BIH JE PRAONICA NOVCA Milijuni se peru kroz građevinu, ugostiteljstvo, kladionice...

Građevinarstvo i nekretnine, bankarski i sustav brzog transfera novca, ugostiteljstvo, osiguravajuće kuće, kladionice i kockarnice, odvjetnici, računovođe, taksisti – samo su neke od djelatnosti preko kojih se u Bosni i Hercegovini pere nelegalno stečen novac, pokazalo je istraživanje portala CAPITAL.

Načini i tehnike pranja novca

Pranje novca definira se kao postupak kojim kriminalci pokušavaju sakriti ilegalno porijeklo dobiti, ograđuju se od izvornog kaznenog djela i ubacuju novac u gospodarstvo kako bi se činilo da dolazi iz legitimnog izvora čime postaje upotrebljiv. Time se veza između kriminala i novca prekida.

Metode i tehnike pranja novca koje koriste kriminalci u BiH svakodnevno se mijenjaju i prilagođavaju, potvrdili su sagovornici novinaru portala CAPITAL iz policijskih agencija, tužiteljstava, poreznih institucija, bankarskog sektora.

Tužitelji, inspektori, odvjetnici, bankari i vještaci suglasni su u jednom, a to je da je posljednjih godina u BiH, pored standardnih tehnika za pranje veće ili manje količine novca, razvijeno i nekoliko novih metoda.

Građevinarstvo i nekretnine

Ulaganje u izgradnju nekretnina već dugo godina je način apsorbiranja ilegalnih prihoda, a to je omogućeno zbog loše regulative i kontrole građevinskog sektora koji je istovremeno značajan i u udjelu u ekonomiji jedne zemlje. Kriminalci umjetno potiču cijene da operu novac, što je jedan od razloga zašto cijene nekretnina ne padaju. Općine izdaju dozvole za izgradnju, ali nemaju sredstava da nadgledaju što se događa. Tvrtke koje podnose zahtjev za građevinsku dozvolu nisu obavezne po zakonu da pokažu dokaz o kapitalu koji planiraju investirati. Prodaja nekretnine po znatno višoj cijeni od realne je također jedan od načina pranja. Zidare, zanatlije i fizičke radnike plaćaju na ruke, prljavim novcem, a zatim prodaju stanove i time stječu dokaz o legalnom porijeklu novca. Također, prodaja stanova u izgradnji omogućava tvrtkama da prikazuju da se cjelokupna investicija vrši na temelju plaćanja kupaca. S druge strane, zemljišne knjige i evidencije su nepotpune i loše arhivirane, a nadležne porezne i istražne institucije nepovezane, pa mogu proći godine do utvrđivanja stvarnog vlasništva nad nekretninama. Samo nekoliko najpoznatijih banjolučkih graditelja prošle godine je prikazalo dobit od oko 50 milijuna maraka, pisao je CAPITAL.

Agenti, odvjetnici, računovođe, notari i agenti za promet nekretninama takođe su dio sustava pranja novca. Bez njih nije moguće praviti fiktivne kupoprodajne ugovore, niti voditi dvojne knjige za tvrtke. Svi ugovori o kupovini ili prodaji nekretnina ovjereni su kod javnih bilježnika, ali niko ne kontrolira vrijednosti određene imovine. U izvješćima MONEYVAL-a identificirani su slučajevi tajnog dogovora u svrhu pranja novca, uključujući izvođače, agente za promet nekretninama, notare, odvjetnike i bankare. Nitko ne kontrolira novac koji se slijeva na račune odvjetnika. Oni sa klijentima sklapaju ugovore za fiktivne usluge koje naplaćuju u gotovini i polažu na svoj račun u banci, a potom ga uz proviziju vraćaju u vidu pozajmice ili prikazuju kao svoje ulaganje u tvrtku klijenta.

Šema „hawala“

Restorani, hoteli, benzinske crpke, taksi – pranje novca manjih količina često počinje u uslužnim djelatnostima koje su na kraju poreznog lanca, jer oni račune naplaćuju u gotovini. Klubovi, restorani, hoteli, kafići, rentacar i taksi službe posebno su popularno sredstvo za pranje novca, jer je skoro nemoguće tačno izmjeriti broj gostiju ili putnika na mjesečnoj razini. Oni prikazuju znatno veći prihod od realnog.

Kladionice – pranje novca putem kladionica jedna je od najnovijih tehnika koju su počeli primjenjivati kriminalci u BiH sa razvojem informacijskih tehnologija. Kako to rade? Fizičko lice uplati gotovinu na račun otvoren kod kladionica koje im ne traže porijeklo novca. Napravi se nekoliko malih opklada da se prikaže promet, a zatim unovči ostatak ili kao dobitak prebaci na legalni račun u banci. Otvaranje desetaka računa drži transakcije ispod praga i iznosa za koje se pokreću provjere. Većina banaka u zadnje vrijeme upravo zbog ovog načina pranja novca zabranjuje uplate sa kartica kladionica. Međutim, to se može zaobići koristeći servise za plaćanje poput „skrilla“, „paypala“ i mnogo drugih načina, pri čemu nelegalna sredstva završe u legalnim tijekovima.

Kockanje – Kriminalci u BiH se koriste i načinom koji je još davne 1931. godine prepoznala američka mafija kao siguran kanal za pranje novca i u pustinji Nevade izgradila cijeli grad za kockanje. Veliki promet gotovine olakšavaju miješanjem prljavog novca s čistim. Najčešća solo-metoda je da se nelegalnim novcem kupe žetoni, a zatim se igra neko vrijeme, po mogućnosti u igrama s velikim kvotama. Klađenjem na svaki mogući ishod kockar će imati jedan ili više dobitnika. Kad unovče žetone, dobiti će potvrdu da su ostvarili dobitak na kocki. Organizirano, u suradnji sa vlasnicima ili zaposlenima, nije potrebno ni da se kockaju, već dobitke drugih igrača kladionica prikažu kao da su njihovi.

Banke – Smišljen je novi način pranja manjih količina novca kroz banke kako bi se izbjegla obveza dokazivanja porijekla novca preko limita. Na primjer, fizičko lice položi 10.000 KM na račun u banci. Poslije nekog vremena podigne taj novac uz potvrdu da je isplaćen sa računa. To isto uradi u još nekoliko banaka i svaki put dobije istu potvrdu. Sa svim potvrdama ode u svoju banku i na račun legalno položi 100.000 KM.

Priliv sredstava iz inozemstva, bez dokaza, na račun fizičke osobe je u bankama ograničen na 10.000 eura mjesečno. Međutim, gleda se kalendarski mjesec. Ako krajem mjeseca nekome legnu sredstva, već početkom mjeseca mogu opet da mu se uplate sredstva bez suvišnih pitanja bankarskih službenika. Manji iznosi ilegalnog novca često se jednostavno uplate u banku i na kreditne kartice, odakle se kasnije troše bez daljeg nadzora. Banke su također važan posrednik i u većim transakcijama ka inozemnim računima. U BiH ne postoji porez na novčane transakcije sa off-shore financijskih centara i uobičajeno je da se off-shore tvrtke pojavljuju kao osnivači lokalnih kompanija. Jedan od način je da fizičke osobe daju vlasnicima kompanija sa velikim prometom novac u kešu koje one koriste da plaćaju radnike „na ruke“ i druge troškove. Kompanija preko računa sklopi ugovori i da legalnu pozajmicu kriminalcima u visini dobijenog keša koji je umanjen za proviziju. Ta pozajmica nikada ne bude vraćena, a tvrtka je poslije nekog vremena otpiše kao zastarjelo potraživanje. Drugi način je da fizička osoba proda tvrtki imovinu desetostruko manje vrijednosti od ispostavljenog računa.

Sustav „hawala“ odnosi se na mnoge vrste neformalnog prijenosa novca koji ne uključuju fizički prenos gotovine. Obično ga koriste brokeri za slanje i primanje novca, s tim da pošiljatelj plaća malu proviziju, a primatelj lozinku za oslobađanje sredstava. Na balkanskim prostorima sustav „hawala“ najčešće se spominje za pranje novca među nižim i srednje organiziranim kriminalnim grupama koje se bave trgovinom drogom i krijumčarenjem migranata. Na primjer, migranti zatečeni na Balkanu spominjali su da troškove putovanja plaćaju unaprijed u Turskoj i Grčkoj polaganjem novca kod operatora „hawale“ koji novac pušta tek nakon njihovog sigurnog dolaska.

Sustav „hawala“ ima prednost zbog brzog transfera novca, mogućnosti prikrivanja prihoda stečenog kriminalom i nemogućnosti kontrola, sankcija i obračuna poreza. Osim toga, može se povezati i s drugim domaćim bankarskim uslugama uključujući brzi prijenos novca putem popularnih sustava za transfer.

Osiguranje – Osiguravajuće kuće u BiH godinama klijentima nude nelegalne popuste koji se ogledaju u različitim kuponima ili davanju keša na ruke koji je najčešće nelegalnog porijekla. Time povećavaju broj klijenata i na kraju imaju veću dobit koju isplaćuju kroz dividendu, čime su legalizirali veće količine prljavog novca. „Tržište osiguranja RS je vrijedno oko 160 milijuna maraka na godišnjoj razini. Sada nelegalni popusti iznose 30 posto, što znači da se nelegalno ubaci 48 miijuna maraka u gotovini svake godine“, rekao je izvor CAPITAL-a za tekst koji smo objavili prošle godine.

Neformalna ekonomija

Rad na crno jedan je od najčešćih načina da se nelegalni novac potroši i ubaci u legalne tijekove. Tvrtke često posluju potpuno mimo zakonskih propisa, neregistrirane su i obrću novac ili su registrirane, ali ne prikazuju stvarne prihode i zapošljavaju radnike na crno te prikazuju enormnu dobit. BiH je također postala raj za strane tvrtke koje izbjegavaju porez u svojoj zemlji, prebacuju sredstva u BiH gdje ih oročavaju ili kasnije na ime fiktivnih poslova vraćaju u matičnu zemlju što su utvrdili i novinari CAPITAL-a u ovom tekstu. U BiH su registrirani oni koji otvaraju lažne tvrtke u zemlji i inozemstvu kako bi međusobno prebacivali novac i povećali izgled legalnosti. Uz to, tvrtke često posuđuju novac iz inozemstva, čije se porijeklo ne može utvrditi, a zatim te zajmove koriste za ulaganje u kupovinu nekretnina, privatizaciju državne imovine ili otvaranje drugih tvrtki.

Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organiziranog kriminala

Sve spomenute i još neke od načina pranja novca utvrdila je i Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organiziranog kriminala koja je analizirala tijekove ljudi, droge i novca na Zapadnom Balkanu.

„Relativno mala količina novca pere se u tvrtkama koje posluju s gotovinom, poput restorana, pekara, kafića, barova, klubova, hotela, benzinskih crpki i kompanija za iznajmljivanje. Veći novac se sliva u građevinsku industriju i nekretnine, kockanje i turizam“, naveli su u toj organizaciji.

U izvješću koje su kreirali ističe se da se ilegalna dobit koja je stečena na zapadnom Balkanu najčešće pere u regiji, dok kriminalne grupe sa Balkana zarađuju veliki novac van regije.

„Prljavi novac koji se zarađuje i pere u regiji održava ekosustav kriminala i korupcije”, kaže Kristina Amerhauser, jedna od autorica izvješća.

Kako se prihod od organizovanog kriminala povećava, tako raste i potražnja za strateškim i sofisticiranijim metodama pranja novca koje mogu apsorbirati veće količine novca.

„Pored spomenutih, ostale oblasti koje u budućnosti zaslužuju detaljnu istragu i analizu uključuju postupak privatizacije, IT sektor i javno-privatna partnerstva, kao i ulaganja u infrastrukturu i vezu sa stranim direktnim ulaganjima širom regije“, naveli su u Globalnoj inicijativi protiv transnacionalnog organiziranog kriminala.

Dodali su da kao politički i ekonomski centri zemlje Sarajevo i Banja Luka privlače kriminalce koji stupaju u kontakt sa korumpiranim političarima, plaćaju mito tvrtkama i osiguravaju mjesto za pranje novca.

„Bosni i Hercegovini još nedostaje jedinstveni sveobuhvatni registar nekretnina. Tržište nekretnina u zemlji nije privuklo samo lokalne aktere kriminala, već i međunarodne grupe za trgovinu drogom i arapske investitore“, ističu u ovoj organizaciji.

MUP Srpske: Novac se pere najčešće kroz nekretnine i off-shore tvrtke

U Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) Republike Srpske ističu da je, prema dosadašnjem iskustvu i na temelju Procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma u BiH, utvrđeno više načina izvršenja kaznenog djela pranja novca.

„Najčešći načini su kupovina nekretnina od strane fizičkih osoba, novčani transferi koji se vrše u korist računa off-shore kompanija kao navodno plaćanje obaveza nastalih na temelju poslovnih odnosa, a računom offshore tvrtke direktno ili indirektno raspolaže osoba koja je stekla novac koji je predmet pranja“, navela je za CAPITAL načelnica Odjela u MUP-u Mirna Miljanović.

Iz MUP-a su dodali da se ubacivanje gotovine u legalne tokove vrši i kroz pozajmice koje fizičke osobe (najčešće vlasnici poduzeća) daju poduzeću i obrnuto, kroz ulaganje novca stečenog kriminalnim aktivnostima u nekretnine, te upotrebu novčanih „mula“ – fizičkih osoba koje primaju novac iz prijevara u inozemstvu na svoje račune ili na račune svojih tvrtki.

„Veći broj fizičkih osoba iz inozemstva učestalo uplaćuje novčana sredstva u manjim iznosima putem ‘MONEYGRAM-a’ ili Western uniona na ime fizičke osobe iz BiH, a tu je i upotreba ‘brzih transfera novca’ u svrhe prijevara vezanih za ‘namještanje’ utakmica i drugo“, naveli su u MUP-u.

U 2020. godini MUP je podnio 11 izvješća o izvršenih 17 kaznenih djela pranja novca protiv 26 osoba, dok je za prvih šest mjeseci 2021. godine podneseno ukupno deset izvješća o izvršenih 13 kaznenih djela protiv 21 osobe. Suradnja sa nadležnim tužiteljstvima i ostalim institucijama je, tvrde u MUP-u, na zadovoljavajućoj razini.

Osim naprijed navedenih načina pranja novca, u radu MUP-a evidentirano je pranja novca tako da je novac stečen izvršenjem kaznenog djela prebacivan na naloge koji su kreirani kod pravnih osoba koji se bave djelatnostima klađenja, gdje su nakon toga vršene novčane isplate u različitim poslovnicama navedenih pravnih osoba.

„Otkrivanje kaznenih djela pranja novca koje se odvija kroz legalne poslovne aktivnosti je izuzetno teško otkriti i dokazati. Posebno je teško doći do početnih informacija o postojanju sumnje na izvršenje kaznenog djela pranje novca kako bi se preduzele dalje aktivnosti na rasvjetljavanju i dokazivanju navedenog“, istaknuli su u MUP-u.

Sljedeća faza pranja novca je seoba u virtuelni svijet

Jedan od vještaka ekonomsko-financijske struke koji je bio angažiran u mnogobrojnim istragama o pranju novca za CAPITAL je objasnio da su indikatori koji ukazuju na pranje novca mnoštvo tekućih računa, visoke gotovinske uplate, nošenje i polaganje velike količine novca u gotovini te prihvatanje loših uvjeta pri ulaganju i polaganju novca.

„To su djelatnosti u kojima ima mnogo gotovine što najčešće ukazuje na trgovinu. Perači novca olako, odnosno lakše nego legalno dođu do novca, pa ne žale da neke usluge preplate i da plate porez – sve sa ciljem da novac uđe u legalne tijekove. Osobe koje steknu prljav novac u prvom koraku će tako legalizirati novac. U drugom koraku možemo govoriti o osobama koje najčešće prime novac za neku uslugu. Kada nešto (ne) urade. Na primjer, to su odvjetnici, tužitelji, suci… Na njih se, zbog redovnih i prijavljenih visokih primanja, manje sumnja i manje ‘upadaju u oči’. Takve osobe često ulažu u građevinske poduhvate ili rjeđe u kupovinu gotovih objekata ili u trgovinu automobilima“, istakao je taj vještak.

Dodao je da je kod tih osoba naglašena ambicija da se zataška primanje novca, a onda će se, zahvaljujući dobroj reputaciji i štedljivosti, pojaviti kao investitori ili partneri u nekom projektu.

„Naivno se misli da će elektronsko kockanje, klađenje i ulaganje na burzi biti dobar paravan. Zahvaljujući modernim tehnologijama i takvi načini se lakše rasvjetljavaju“, istakao je.

Na pitanje koliko je teško ući u trag pranju novca ako se ono odvija kroz legalan biznis, ovaj vještak kaže da je najlakše zapaziti ugostiteljski ili prodajni objekat koji se odupire zakonima tržišne, pravne, ekonomske ili svake druge logike i čiji vlasnici „žive na visokoj nozi”.

„To su često ugostiteljski ili prodajni objekti u koje malo ko zalazi uprkos tome što dugo postoje, a vlasnici, iako nemaju drugih biznisa, imaju visoke troškove i imovinu. Pri dokazivanju, najlakše je usporediti uredno prijavljene prihode sa rashodima i imovinom osumnjičenog. Danas su i perači novca ‘prerasli’ fazu u kojoj se naivno mislilo da se tek trgovinom na burzi može oprati novac. Sa razvojem bankarstva, uslijed lakšeg praćenja svih transakcija, mnogo je urađeno na suzbijanju pranja novca. Zanimljivo je da su se, u zadnjih nekoliko godina, ozbiljni biznismeni posvetili uvozu tekstila i prodaji na tržnicama, te kozmetičarskim, frizerskim, masažerskim i sličnim poslovima. U ovim djelatnostima ima mnogo manje računa, a dobar dio priliva se opravdava izdašnim bakšišom“, naveo je vještak.

On je istaknuo da je, bez sumnje, sljedeća faza pranja novca i finansiranja terorizma seoba u virtuelni svijet.

„Perači novca još od doba Al Kaponea konstantno smišljaju nove, sofisticirane, načine pranja prljavog novca. Usprkos tome što se u javnosti doživljava drugačije, perači novca mlađe generacije vjerovatno se ne bi složili s konstatacijom da je trgovanje kriptovalutama idealno za pranje novca. Mnogo je urađeno na praćenju i kontroli novca, ali se zahvaljujući anonimnosti kriptovalute dalje koriste za financiranje nelegalnih aktivnosti. Za prijenos prljavog novca se često koristi neformalan sustav prenosa novca koji funkcionira van formalnih financijskih sustava – poznat kao hawala. Proces hawala transakcije odvija se van kontrole države i institucija zaduženih za nadzor“, naveo je naš sagovornik.

Cenić: Nitko te u BiH ne pita odakle pare

Ekonomistica i bivša ministrica financija RS Svetlana Cenić ističe da postoje mnogobrojni mehanizmi za pranje novca i porezne prijevare.

„Prvi mehanizam je izbjegavanje plaćanja punog iznosa plaće, odnosno radniku se daje minimalac, a ostalo se isplati u kešu. Pogođene su sve oblasti, a posebno građevina, trgovina i ugostiteljstvo “, navodi Cenić.

Dodaje da se dio novca legalizira kroz restorane.

„Uđete u jedan restoran i nikada nije pun, ali kad gledate financijsko izvješće, vidite enorman promet, kao da svi jedemo i pijemo po restoranima. Međutim, u pitanju je to da navečer donesu keš i ukucaju kroz kasu i račune i taj nelegalni novac se legalizira“, objašnjava Cenić.

Ona ističe da je problem u prijavi imovine i da je osnovni problem neusklađenost evidencija i to što se ne gleda izvor prihoda i imovina.

„BiH je jedina država u kojoj možete unijeti milijun, kupite nešto, fino vam ovjeri notar, platite što treba, a nitko ne pita odakle vam milijun. Niko ne istražuje odakle je novac, je li je stečen pranjem novca, je li iz nelegalnih aktivnosti, ili utaje poreza“, kaže Cenić.

Dodaje da se novac iz tvrtki izvlači i tako što se uzme keš za navodnu kupovinu goveda ili poljoprivrednih proizvoda, ali da se to zapravo nikad ne kupi, nego se samo prikaže da je ušlo u tvrtku, ali vlasnik tvrtke praktično novce zadržava sebi.

„Treba obratiti pozornost na zajednička ulaganja, jer imamo slučajeve da se odjednom pojavi tvrtka koja će uložiti keš, a netko drugi ulaže objekat ili zemlju. To se prikaže kao zajednička investicija, ali niko ne prati šta se dalje dešava. Nakon toga imamo da je keš opran, pri tome nisu porezi plaćeni, niti bilo šta drugo“, naglašava Cenićeva.

Načini putem kojih se vrše porezne prijevare su i umanjivanje ili uvećavanje faktura, transferne cijene, igre na sreću, kladionice, kamatari, izdavanje stanova, dvostruko vođenje poslovnih knjiga, trampa, posao za posao, posao za uslugu…

„BiH je praonica novca, legalizira se novac i to vrlo jednostavno zato što nema ispitivanja odakle ti imovina“, naglasila je ona.

Ističe da su građevina, hotelijerstvo i ugostiteljstvo pogodna područja za legalizaciju novca, ali i da postoje tržište kriptovaluta koje naše institucije ne prate, niti imaju volje i stručnih kapaciteta.