Fra Dalibor Milas: Ovo je Njegov plan, ja sam tu zbog realizacije

... fra Dalibor Milas, a više o njemu, spomenutim susretima,  početnim očekivanjima, posjećenosti i mladim ljudima, nam je otkrio sam Dado.Vi ste „spiritus movens" ovih susreta. Za početak nam recite tko je Dado?

Nije to previše bitno, ali eto. Hercegovački franjevac. Ljubušak po onoj psihosomatskoj osnovi. Imam 26 godina. Završio OŠ Marka Marulića u Ljubuškom, maturirao u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a filozofsko-teološku formaciju stekao u Zagrebu. Bavim se svim i svačim, ali eto najčešće samim sobom i svojim odnosom prema Bogu i prema drugima.

Prije točno pet mjeseci zaređen sam za svećenika u mostarskoj katedrali, a trenutno živim i djelujem u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru. Ali nije ovo sve tako jednostavno kako se čini, jer jedno je pisati svoj kratki životopis, a posve je drugi par rukava taj isti životopis proživljavati. Trebalo je mnogo toga proći da bih došao do trenutnog stanja. Bilo je trenutaka kad sam, u nedostatku i molitve i pameti, bježao od svega ovoga i kad sam bio na ratnoj nozi s Onim gore. Ali pomirili smo se i sad smo skroz ok.

Susreti za mlade - opišite ih ukratko?

Riječ je o tjednim susretima za mlade u Franjevačkoj pod nazivom: „Mladi katolici - sila koja (treba) mijenja(ti) svijet!" Svake srijede u 20:00 sati u dvorani ispod zvonika dođu svi oni koji žele, otvorimo jedno u nizu pitanja i zajedno radimo na tome. Kad me ljudi pitaju: „Pa što vi tamo radite i kako je to uopće?", ja samo kažem: „Dođi i vidi!" Cilj ovih susreta jest ohrabriti određenu kritičnu masu nas, mladih ljudi koji se nećemo bojati biti ono što mi jesmo i na temelju Evanđelja, koje je stvarno živo i djeluje, utemeljiti svoj život. To nas neće pretvoriti u fanatike ili nekakve tamo radikale nego će jednostavno malo začiniti naš život.

Odakle vam ideja za te susrete?

Ideja je Božji prst. Prije nekoliko mjeseci vraćao sam se u samostan. Bilo je malo kasnije nego inače i autom sam prolazio kraj jednog popularnog mostarskog noćnog kluba. Nekakva je bila gužva, pa sam bio prisiljen malo sporije voziti. Bilo je puno mladih na ulazu. Ono što je meni privuklo pozornost bio je prizor jedne, na prvi pogled fino sređene cure, koja je klečala na sred trotoara i povraćala. Iznad nje su stajale dvije njezine prijateljice koje su također bile mrtve pijane, ali ipak nisu ispuštale nikakve vidljive izlučevine. I svaka je u ruci imala onu veliku bocu pive. Mislim... ono... Nimalo privlačan prizor. I ova se cura jedva nekako ustala na noge, zgrabila bocu i momački potegnula. I onda je opet počela povraćati... Baš sam se bio zamislio. Čemu sve to? Vi znate bolje od mene da to nije usamljena scena i da se još ružnije scene mogu vidjeti po našim gradovima. Mladi su izgubljeni. Ne znaju kamo, ne znaju kako...

Ja sam upoznao i osjetio prokletstvo grijeha, shvatio sam njegovu dubinu i poantu. Živio sam život tame i smrti. Znam, dakle, što je grijeh, ali, što je još važnije, osjetio sam kako je Božja milost čudesna. Moje je da to ljudima prenesem. U tom prenošenju svega toga služim se svim i svačim. Svim koji dolaze na susrete govorim o tzv. novoj perspektivi, jednom novom putu, koji je ponekad i težak i zahtijevan, ali koji, na koncu, ispunjava čovjeka i vodi ga do one prave sreće. Zanimljivost ovih susreta jest u tome što mladi sami kreiraju susrete: iako svaki susret ima svoju unaprijed određenu temu, mladi svojim pitanjima i svojom pričom nekad znaju odvesti susret u posve neočekivanom i iznenađujuće fantastičnom smjeru. Tako se kroz par susreta isprofilirao neslužbeni moto naših susreta: „Nema labavo!" Dakle, ili jesam ili nisam. Nemamo vremena za neutralnost jer upravo o našem odabiru ovisi naša sreća. Vrijeme je da sve ono što nas ne ispunjava, što nas ne čini sretnima, odbacimo od sebe i počnemo ispočetka. Jer, nikad nije kasno za novi početak. Ama baš nikad.

Otkad traju spomenuti susreti i dokad? Kakva je posjećenost?

Susreti će trajati cijelu godinu. Prvi susret je bio 10. listopada i, od tada, već smo imali sedam zajedničkih susreta. Što se tiče posjećenosti, nisam pristaša nekih velikih brojki i više volim raditi s manjim brojem ljudi, jer mi to automatski omogućava malo bolju interakciju i konkretniji feedback. Ali broj ne mogu niti želim kontrolirati... Na prvom susretu je bilo cca 150 ljudi i bio sam pozitivno zaprepašten, jer Mostar je, za razliku od ostalih hercegovačkih sredina, studentski grad s mnoštvom mogućnosti i mnoštvom izbora. Što god čovjek želi, može pronaći u Mostaru. Od prvog našeg susreta broj neprestano raste. Na posljednjem susretu je bilo cca 250 ljudi. Iako sam rekao da ne mogu i ne želim određivati koliko će ljudi dolaziti, opet bih nekako volio da ovo ne postane previše masovno, jer volim vidjeti ljude, volim s njima razgovarati, pitati ih što misle o nekoj temi, nasmijati se s njima, ali kad ih je tu preko 250, e to je onda već malo teže. No, kako god... Bog zna što radi. Ovo je njegov plan, ja sam tu zbog realizacije. Susreti su, naravno, otvorenog tipa i tko god želi, može doći i poviriti.

Koje teme obrađujete? Što mlade najviše zanima?

Mlađi ljudi su fenomen. Mladi se ljudi ne povlače pred poteškoćama. Mladi ljudi ne pristaju na poraze niti se lako mire s trenutnom situacijom. Mladi su ljudi sposobni vidjeti i identificirati loše tendencije u vlastitoj okolini: korupciju, političke egzibicije koje štete čovjeku, nepoštivanje ljudskih prava i tako dalje. Unatoč svemu što ih okružuje, mladi i dalje vjeruju u bolji svijet i spremni su na konkretno djelovanje.

Što se tiče tema, osmislio sam određeni plan koji se sastoji od četiri ciklusa: a) temelji vjere, b) istraživanje kršćanstva, c) molitva, d) izazovi.

Trenutno se nalazimo u prvom ciklusu. Već smo obradili teme: „Tko je Bog?", „Isplati li se uopće vjerovati?" „Tko je (bio) Isus Krist?", niz evanđeoskih radionica: „Kušnja", „Robovi predrasuda", „Povratak izgubljenih", „Gdje je više taj vaš Bog?". Naziv idućeg susreta jest: „Društvo slijepih".

U drugome dijelu obradit ćemo samo kršćanstvo i vidjeti na koji način vjerujemo, te zašto radimo neke stvari koje radimo. Treći dio je molitva. Svi mi molimo. Svjesno ili nesvjesno. Ali je problem u tome što ponekad ne znamo kako i što moliti. U ovome dijelu obradit ćemo sve načine molitve, pa svatko kasnije može, ako želi, naravno, odabrati svoj način molitve. Četvrti dio su izazovi. Ovdje ćemo otvoriti par aktualnih pitanja i pokušat ćemo jedni druge isprovocirati na djelovanje.

Izvor: Hum.ba