Da se ne zaboravi: Jurići 1993. - 2010.

18. lipnja u jutarnjim satima prije sedamnaest godina, koristeći naivnost  pripadnika HVO-a, pripadnici tzv. A. BiH iz Hera upadaju u zaselak Jurići i pri tome ubijaju djecu i starce. Na rubu sela, tik uz šumu, kuća je Ante Kneževića kojoj zločinci prilaze neopaženo. S ruba dvorišta pucaju po kući, po fasadi, po prozorima i vratima, o čemu svjedoče rupe na njima i čahure metaka iz automatske puške. Nitko ne pruža otpor, jedan od zločinaca upada u kuću, naglo ulazi u jednu sobu i na kauču zatiče brata i sestru koji su tu spavali. Čahure metaka iz automatske puške potvrđuju da se pucalo iz blizine. Ubijen je sedamnaestogodišnji Josip (Ante)  Knežević, rođen 1976. godine. Pokošen je rafalom s vrata spavaće sobe. Njegova sestra Marina, rođena 1979. godine, potrčala je prema ranjenom bratu, pri čemu je na nju ispaljen rafal i njena je njena utroba doslovce raznesena. Pogođena je sa šest metaka i umrla je na putu prema Ratnoj bolnici u Rumbocima.

Druga je  skupina terorista najprije pucala po kući Anice Jurić-Vidović, rođene 1905. godine. Pošto nije bilo nikakvog otpora upadaju u kuću gdje zatiču staricu. Ubili su je u sobi iz automatskog oružja. U njena leđa ispucan je rafal, a jedan metak pogodio ju je u grlo. Prema dostupnim dokumentima Anicu je ubio Zaim Hero. Ovaj zločin utvrdila je i komisija UNPROFOR-a. Napravljena je fotodokumentacija i crteži na licu mjesta, a liječnici su pregledali tijela ubijenih civila. O tome su napisali svoje izvješće. Nakon nekoliko sati borbe, pripadnici HVO-a, pod svoju kontrolu vratili su Juriće. U toj borbi poginuo je i vojnik  Robert Marić.

 

Kraće videoisječke iz akcije vraćanja Jurića pod kontrolu HVO-a možete pogledati ovdje i ovdje

www.rama-prozor.info