Komunističko lažiranje povijesti kao loš pokušaj opravdavanja vlastitih zločina
Među tim ideološki obojenim "znanstvenicima" svakako se ističe prijeratni zemljoradnik iz Imotskog Milan Rako. Kao ratni politički komesar zloglasnog Antunovićevog 4. bataljuna, iz sastava 11. dalmatinske brigade, Rako je bio izravnim svjedokom zločina u kojima su, zajedno sa pripadnicima postrojbi KNOJ-a, sudjelovali i neki pripadnici "njegove" matične
postrojbe.
U jednom od svojih brojnih pamfleta, na temu događanja na Širokom Brijegu, pompozno nazvanog "Mostarska operacija", pisanog za potrebe jednog partijskog seminara, Milan Rako je na 21.-oj stranici napisao i ovo:
*-"Žestoka borba se nastavlja u crkvenim zgradama. Neprijatelj se služi manastirskim i gimnazijskim inventarom kao sredstvima za zaklon. Posebno efikasno gađa neprijateljski "protokolac" iz zvonika Crkve. U manastiru otpor pružaju i pojedini fratri izmešani sa ustašama i nemačkim vojnicima. Sa manastirskih prozora naše borce u jurišu, fratri polijevaju vrelim uljem..." *
Ovakvi pokušaji prezentiranja detalja jedne bitke karakteristika je najvećeg djela partizanske historiografije koja je, sasvim je očito, po scenariju iz partizanskih romana "Mirko pazi metak! Hvala Slavko spasio si mi život", pokušavala opravdati vlastita sudjelovanja u počinjenim zločinima i pljačkama. Način je to, doduše nevješt, da se pokušaju prikriti tragovi zločina nad civilima, ali i masovne pljačke koja se taj dan dogodila na Širokom Brijegu.
Kojim dijelom zdrave logike tumačiti autorove sulude teze o nekakvom navodnom *"korištenju samostanskog inventara kao sredstava za zaklon"* i *"polijevaju partizana vrelim uljem" *u istom kontekst sa ništa drugačijom tezom o istovremenom "gađanju neprijateljskog *"protokolaca" iz zvonika Crkve", *kada je poznato da je partizansko topništvo, u samo dva dana borbi, širokobriješku crkvu Uznesenja BDM izravno pogodilo 296. puta.
Svakome tko je gledao najmanje desetak ratnih filmova potpuno je nedvojbeno kako je u ovom slučaju riječ o potpuno suludom scenariju, nevješto izmišljenom za potrebe opravdanja partizanskih zločina, sastavljenom od nepomirljivih uvjeta vođenja bitke u potpuno različitim vremenskim razdobljima.
Polijevanje vrelim uljem i korištenje inventara kao zaštite obilježja su bitaka vođenih u ranom srednjem vijeku, i potpuno su neprimjenjivi za korištenje u uvjetima velike vatrene moći, kakvu su imale vojne postrojbe u II. Svjetskom ratu, mišljenje je svih vojnih znalaca s kojima sam razgovarao na ovu temu. Stoga, se i ne mogu nazvati nikako drugačije nego nevješt pokušaj lažiranja povijesnih činjenica od strane jednog partizanskog politkomesara.
U knjizi 11. dalmatinska brigada, koju Rako, također, supotpisuje pronašli smo i zemljovid navodnog ustaškog obavještajca od 05 veljače 1945., na kome su ucrtani položaji njemačkih i ustaških snaga.
Međutim, metodologijom uvećavanja spomenutog zemljovida pronašli smo nekoliko nelogičnosti koje ukazuje kako je, i u ovom slučaju, riječ o običnoj krivotvorini. Prvo se čini potpuno nelogičnim da bi, u uvjetima jezičnog čistunstva, koje je tada vladalo, neki Pavelićev obavještajac, koji je znao crtati zemljovide, iste pokušao preimenovao u karte.
Kao krunski dokaz da se radi o gruboj krivotvorini OZNE, isto tako, ukazuje i korištenje pojma manastir. Naime, u spomenutom zemljovidu samostan na Širokom Brijegu jednostavno je preimenovan u manastir.
Moram priznati da istražujući mnoga ustaška i domobranska izvješća iz tog razdoblja nisam nikada naišao na pojavu da je u nekom od njih samostan bio preimenovan u manastir.
Međutim, kada su partizanski spisi u pitanju, pa i ovaj pamflet Milana Rake, stvar je potpuno drugačija. Stoga se s punim pravom može zaključiti kako je i ovaj zemljovid od 05. veljače 1945. samo još jedan nevješt pokušaj operativaca OZNE u njihovim nastojanjima da javnosti serviraju svoju verziju priče.
Damir Šimić | krvavipleskomunista.blog.hr