NAKON SMRTI SINA Branka je donirala njegove organe, a onda je upoznala Nihadu kojoj je spasila život

Darivanje organa ne poznaje vjeru, naciju, boju kože, ni granice. To je upravo potvrdio jučerašnji susret dvije žene, majke, koje su se prvi put vidjele, ali i nakon toga sklopile doživotno prijateljstvo.

Branka i Nihada su se jučer prvi put upoznale u Zvorniku. Tri godine je prošlo otkako je jetra mladog Stefana darovana Nihadi i time joj spašen život, piše N1.

Stefan je želio da njegovi organi budu donirani

Početkom 2020. godine, 21-godišnji Stefan je stradao u nesreći nakon koje je bio u komi. Bez obzira na ogromne napore liječnika, konstatirana mu je moždana smrt. Obitelj Vasiljević nije ni slutila da će doći do toga, ali su imali priliku ispuniti Stefanovu želju koji im je u jednom od razgovora rekao da želi da njegovi organi budu donirani ako mu se nešto dogodi.

“To je bilo i presudno u odluci njegove majke Branke i njenog supruga da odobre donaciju organa. Naravno nakon njihovog odobrenja, uslijedila je eksplantacija organa i poziv pacijentima koji su na federalnoj listi čekanja i koji se vode pod šiframa. Tipizira se tkivo darivatelja, usporedi se s pacijentima koji su na čekanju, podigne se šifra i uputi se poziv za transplantaciju. Između ostalih, tu je bila i Nihada iz Kalesije koja je bila teški jetreni bolesnik. I zapravo je ona bila ta koja je primila jetru”, ispričao je za N1 Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije Bosne i Hercegovine koji je i organizirao taj susret.

Žuljević je fotografiju susreta objavio i na društvenim mrežama, a kako nam je rekao, procedura da se Nihada i Branka upoznaju malo je duže trajala.

“Nakon tri godine je zapravo Branka smogla snage da potraži eventualne primatelje organa, a kako mi imamo Udruženje kojeg prati stvarno veliki broj ljudi na Facebooku, došla je do mene osobno i pitala bi li ja mogao na određeni način doći do tih osoba. Znam da je to i nezakonito jer se obično ne daju ti podaci. Naravno, pokušao sam legalnim putem preko liječnika koji su to odbili što je sasvim u redu, nije bilo problema. Nakon toga smo zahvaljujući mojim prijateljima u Tuzli uspjeli doći do Nihade i samo je bilo pitanje njene volje i želje. U slučaju da ona nije htjela da se susretne s Brankom mi bismo to sve obustavili. Međutim, kada je u pitanju situacija da žele i donor i obitelj donora i primatelj da se susretnu to se omogući svakako. Kada sam rekao Branki da smo pronašli Nihadu ona je bila presretna. Nakon toga su uslijedile razmjene telefonskih brojeva i prije otprilike 20-tak dana su razgovarale telefonski, ispričale se i onda je jučer uslijedio i susret u Zvorniku gdje je Nihada sa suprugom došla kod Branke”, istaknuo je Žuljević.

Kada se konačno dogodio taj susret Branka je osjetila nevjerojatnu sreću.

“Za nju je bilo fascinantno da bude u blizini osobe u kojoj se nalazi Stefanova jetra. To su neopisivi osjećaji, a nakon objave njihovog susreta na društvenim mrežama, na osnovu komentara sam mogao zaključiti da se Branki konačno vratio taj osmijeh kojeg je imala prije Stefanove smrti. Sretna je da je pomogla nekome i da Stefan i dalje živi kroz te ljude. Branku ne poznajem, ali iz svake njene riječi se vidi koliko joj je zapravo bio važan taj susret s Nihadom”, dodao je Žuljević.

Nihadu i Branku su spojile skoro iste tužne priče. Nihada, koja je dobila jetru mladog Stefana, i sama je izgubila dijete u nesreći.

“Te tužne priče su ih spojile, ali na osnovu fotografija se vidi da se stvorilo jedno veliko prijateljstvo. To je tipičan primjer kako iz tragedije može izroditi jedna lijepa priča. Čak i kada gubite nekoga vi možete njegov život produžiti. Stefan i dalje živi u nekome tko je dobio jetru i bubrege, a to je i jedna vrsta nagrade roditeljima samima koji su donijeli tu odluku. Nije im opet bilo teško ni odlučiti jer je Stefan izrazio svoju želju za života, a to je da mu se organi daruju. I mi kada govorimo o donacijama organa važno je da se o tome obavijesti obitelj i da znaju vašu želju. Statistike svjetske govore da kada se govori s obitelji o darivanju organa, onda u 80 posto slučajeva oni pristanu na darivanje, a ako se ne razgovara o tome, taj postotak bude manji od 30 posto. Poznajem mnoge obitelji koje su donirale organe najmilijih i zaista im je veoma važno da upoznaju ljude koji dišu plućima, gledaju očima njihovog najmilijeg…”, kazao nam je Žuljević.

U BiH se na godišnjem nivou uradi oko osam transplantacija

Žuljević je član i Upravnog odbora donorske mreže u BiH pa nam je tako naveo podatak da je u BiH rokom 2016. i 2017. godine bilo više transplantacija organa od mrtvog donora nego što je to slučaj danas.

“Ne može me nitko uvjeriti da je svijest o tome kod ljudi bila veća tada nego sada već smo imali koordinatoricu u Kliničkoj bolnici Zenica Nerminu Rizvanović koja je znala pristupiti obitelji na pravi način i po pravilima i dobivala je pristanke obitelji i imali smo spašene živote. Sada imamo 11 koordinatora u Federaciji BiH i čisto sumnjam da se razgovara s obiteljima jer ne može me uvjeriti nitko da ne možemo imati jedan ili dva pristanka. Godina i pol je prošla kako nemamo nijednog donora preminulog. Doniranje organa više nije tabu tema, ljudi su svjesni što se time postiže”, naveo je sugovornik za N1.

U Hrvatskoj se izvrši 300 transplantacija godišnje

Kaže da Hrvatska u tom procesu prednjači kada je riječ o zemljama regije.

“U toj državi se na godišnjem nivou uradi više od 300 transplantacija, a u BiH oko osam i to većinom sa živih donora. Međutim, pravi izvor organa su preminule osobe jer nema nitko svako potencijalnog donora kada je riječ o doniranju jetre, srca i pluća. Jedini izvor je preminula osoba. Ponekad se dio jetre može donirati, a kod bubrega imamo dijalizu koja iscrpi pacijente do te mjere da ne dočekaju transplantaciju. Transplantacija je zapravo ušteda u zdravstvu jer jedna godina dijalize košta kao transplantacija. S druge strane, transplantacija vraća čovjeka u život i to je obostrana korist”, zaključio je Žuljević.