HRVATI SVE VIŠE PIJU Lani smo kupovali brašno, sad je glavni alkohol

HRVATI SVE VIŠE PIJU Lani smo kupovali brašno, sad je glavni alkohol
Freepik

Promet trgovaca iz ožujka i travnja lanjske godine, kad su građani zbog lockdowna u pandemiji koronavirusa gomilali zalihe brašna, kvasca, šećera, toaletnog papira i ostalih osnovnih namirnica kao da će smak svijeta, teško će se ponoviti. Prodaja špeceraja i druge robe široke potrošnje, uz češće kuhanje i boravak kod kuće, stabilizirala se, tvrde trgovci. No zbog zatvaranja pa djelomičnog otvaranja kafića te psihoze u tzv. novom normalnom za koje nitko ne zna koliko će trajati, mnogi neizvjesnost, iščekivanje, stres, krate kojom čašicom više pa prodaja alkoholnih pića u maloprodaji ruši sve rekorde, piše Večernji list Hrvatska.

U trendu i ploske

U vrijeme potpunog zatvaranja ugostiteljskih radnji i kafića bilježio se rast i od 30 do 35 posto, a posljednjih tjedana, otkako je dopušten rad terasa, od sredine ožujka, prodaja je i dalje 10 do 15 posto viša u odnosu na prosjek prije pandemije.

"Prodaje se puno, a dok su kafići bili zatvoreni, prodaja je bila luda – i ne samo alkoholnih pića svih kategorija, nego i vina i piva, kave, čaja. Ljudi se vjerojatno i više druže doma, što je dodatno potenciralo taj rast", kaže predsjednik uprave NTL-a Martin Evačić.

"U početku je porast bio jače vidljiv na jeftinijim jakim alkoholnim pićima s većim udjelom alkohola, za što možemo pretpostaviti da su se koristila i kao dezinficijensi ili antiseptici", kažu u Konzumu.

Dodaju kako se utjecaj samo djelomičnog otvaranja kanala HoReCa (hoteli, restorani, kafići) osjeća i dalje pa se trend rasta prodaje alkoholnih pića zadržao i u prvom tromjesečju ove godine. Mala pakiranja alkohola od 0,1 litru, koja neki zovu “putnima”, a neki od milja i “unučićima”, koja se obično prodaju uz blagajne, vjerojatno su i najtraženija, što se vidi i po odbačenim bočicama oko dućana i klupa u blizini. Neslužbeno doznajemo da proizvodne linije za “unučiće” našeg najvećeg proizvođača jakih alkoholnih pića Badela 1962 miruju samo nedjeljom.

"Istina je da potražnja za pakiranjima od 0,1 l snažno raste i da naše linije za njihovu proizvodnju rade punim kapacitetom. Zbog ograničenja u radu ugostiteljskih objekata više se konzumira na otvorenom tijekom privatnih i spontanih okupljanja", odgovaraju iz Badela te dodaju kako su prateći aktualne trendove lansirali i nova pakiranja, ploske od 0,2 l gorkog pelinkovca i pelinkovca orange.

Manja pakiranja od 0,1 l i 0,2 l prodaju i na inozemnim tržištima, najviše u BiH, Makedoniji i Poljskoj. No iako kanal maloprodaje znatno raste, tržište jakih alkoholnih pića ukupno je u padu u odnosu na 2019. zbog ograničenog poslovanja i problema s kojima je suočen HoReCa sektor. Badelovci su nedavno imali sastanak s Ukrajincima o jačem iskoraku na tamošnje tržište. U Ukrajini su već prisutni s vinima, a započeli su i s izvozom antique pelinkovca.

Psihologinja Mirjana Nazor kaže kako je u vrijeme kad nisu radili kafići, a i sada, kupnja alkohola u maloprodaji izlaz za mnoge. Vjeruje i kako je porasla prodaja marihuane i ostalih droga.

"Ljudi se naprosto osjećaju nesigurno, loše, boje se budućnosti, što će biti. Osjećaju frustriranost i rješavaju je alkoholom – napominje ona te dodaje kako sadašnja situacija, na žalost, može i eskalirati jer se pandemiji teško može prognozirati kraj.

"Najgore je proživljavati situacije za koje se ne zna kad će završiti. Da netko zna da će koronavirus trajati još tri mjeseca ili godinu dana bilo bi mu puno lakše. Najgore je stanje neizvjesnosti, hoće-neće, što kod nekih stvara neizdrživu napetost. Neki će se, naravno, zbog toga okrenuti molitvi i meditaciji, a neki alkoholu – objašnjava psihologinja te dodaje kako bi situacija bila bolja da godinama nismo zanemarivali mentalno zdravlje za koje briga počinje od vrtića, a u nas je to još uvijek “čudan” pojam kojemu se ne pridaje puno pažnje i misli se kako je nepotrebno o tome razgovarati.

"Kad bismo više razgovarali o tome kako se nositi s tegobama, problemima, porazima, nesporazumima od najranijih dana – i da smo tome učili djecu od malih nogu – ona bi danas kao odrasli ljudi baratala nekim mehanizimima obrane. Izuzetno je bitno kako se ljudi osjećaju, je li im teret koji nose na leđima pretežak, i pomoći im da ga nose dalje. Manji ili veći teret na naša se leđa natovari u svakoj fazi života, ali moramo shvatiti da je to sastavni dio života, da kroz njega ne možemo letjeti neokrznuti kao leptirići, već trebamo živjeti sa svim onim što on nosi i da je sve to normalno. Danas se ljudi ne znaju nositi sa situacijom koja im je teška i izlaz traže u onome što im se u tom trenutku čini najjednostavnije i možda najprivlačnije", zaključuje Nazor.