Zvonko Bušić: Hrvatski Spartak uma i duha

Na predblagdanskom Uskrsnom predstavljanju, izazvala je izuzetno velik interes brojne čitalačke publike u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom.

 

O knjizi i razlozima njenog izdavanja kao moderator govorila je dr.sc. Mirna Brkić - profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, autor knjige Tomislav Marijan Bilosnić-hrvatski književnik ,slikar..., osobno Zvonko Bušić-Taik i Julienne Eden Bušić-hrvatska Penelopa .Uz predstavljanje knjige svoj nastup u glazbenom dijelu imala je ljubuška klapa Martin,koja je izvela nekoliko napjeva:Oj ti dušo,duše moje...

Među više stotina posjetitelja ove večeri našao se načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić i Predsjednik OV Ljubuški Vice Nižić,dužnosnici Zapadno-hercegovačke županije, te veliki broj djelatnika iz domene prosvjete , kulture i medija.

Knjiga „Zvonko Bušić" je kronika o povratku Zvonka Bušića u Domovinu koja dokumentirano govori o razlozima otmice aviona 10. rujna 1976. godine te o uzničkim danima Zvonka Bušića u američkim zatvorima, kao i o njegovom povratku u Domovinu prije dvije godine. Podsjetimo Zvonko Bušić je zbog otmice američkog aviona i smrti policajca koji je poginuo pri pokušaju demontiranja bombe u podzemnoj željeznici u New Yorku odležao 32 godine u američkim zatvorima. I danas, nakon tri i pol desetljeća ova priča u Hrvatskoj izaziva kontroverze, dok jedni Bušića doživljavaju kao mučenika, drugi ga krste kao terorista, a mišljenja jednih i drugih temelje se na šturim podacima koji su hrvatskim građanima bili dostupni u bivšoj jugoslavenskoj državi. A kako mnogi ni danas ne znaju pravu istinu o ovom događaju to knjiga književnika Tomislava Marijana Bilosnića s pravom izaziva vrlo veliku pažnju publike o ideji slobodne države Hrvatske.

Knjiga je dokumentarno povijesna uz činjenice.Autorova poema „Ljubavnici i luđaci" sa 67 tekstova,feljtona i fotografija.Knjiga spada u vrh hrvatske publicistike.

Ljubuškoj publici predstavio se i vinovnik događaja o kojima knjiga govori, hrvatski rodoljub i uznik s najdužim stažom Zvonko Bušić uz riječi zahvale.

„Govoreći kao sin ovih prostora i sjećanju na svoju majku kao i sve Spartanske majke koje su dale sina i muža za domovinu.O hrvatskim oslobodilačkim snagama „Idu vjetrovi,nemile hrvatske sudbine-imigranti" u imigraciji.U uzništvu me, uz sve prijetnje i pogibelji nisu mogle samljeti američke drobilice za kamen jer je „Hercegovački kamen" bio pretvrd za njih.Analitički i decidirano govoreći o stanju „inženjera uma i pokvarena duha" u Matici zemlji nakon Domovinskog rata, uz konstataciju da je Hrvatska država na koljenima.Da iz ove situacije ima izlaza uz poštene sinove, rodoljube, domoljube i nadasve da našu budućnost trebamo crpiti iz glavnog temelja a to je Domovinski rat".

Na koncu predstavljanja oprostio se od ljubuške publike stihovima Konstantina Simonova.

Čekaj me. Čekaj me, i ja ću doći, samo me čekaj dugo. Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom. Čekaj me i kada vrućine zapeku, ...

izvor: Ljubuški-online