FOTO/VIDEO  Zašto je ljubuško nebo najšarenije u Hercegovini

Zašto je ljubuško nebo najšarenije u Hercegovini
Stanislava Borovac

Sloboda. Biti jedan dan iznad svih. Promatrati svijet iz ptičje perspektive, gotovo pa nedodirljive. Prepustiti se valovima vjetra i biti povlašten za pogled koji nitko drugi nema. I dok su redovne zračne linije i dalje znanstvena fantastika za hercegovački aerodrom, oni najhrabriji su uzeli „pogled“ u svoje ruke i stvaraju vječne adrenalinske uspomene.

Paragliding.

Kada čujem taj pojam, istovremeno mi se miješaju adrenalin i strah, ne znajući koji bi presudio kada bih stao kraj Kule Herceg Stjepana iznad Ljubuškog: "Sport je relativno siguran, ako ga pilot učini takvim. Ako poštujete vremenske uvjete, vašu opremu i onoliko koliko ste dorasli vašoj opremi, mislim da nećete imati nikakvih problema. Problemi se dogode kad ljudi iskoče van tih okvira - bilo tehničkih, bilo meteoroloških uvjeta ili precijene svoje vlastite mogućnosti“, otkriva za hercegovina.info David Šiljeg, strastveni paraglajder i član Paragliding kluba Ljubuški.

„Sva paraglajding oprema je certificirana na minimalno pet puta veća opterećenja koja bi se mogla dogoditi u bilo kojem manevru letenja. Tehnički pregled paraglajding opreme se vrši svake godine ili svakih sto sati letenja. Iz dosadašnjeg iskustva nisam čuo da je oprema zakazala, ako dođe do nekog problema to je uglavnom utjecaj pilota“.

S obzirom na jedinstvenu opremu potrebnu za ovaj adrenalinski sport, cijena često može biti prepreka za one koji se žele upustiti u ovu avanturu: „U svijetu je sport relativno skup, al opet gledano to je ekvivalent s državom i njezinim standardom. Po meni je jedna od jeftinijih država BiH. Cijena polovne, početničke, certificirane opreme je oko 1.500 eura i ona će dobro služiti u prvoj fazi školovanja. Nakon toga, nova oprema bi koštala od 3000 eura pa i više. Pričamo o kompletu - vaša sjedalica, rezervni padobran, osnovni instrumenti za letenje, rukavice, zaštitne naočale, sunčane naočale, kaciga, itd“, ističe Šiljeg koji se osvrnuo i na ljubuški klub:

„Mogu reći da je sigurno najbrojniji klub i klub koji je napravio najviše u najkraćem vremenu. Pod tim mislim obučavanje novih pilota, konstrukcije terena za letenje, istraživanje novih terena, marketing samog sporta. Trenutno brojimo 20 aktivnih članova, što znači 20 pilota koji zaista lete. Drugi klubovi imaju pridružene članove, fanove i simpatizere. Mi takve nemamo, usko smo orijentirani na ljude koji  lete, koji se bave ovim sportom“.

Zanimalo nas je koji je glavni motiv paraglajdera – je li to adrenalin, uživanje u prirodi ili jednostavno ljepota ovog sporta: „Rekao bih da se taj pokretač mijenja tijekom vremena bavljenja ovim sportom. Mene je ispočetka pokretala ljubav prema letenju, prema visinama, htio sam biti pilot, ali nisam mogao zbog jedne očne mane. Paraglajding sam našao kao sport u kojem je idealan omjer uživanja i cijene za koju moram platiti. Danas želim letjeti jako dobro tehnički, da svoje znanje mogu prenijeti na svoje kolege i prijatelje. Bavim se natjecanjem i želim ostvariti što bolje rezultate na utrkama. Apetiti su porasli i nije samo uživanje u zraku, već nadmetanje i ostvarivanje novih rekorda“, ističe David Šiljeg koji je zabilježio jedan od najduljih letova u BiH:

Sadržaj se učitava...

„To je bilo 2017/18. Do tada nitko nije napravio tako dug let iz Hercegovine u Bosnu.. Bio je to let od 120,3 km, do tada rekord u svim državnim klasama, a i dalje je ostao rekord u B klasi odnosno sport klasi. Novi rekord drži Mirvad Zenuni sa 133 km, ako se ne varam. Taj dan smo krenuli smo iz Ljubuškog, a ja sam završio u Donjem Vakufu“ ističe Šiljeg koji se osvrnuo na sve izazove koje ovakav let donosi:

“Morate podrazumijevati da ćete biti u sjedalici minimalno pet sati u zraku. Vaše psihofizičko stanje mora biti dobro istrenirano. Potrebu za mokrenjem morate isto s vremenom naučiti kontrolirati i reducirati. Ljetne vrućine treba izdržati, gubite energiju, mozak se umara. Treba biti spreman na takve uvjete. Kad smo došli na Blidinje, vidjeli smo da se postižu visine preko 3000 m nadmorske visine. To za Hercegovinu nisu ni rijetki ni egzotični dani, ali iskreno za nas iz Ljubuškog su bili zanimljivi i novi. Kod nas je teren jako nizak, na 70 m je polje, a na 340 m je naš start.

Nadalje, uspio sam se prebaciti preko Vran planine zatim do Rame, preko Bugojna pa sve do Donjeg Vakufa u Bosni. To je ujedno i bio kraj dana. Imao sam i veliku potrebu za mokrenjem - morao sam sletjeti“, prepričava kroz smijeh Šiljeg ovaj događaj za hercegovina.info.

„Jako lijepo iskustvo. Ugostila me jedna obitelj Kovač, koju ovim putem pozdravljam. Bilo je ljetno vrime, vratili se iz Njemačke. Roštilj se pekao u dvorištu, piva i druženje. Došli su moji prijatelji iz Ljubuškog, a kući smo se vratili tek sljedeće jutro".

Osim našeg podneblja, Šiljeg je letio i diljem svijeta. Posebno mu u sjećanju ostaju Italija, Francuska, Austrija, Slovenija koja je jedan od najboljih terena za letenje, Makedonija, Srbija. Izvan našeg kontinenta to su Australija, Turska, Saudijska Arabija, Dubai.

Foto: Stanislava Borovac

Fizika i matematika oko polijetanja i slijetanja

„Da bi paraglajder letio u tim svojim tehničkim gabaritima, mora biti određeno opterećenje sukladno površini krila, koje je pak sukladno kilaži i mora postići minimalnu brzinu letenja. Minimalna brzina letenja daje opstrujavanje krila i tako se generiraju aerodinamičke sile i rezultantna sila. Rezultantna sila je praktički protusila sili teže i tako avioni, zmajevi i bilo koja druga letjelica uspijevaju ostati u zraku. To je čista fizika, da bi se to dogodilo vi morate vaš paraglajder ubrzati na minimalnu brzinu letenja, a to je između 25-35 km/h. Kad se postigne brzina te sile će se jednostavno ustabiliti u vaša krila.

Potrebna je strmija padina s koje se možete zaletjeti ili da polijećete s livade pomoću vitla. Slijetanje je vrlo jednostavno i mora se vježbati. Kada se približavamo zemlji, na visini od tridesetak metara, u tom trenutku te tople struje više nemaju efekta na nas i paraglajder se ne može dići ponovo u zrak. Prinuđeni ste na slijetanje.

Potrebno je odrediti mjesto slijetanja, da možemo isplanirati slijetanje. Dva-tri metra prije samog doleta i dodira zemlje, glajder se pusti na maksimalnu brzinu. Ta brzina nam daje stabilnost i kada se nalazimo na nekih pola metra od zemlje, pri toj velikoj brzini progresivno zatežemo na naše komande i glajder se malo diže i zaustavlja i njegova brzina se izravna s nulom. Kada se dobro ispraksiramo možemo praktički pogoditi kutiju cigara na zemlji“ ističe Šiljeg za hercegovina.info.

Za prvi samostalni let, uz kvalitetan rad, potrebno je oko godinu dana. Prve korake svi oni željni adrenalina mogu napraviti upravo u Ljubuškom: „Mi nudimo tandem paraglajding letove. Trenutno smo u zadnjoj fazi rekonstrukcije paraglajding poletišta kod Kule Herceg Stjepana. Mi smo generacija koja stvara paraglajding u Ljubuškom. Nije jednostavno, ali uspjeli smo registrirati zračni prostor, sada možemo nesmetano letjeti. Ravnopravni smo sudionici avijacije. Sve pravne aspekte smo riješili, što nam je uzelo dosta vremena i novca", govori Šiljeg koji se osvrnuo i na poletiše na Kuli Herceg Stjepana iznad Ljubuškog:

"U finalnoj smo fazi izgradnje našeg poletišta Ljubuški Kula. Kupili smo tisuću kvadrata umjetne trave koju planiramo postaviti na naš teren i učiniti ga jednom od najkonkurentnijih u ovom dijelu Europe, u smislu prilaza, polijetanja, slijetanja, i tandem letanja. Uspjeli smo dovesti taj jedan krški nepregledni teren u jednu finu paraglajding površinu koja će zasigurno plijeniti sve više turista.

Ovaj projekt je dao jedan pečat gradu koji nema nijedan drugi u okruženju, a to daje Ljubuškom jednu prepoznatljivost", zaključio je David Šiljeg u razgovoru za hercegovina.info.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.