FOTO  Priče iz Hercegovine: Štorija o magarcu iliti kenjcu

 Pomagao je gazdi vukući svakojake tovare na jednoj i drugoj strani samara, sprijeda i straga - žito, brašno, travu, drva, krumpire i slamu, jahali su na njemu isposnici, težaci, barabe i revolucionari. Gospodo iz atomskoga i digitalnoga doba, vaši preci rasli su uz blejanje, mukanje, kokodakanje, a posebice uz magareće njakanje! Danas se nestanak nadvio nad magarcima. Izumiranje vrste?

Kada je čuveni povjesničar i poznavatelj Mediterana Fernand Braudel branio svoju doktorsku radnju "Mediteran i mediteranski svijet u epohi Filipa II.", jedan ocjenjivač toga rada zamjerio je mladom kandidatu što je zanemario ulogu i značenje magarca u mediteranskoj povijesti. Magarcu treba, kao najkorisnijoj i najuniverzalnijoj domaćoj životinji naših predaka, odati dužno štovanje. U susjednoj Hrvatskoj, prema popisu Hrvatskog stočarskog centra, u 2000. godini evidentirano 987 grla izvorne pasmine magaraca. Država je uvela stimulacije i novčane poticaje za uzgajivače. Kada je svojedobno otvoren "magareći hotel" u dolini Raše, vijest koju o tome objavila HINA, prenijele su 64 svjetske agencije.

Magarac je odavno u hercegovačkih Hrvata bio obvezni inventar u štali. Zašto baš u Hrvata? Pa statistike pokazuju da je vrlo malo magaraca bilo u općinama sa srpskom i bošnjačkom većinom. Govore o tome podaci iz Godišnjaka Kraljevine Jugoslavije za 1933. Tako u odjeljku "stoka i živina", pod kolonom "magarci" u Primorskoj banovini Mostarski kotar ima 2016 magaradi, Ljubuški kotar 1350, Livanjski 1340, dok u Zetskoj banovini Nevesinjski kotar ima 36 magaraca, Bilećki kotar 11, a Ljubinjski samo jedno magare! Možda će sve ovo narečeno izazvati podsmjeh u mojih urbaniziranih, motoriziranih i traktoriziranih Hrvata? Apeliram na vlast, od političke i državne do veterinarske i crkvene, da zaštiti magareću pasminu i proglasi je ugroženom vrstom, te da se uvedu poticaji i olakšice za uzgoj magaraca.

Magarac je odavno ušao u dalmatinsku povijest. U Statutu grada Korčule propisana je kazna, koju mora platiti vlasnik, ako magarac napravi štetu na nasadima. U Dubrovačkom statutu iz 1272. regulira se cijena prijevoza magaraca morskim putem. Hrvatski puk je za tu korisnu i skromnu pasminu smislio više naziva - magarac, kenjac, osao i tovar. Magarac je balkanska riječ grčkoga podrijetla (gomari), osal je latinski deminutiv (asellus) od asinus, kenjac je vjerojatno romanizam u svezi s grčkim ginnos, mazga, ždrijebe, a tovar je svima znana riječ.

Izvor: hum.ba