Kongres SDP-a: Podrška politici razaranja BiH! Jednoglasno i, dakako, gromoglasno

Jednoglasna podrška toj politici, bez sumnje, dovešće do još dublje krize, koja prijeti razoriti Bosnu i Hercegovinu.

Piše: Milan Šutalo, Dnevnik.ba

Lagumdžija, na Kongresu, nije imao ni jednog oponenta. Nikome nije palo napamet osporavati njegove besmislene teze kako su krizu u BiH proizvele stare strukture, kritički progovoriti o nepotizmu bez presedana Platgormaške vlasti, o 2 milijuna onih koji žive na rubu siromaštva, o stalnom rastu nezaposlenosti, o 0 inozemnih investicija od kako je partija preuzela vlast,....

Ni preuzimanje vlasti pučem ( kršenjem zakona), niti posljedice uspostave vlasti bez predstavnika jednog konstitutivnog naroda, delegate nisu ponukale da se zapitaju jesu li krizu izavali drugi (stare strukture) ili je problem u nama. I kada kaže, kako SDP-u nitko ne može osporiti pravo predstavljati sva tri naroda u BiH, Bošnjake, Hrvate i Srbe i sve Bosance i Hercegovce, vođu nema nitko pametan priupitati- kako možemo zastupati i Hrvate i Srbe, kad su za nas glasali samo Bošnjaci. Kako to da smo mi pobjednici izbora, kad je za nas glasalo samo 17 i nešto posto birača? Ako smo pobjedili na izborima, kako to da ne možemo formirati vlast na razini BiH? I zašto na vlast u Federaciji moramo dolaziti pučem, kad smo pobjednici?

No, delegati nisu tu da misle već da podržavaju vođu. A slijepa odanost vođi ne bi bila potpuna, ako se ne bi pljeskalo, gromoglasno, nego kako, i najbližim vođinim drugovima. Kad Lagumdžijin istrument majorizacije Hrvata Željko Komšić na kongresu kaže kako nema ekskluzivnih predstavnika „bilo koga i bilo čega" ,već "svi mi, zapravo, imamo ekskluzivno pravo predstavljati samo sebe kao pojedince, a pripadamo onome što jesmo, što volimo i do čega nam je stalo", u dvorani će se začuti pljesak- gromoglasan dakako. I nitko se pametan neće naći pa, umjesto odobravanja svega što drug Želja kaže, upitati: Je li majke te, šta ovaj trabunja.

Jučerašnji kongres SDP-a podsjetio me na jednu ne tako davnu zgodu. Jedan drugi lider upitao je članove središnjeg tijala svoje stranke: Podržavate li me u tome da ne prihvatimo ovo što nam se nudi. Odgovor je bio jednoglasan. Podržavamo predsjedniče, kako ne podržavamo. A da, priupitao je predsjednik, ja vas upitam: Bi li ste me podržali da ja potpišem ovaj sporazum: -Pa bi, predsjedničke kako ne bi, u glas su odgovorili članovi središnjeg stranačkog tijela. Predsjednik je na to samo zabrinuto odmahnuo.

Tamo gdje svi misle isto, po logici stvari, nitko ništa ne misli. Tamo gdje vođu frenetičnim aplauzom prekidaju iza svake rečenice, vođa može govoriti što hoće pa se čak i rugati delegatima riječima; „A sad aplauz". Još da su delegati kao nekada ustali i zapjevali: „Druže Zlatko, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta neskrenemo".

Treba li Lagumdžija nakon jučerašnjeg kongresa svoje stranke, gdje su mu delegati iskazali "bezrezervnu podršku" osjećati novu snagu ili se zabrinuti? Zapitati kuda ide?

Umjesto, vlastitog preispitivanja politike koja je i SDP i BiH dovela u slijepu ulicu, Lagumdžija se odlučio zatražiti podršku od onih koji bi jednako frenetično podržali sve što bi on od njih zatražio. Predsjednik SDP-a u nastavku svoje hegemonističke politike isticat će kako ga na takvu politiku obvezuje podrška Kongresa, najvišeg partijskog tijela. Kao da podršku svojih delegata ne bi dobio i da im je ponudio promijenu smjera svoje politike. No povijest uči kako se vođe ne uspijevaju amnestirati prebacivanjem odgovornosti za posljedice politike na stranačke klimoglavce.

Kongres SDP-a, kave li slučajnosti održan je dan nakon rafala vehabije Jašarevića na američko veleposlanstvo u Sarajevu. Na veleposlanstvo zemlje, kakve li ironije, koja je preko visokog predstavnika Inzka legitimirala protuzakonito pretvaranje hrvatsko-bošnjačke Federacije u bošnjački entitet. Lagumdžija je, otvarajući kongres Partije, ustvrdio kako je to bio rafal na temeljne vrjednosti Bosne i Hercegovine. Složimo li se da je ravnopravnost tri naroda temelj na kojem ova zemlja počiva, teško je ne zaključiti, da je prije Jašaravića na temelje BiH, ne zapucao, već „bombu" bacio upravo SDP i njegov lider, uspostavljanjem, u ožujku ove godine, nezakonite vlasti bez predstavnika jednog od tri njezina stupa- Hrvata.