FOTO  "Čović je govorio da pare nisu problem, a ljudi su njegov problem, pa ni para ni ljudi"

"Čović je govorio da pare nisu problem, a ljudi su njegov problem, pa ni para ni ljudi"
hercegovina.info

Godina dana je prošla kao je oči zaklopio mostarski Aluminij. Tim povodom danas se ispred poduzeća okupilo desetak radnika. Donijeli su vijenac "S ljubavlju te spominjemo, dobrotu ti pamtimo, u srcu nosimo, s ponosom čuvamo uspomenu na tebe", natpis je na vijencu s plavim hortenzijama. Godišnjicu smrti svoga hranitelja bivši radnici su popratili s grčem na usnama i suzama u očima. 

Nije im lako stajati pred kapijom na koju su do lani ulazili na posao. 

„Proveli smo ovdje dvadeset i kusur godina, došli smo se prisjetiti naše nekadašnjeg poduzeća. Osjećaji su jako teški, bolni, što drugo da kažem“, kaže Romeo Biokšić koji se za ovu prigodu obukao u crninu. Upitan je li očekivao da će se u godinu dana dogoditi neke promjena nabolje, Biokšić kaže da su nakon silnih pregovora i dogovora shvatili da od te šuplje priče nema ništa. 

„I ovo što sada spominju o pokretanju Ljevaonice, jednoga dijela, rekao bih da Aluminij nije samo Ljevaonica, Aluminij je i Elektroliza i Anode i svi drugi pogoni. Aluminij je 900 ljudi, Aluminij nije samo 80 ili 100 ljudi“, kazao je Biokšić.

Ističe da je jedan dio, od 900 nekadašnjih djelatnika u pokojniku iza kapije, otišao u Njemačku, jedan dio je tu i radi u prvatnim tvrtkama, dok je jedan dio još uvijek nezaposlen. „Ima nas svugdje“, dodaje on. Ističe da danas, nakon silinih obećanja koja su data, a nijedno nije realizirano, tek rijetki vjeruju da ovdje ima pomaka. 

„Slijed događanja je bio ovakav. 9. srpnja prošle godine rečeno nam je da bi mogli biti ugašeni, pa smo zaustavili promet u Salakovcu. Čekali smo da nam se netko obrati, međutim oni su na nas poslali specijalce i to je razbijeno. Ugasili su nas 10. srpnja 2019. godine u ponoć. Poslije toga je došlo do prosvjeda ispred HDZ-a i do šest nekih sastanaka, gdje smo bili puni optimizma. Bile su dvije solucije rada. Jedna solucija je bila nepunih 600 uposlenih da radi, a druga 370 i obje su propale. U međuvremenu se pojavila Abraham grupa i ona je ponudila neko svoje rješenje, 15o ljudi, nešto Ljevaonice, nešto straže i popratnih službi, ukupno 200 ljudi, međutim i to se nije dogodilo i ljudi više nemaju vjere. Najveći broj ljudi misli da od toga više nema ništa“, kaže nekadašnji radnik Pero Bebek, bivši predsjednik Skupštine Sindikata.

Smatra da je Aluminij ugašen zbog loših ugovora, a ponajviše skupe struje.

„Mi smo se obraćali svakome, od Vlade Federacije, do Dragana Čovića, do Vlade RH i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Nitko nam nije uslišio molbe“, dodaje on. Ne očekuje da će itko biti procesuiran zbog Aluminija, jer, kako kaže, financijska policija odradi svoj dio posla i tu sve stane. 

Živjeli su od svojih 10 prstiju, a sada od nadoknade s biroa. 

„Da vam budem iskren ne radim nigdje, sveo sam se na situaciju da živim od 372 marke što primamo s biroa. Možete pretpostaviti kako je živjeti od 370 maraka. Od 82. godine sam ovdje, s ratnim prekidom. Malo ljudi je se snašlo, možeš reći jedan posto. Dosta ih je otišlo vani, pa se neki i vratili. Od ovog naroda samo dobro političari žive“, kaže bivši djelatnik Miro Zelenika koji je izjavu dao jedva suspregnuvši suze.

„Dobro je dok nisam u ovakvoj situaciji, i ne pričam o Aluminiju. Zaboravi se dosta toga. Vaša kolegica me je prošle godine na kapiji ovdje rasplakala svojim pitanjima. Nije ona kriva, pitanja su bila u redu, nego sam bio toliko emotivan pa nisam mogao izdržati. Evo i sada sam“, kaže Zelenika. Dodaje da mu je teško doći pred Aluminij.


Upitan je li Aluminij danas mogao biti živ, odnosno priča drugačije završiti Zelenika kaže:
„Kako nije!“

Upitan do koga je kaže: „Do politike!“


„Da su htjeli da opstane ovo je moglo raditi, dugovi su se mogli riješiti. Ja sam bio jedan od pregovarača s našim političarima, pa i s federalnim. Prvi sastanak koji smo imali u zgradi HDZ-a predsjednik Čović je rekao 'ljudi su moj problem, a pare nisu problem'. Sad su problem i ljudi i pare. Mjesec dana nisam mogao spavati nikako. Žena mi kaže što se vrtiš. Ma kako se neću vrtiti. Prohtjevi isti, još i veći, a primanja nemaš nikakva. Onda ja sam sa sobom razmišljam – kako mi pričaš da pare nisu problem“, zaključio je on.