HRT-ova novinarka Jelena Jindra o slučaju "Molitva majke"

Poznata televizijska novinarka Jelena Jindra na portalu H-Alter objavila je priču o majci iz Mostara, kojoj se bliži rok da djecu vrati u Mostar. Njezin članak prenosimo u cijelosti i bez intervencija: 

Druga priča: Očevo seksualno zlostavjanje

Zabrinuta sam za hrvatsku Lauru broj 31.  Razgovaramo i vidim da je iscrpljena, da neprestano ponavlja kronologiju događaja, da ju je strah za djecu. Upoznale smo se u studenome 2020. godine. Mlada, autentičnog izlaganja, pristojna da od njezinih hvala, oprostite, izvolite, molim, hvala… boli glava. Previše pristojna i uplašena. Prema pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu, ima 30 dana da vrati djecu ocu u BiH, i to ocu za kojeg djeca stručnjacima opetovano govore da ih je seksualno zlostavljao. Nakon završetka razvoda 2018. i sudske odluke da će djeca živjeti s majkom, a oca viđati svaki drugi vikend i jedan dan u tjednu, mlađe dijete plačući govori majci o neprimjerenom ponašanju oca prema sebi. O skidanju do gola tijekom spavanja, o neprimjerenom dodirivanju spolovila, udaranju remenom. Nakon što danima uzastopno ponavlja navode o očevu seksualnom zlostavljanju, majka prijavljuje slučaj Tužiteljstvu BiH. U svom prvom svjedočenju 2018.  petogodišnje dijete pokazuje na lutki mjesta na kojima ga je otac dirao – genitalije i kako su zajedno ležali u krevetu. U zapisnik ulazi i svjedočenje starijeg djeteta koje je spavalo u drugoj sobi, a kojemu se mlađe žalilo «da ga tata dira po guzi i po piki».

U stručnom mišljenju multidisciplinarnog tima Poliklinike navodi se da je dijete u dobrom stanju te da se zlostavljanje ne potvrđuje. Zbog ovog mišljenja Poliklinike, prema majčinim riječima, obustavlja se istraga nad ocem i u BiH i u Hrvatskoj,  a djeca  se, kaže, trenutno nalaze u neposrednoj opasnosti da će biti izručena ocu u BiH
To je bilo prvo svjedočenje djece koje je služilo tužiteljstvu kao provjera mogu li djeca dati iskaz za sud. Na drugom svjedočenju djece pred Tužiteljstvom BiH otac je odbio dati iskaz, a djeca još detaljnije opisuju njegovo seksualno, fizičko i psihičko zlostavljanje. Tužitelj BiH zatim nalaže novo vještačenje djece i majke, u kojem se navodi da sve što djeca govore može biti plod mašte i utjecaj trećih osoba.

Otac sada daje iskaz u kojem tvrdi da mlađe dijete nije dirao sa seksualnom konotacijom i tužiteljstvo obustavlja istragu. Majka predaje žalbu i zbog pravne nesigurnosti i straha, kao hrvatska državljanka, dolazi s djecom u Zagreb, gdje se prijavljuje svim nadležnim institucijama. Zagrebačka policija predaje kaznenu prijavu protiv oca DORH-u i šalje dijete u Polikliniku, gdje ono svjedoči o diranju spolnog organa od strane oca te kako ga tata tuče remenom. U stručnom mišljenju multidisciplinarnog tima Poliklinike navodi se da je dijete u dobrom stanju te da se zlostavljanje ne potvrđuje. Zbog ovog mišljenja Poliklinike, prema majčinim riječima, obustavlja se istraga nad ocem i u BiH i u Hrvatskoj,  a djeca  se, kaže, trenutno nalaze u neposrednoj opasnosti da će biti izručena ocu u BiH. Iako je kao hrvatska državljanka majka očekivala da će dobiti pravnu zaštitu i sigurnost za sebe i djecu, to se nije dogodilo.

Posebno je problematično što su, prema majčinim riječima, otac i njegova obitelj politički, financijski i društveno moćni i u BiH i u Hrvatskoj, što majka potvrđuje time što su očeva obitelj i otac odmah po dolasku za njima u Zagreb primljeni u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, u nadležni CZSS i u Ured pravobraniteljice za djecu. Istodobno, majka tri mjeseca nije uspijevala u nadležnom Centru dati pisanu izjavu, a djeca tijekom dvoipolgodišnjeg boravka u Hrvatskoj imaju zabranu kretanja izvan Zagreba i nemaju hrvatsko zdravstveno osiguranje.

Posebno je problematično što su, prema majčinim riječima, otac i njegova obitelj politički, financijski i društveno moćni i u BiH i u Hrvatskoj, što majka potvrđuje time što su očeva obitelj i otac odmah po dolasku za njima u Zagreb primljeni u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, u nadležni CZSS i u Ured pravobraniteljice za djecu
Majka tvrdi da je u nadležnom Centru u Zagrebu zlostavljaju tvrdnjama da djeca lažu, da ih je ona izmanipulirala i da otuđuje djecu od oca. Hrvatski sudovi izuzimaju nalaze i mišljenja psihijatara i psihologa koji rade s djecom, a oni pišu da nije u njihovu interesu predati ih ocu i da to treba provesti postupno. Sudovi priznaju kao vjerodostojno samo mišljenje Poliklinike i Centra na temelju kojih traže povratak djece u BiH.

Djeca su pod nadzorom Centra godinu dana, kada se i starije dijete povjerilo nadzornici  da ga je  otac seksualno zlostavljao. No, kako sve institucije tvrde da je majka manipulativna i otuđuje djecu od oca, sudovi zaključuju da nema fizičke i psihičke opasnosti za djecu od povratka u BiH.

Majka je pravomoćno izgubila postupak, psihoterapeuti djece napisali su da djeca nemaju interes za ponovni susret s ocem i da će se na tome morati raditi kroz psihoterapijski proces koji bi ih trebao pripremiti za izgradnju odnosa. Posebno je problematično, prema mišljenju tih stručnjaka koje sud nije uzeo ni u razmatranje, što su djeca već nekoliko godina podvrgnuta nizu psiholoških i psihijatrijskih obrada pri čemu se opetovano moraju prisjećati traumatskih događaja i govoriti o njima, pa je siguran nastanak i posredne traumatizacije djece.

Također je problematično što je nedvojbeno da su tijekom zajedničkog života s ocem djeca bila fizički zlostavljana udarcima remenom i kuhačom od strane oca i da su svjedočila očevu fizičkom nasilju nad majkom. Prijedlog je da se djeca ne dovode u kontakt s ocem putem ovrhe, bez njihove pripreme i bez psihološke pripreme djece na taj susret jer, prema mišljenju psihijatra i psihologa koji rade s djecom, svako nenajavljeno izlaganje djece tim situacijama za njih psihološki predstavlja ugrozu i opasnost te odgađa normalizaciju odnosa s ocem. Kada nalaz Poliklinike i mišljenje Centra za socijalnu skrb ne potvrđuju sumnje u spolno zlostavljanje djeteta, a izriču sumnju da je majka manipulativna, teško je u hrvatskom pravosuđu oboriti te nalaze. U 29 mjeseci u Zagrebu majka je tražila pomoć od svih nadležnih institucija, ali je nije dobila, zaključuje u članku Jindra.