, jeftiniji ako ih kupite preko granice. A i odakle god krenuli iz Dalmacije - Splita, Makarskog primorja, Zagore..., ceste su odlične, gužvi nema, pa se kupovina u Hercegovini još zna pretvoriti u zgodan obiteljski izlet. U trgovini namirnicama potrošili smo 856 kuna, a kad smo odbili porez koji vam vraćaju nakon što ovjerite račune na carini, te iskalkulirali razliku između cijena istih ili sličnih proizvoda u Hrvatskoj i BiH, uštedjeli smo oko 250 kuna samo u jednom dućanu. No, ajmo nekim redom, da nam se svi ti tečajevi i valute ne pomiješaju...

Đavlu iz žepa ispala

Kako dan prosječnom Balkancu počinje s kavom, a takvi smo "po cijelom tijelu", kafenisali smo odmah iza brklje: obična, turska, četiri je kune, kapućino osam, što u Splitu, jelte, nije slučaj. Kolega fotoreporter je, moja sućut, pušač - cigarete ronhill light platio je 3,20 konvertibilnih maraka, ili, ako vam je lakše - oko 12 kuna, a kod kuće će vas iste stajati osam kuna više. No, preko granice može putovati tek jedna šteka, ostalo zakonodavac tretira kao šverc komerc, a to je već tema za crnu kroniku i policajce koji švrljaju po pograničnom Aržanu.

Pred supermarketom "Prodex" u Sovićima, unatoč plus sto na zvizdanu - živo. Prodavačice rade kao navijene. Vesela Tereza Škaro iz imotskih Poljica gura pred sobom punu košaru. Najviše je deterženta i ulja. Pitam ženu je li prošla jeftinije.

- A, dašta san. Evo, na ovo malo ušparala dvista kuna, a to je, dite, za me odlično. Ja od iljadu kuna socijale živen - nije lako Terezi, pa usput psuje političare, a nama drago, topimo se od milinja.
- Briga me za sve. Bar ću sad bit u novinan. Nu, jesan šesna, ki da san đavlu iz džepa ispala - šali se dok čeka da joj ovjere račune za povrat PDV-a.

A, i taj povrat nije bezveze, jer vam može pokriti dio troška za gorivo do Sovića. Daklem, na 100 konverbitilnih maraka vrate 15, a onda, ako još nalijete super 95, koji je jeftiniji skoro i dvije kune po litri, ispada da ste vamo-tamo došli mukte.

Prije jematve svi po cukar

Rebatinke nisu od marke, ali su zato upola cijene u odnosu na Split
- Kupaca je najviše u vrijeme jematve, jer su ovdje cijene šećera niže. Ustvari, dolazi se iz Hrvatske o svakom blagdanu. Po vreći šećera od pedeset kila, kad im vrate porez, ušparaju i više od sto kuna - kazuje nam Petar Čorluka, vlasnik tvornice papirne ambalaže "Violeta", čije nas propagandne poruke bombardiraju sa svih strana.

Okretni Čorluka veli da su njegovi proizvodi, radi fer igre, podjednakih cijena kao i u Hrvatskoj gdje također ima tvornicu, ali su zato ostali artikli drugih proizvođača u njegovim trgovinama znatno jeftiniji.
- Vegeta pogotovo. Nema kupca koji ne ode kući s vegetom - Čorluka će, koji je i vlasnik "Prodexa", pa dobro zna što mušterije preferiraju.

Ne budimo ludi, i mi smo u vrećicu strpali vegetu koja je u Sovićima 18,57 kuna, a kod kuće 24, 29 kuna. Litra suncokretova ulja "Zvijezda" u Hrvatskoj je 12,49, a u Sovićima 9,95 kuna. Kokošja juha "Podravka" doma stoji 4,99 kuna, a u BiH 2,48 kuna.

"Lino lada" od 400 grama preko međe dođe 14,55 kuna, a u našim dućanima 19,99. Kilogram šećera je 6,24 kune. Slatkarije popularnih marki su li-la kao i u Splitu, ali one proizvedene u Bosni ili Srbiji jeftinije su i dvadesetak posto.

Jeftina marenda

Ako pregladnite i ožednite, nabrzinu možete pojesti slasnu pljeskavicu i popiti "žuju" - sve 12 kuna, a ako vam baš svojski krulji u želucu, dvoje može na grill s pićem za sedamdestak kuna. Uglavnom, sve je pogodnije, pa trgovina u Imotskom odavno nije što je bila, jer iz Vinjana Donjih u Soviće jutrom čak i po kruh i druge namirnice pješice dolaze. Kriza stisla, čeljad obrće svaku lipu, nastoji doskočiti recesiji čak i kad su tako veliki događaji u pitanju, kao što su - vjenčanja.

- U mene imaš meni već od 22 eura, pa cila Imotska krajina dolazi ovdje - kaže neokrunjeni kralj trgovine Davor Vokić, u čijim su se dućanima devedesetih ostavljali milijuni, a danas se, nakon što se bavio i sportskim menadžmentom, vratio prvoj ljubavi - ugostiteljstvu. Drži svadbeni salon "Valentino", a popularne cijene i "svemirska" sala njegovi su glavni aduti.

- Piši ovako. U tih 22 eura po čoviku stane žestoko piće, pršut, sir, kulen, čajna i francuska. Onda serviramo juhu, rolanu piletinu, naravnu šniclu i onu sa gljivan i saftom, pa priloge i salate, janjetinu ispod peke, kumpir, opet salate ove, one... Poslije još darujemo mladencima tortu od dvista maraka, a sve se zaliva žilavkom od 0,7 deci, crna, bila, koju oćeš, i bezalkoholnim pićima u neograničenim količinama - recitira Vokić da me ruka zaboljela pišući.

- A, znaš li koliko je u tebe doli to isto? Pedeset eura! I nije čudo šta se mladi uzmu u Dalmaciji, a slavi u mene u Sovićima - ima Vokić digitron u glavi.

Preko granice nije samo jeftinije zakoračiti u bračni život nego i ostarjeti. Prosječna cijena smještaja u privatnim domovima u Hrvatskoj je 6000 kuna, a u onome koji u Grudama podiže Petar Čorluka, ista će usluga koštati upola manje za budućih 186 korisnika. Čorluka mudro računa na umirovljenike iz Hercegovine, Imotske krajine i Zagore, Splita..., a starački dom koji gradi više je nalik prvoklasnom hotelu - utučeni su u njega milijuni, svaki se detalj licka. Ispred se gradi bašta s malim umjetnim jezerom, potočić, a unutra sve uređuje de luxe i sprema za otvaranje u listopadu.

- Bili smo u Njemačkoj po najboljim privatnim domovima, i odgovorno tvrdim da nimalo nećemo zaostajati za njima tvrdi šef gradilišta Jago Knezović. Jago, neka onda tako i bude.

I drugi Vokić - ime mu Mario, nešto mlađi čovjek, vlasnik je mehaničarske radionice i trgovac gumama, zanimljiv svima što su došli do Gruda da bi pazarili. Kad se sve zbroji i oduzme, kupite li gume u BiH, uštedjet ćete najmanje 100 kuna po svakoj, a i motorna se ulja isplati uzeti jer nikad ne znaš kad će se lampica upaliti.

- Evo, ove Sava 175/13 dođu 312 kuna ili Sava 175/60 točno 359 kuna. Ili Michelinove su ti 526 kuna. Nema teorije zbog propisa u Hrvatskoj da oni od nas jeftinije to nabavljaju - kaže Mario Vokić koji pravu navalu kupaca iz Hrvatske očekuje s prvim kišama, kad ljudi počnu razmišljati o zimskoj gumi koja tintaru čuva.

Dolazi, eto, narod u Hercegovinu kupovati svašta. Čak i bilježnice i olovke za lijene školarce, torbe, ali i odjeću, obuću, koja je jeftinija i do 80 posto! Istina, dominira falš roba made in Sandžak: krokodilu na "Lacosti" tu i tamo nedostaje koji zub, na "Paul&Sharku" morski se pas, božemiprosti, posve izopačio, a i "Nikeov" znak je skoro dvaput duži nego što bi trebao biti.

No, tko ne pati od tih zvizdarija, a ima nas, srećom, i takvih, sasvim će lijepo proći: dječje majičice i hlače mogu se nabaviti za 30 kuna, a jedan nam se trgovac, koji u strahu od poreznika nije htio reći cijenjeno ime, povjerio da traperice koje on daje za 160, u splitskom "Newyorkeru" koštaju 300 kuna.
- Znan, bolan, kod istog ih čovjeka nabavljamo - kaže dok zagledam u jeans ne bi li mu našao kakvu manu. Pipam, okrećem, trljam, čini se, sve na svom mjestu, a i Sovići su, vjerujte, pravo mjesto - za bijeg od Linićevih poreznih škara i Milanovićeva harača. U boj, boj, za novčanik svoj!

Slobodna dalmacija