Što bih ja ako može netko drugi? Aktivizam – Mladi = Ljubuški

Kvantitet postoji, vidi se vikendom u Caffe baru Europa, i ostalim barovima, a čak popunjamo i tuđe kafiće. Valjda ne možemo svi stat' u Ljubuški, pa idemo malo i do Čapljine. Ali dobro, neka se ljudi zabavljaju. Mladi su, kada će ako neće sad?

Piše: Antonija Ivanković

Ali, šta se događa sa kvalitetom ovih mladih ljudi? Velik broj njih studira u Zagrebu, Splitu, pa odnedavno  nakon državne mature koju je uvela Lijepa Naša, ima ih i u Mostaru, Sarajevu, pa i u Banja Luci. Bore se za sebe, maštaju u boljoj budućnosti, o poslu kojeg će nekada pošteno dobiti i raditi i, naravno, svi su spremni pomoći.

Često se vodi diskusija o tome kako mladi nemaju budućnost, kako oni žele mjenjati ovu državu, ali političari (rogonje koji sjede u kožnim folteljama i ne rade ništa) ne dopuštaju im da se pokažu. Koliko tu ima istine ima i laži, jer  imaju oni mladih ljudi i u svojoj obitelji, pa i u obitelji svojih kolega. Netko ipak mlad dobije posao. Ja se tu ne bunim, i onako je svugdje potrebna veza i vezica, pa bolje da je ima moja generacija nego generacija mog tate.

 Ali, mene zanima gdje se skrio aktivizam ovog grada? Svi žele nešto mjenjati, svi se bore za svoja prava, svi znaju kriviti političare za sve, a nitko ne zna poduzeti nešto. Pao snijeg u cijeloj Bosni i Hercegovini, rijetki su se našli s lopatama u rukama (dok im nisu platili), a ostali su gunđali zašto još uvijek snijeg nije očišćen, a čulo se i „Kada vidim  gospodu političare da čiste i ja ću."

Čak sam neki dan, kad sam pročitala članak o tome kako je Ljubuški zatpan smećem, i naravno pročitala komntare ispod, glasno se nasmijala iz petnih žila. Odavno me nešto tako tužno nije toliko nasmijalo.Prozvali su i načeklnika, citiram „šta radi načelnik uopće,komunalno je uništio kreditima i javašlukom i dotukao ugovorom s albom". Svi se nešto protive tome, svi bi čist i lijep grad, a kad se ponudi rješenje od strane mladih volontera naše Bosne i Hercegovine, tajac. Da barem odgovore na to sa: „Ne želim" nego se prijedlog ignorira. Kako znam?

Ove godine, volonteri iz Bosne i Hercegovine su organizirali projekat pod nazivom „Let's do it Bosina and Herzegovina", a cilj im je da se ova država očisti od smeća za samo jedan dan. Prva takva akcija u Estoniji je okupila 50.000 volontera i nekoliko stotina organizacija koje su uspjele da za par sati uklone sve divlje deponije u zemlji.Nakon toga, ovaj model su usvojile i druge zemlje: Letonija i Litvanija, a poslije Ukrajina, Rumunija, Bugarska, Portugal, Brazil... U želji da svoju ideju realizuju u cijelom svijetu, timovi ljudi koji su uspješno izveli akcije u svojim državama osnovali su mrežu organizacija, čiji je osnovni cilj promocija, prenošenje iskustva i pružanje podrške organizacijama iz drugih država koje žele da izvedu ovakve aktivnosti u svojim zemljama. U ovom trenutku postojeća mreža Let's Do It Bosnia and Herzegovina ima za cilj da privuče što veći broj ljudi i organizacija u aktivnosti koje će pomoći da se i naša mala zemlja uspješno uključi u ovu globalnu ekološku akciju. Treba ukupno 100 000 volontera, tj, mladi ljudi čiste svoj grad. Formirani su timovi u nekim gradovima, i to onim većim, Sarajevo, Banja Luka, Mostar, ali zato odaziv iz malih gradova/naselja je skoro pa nikakav. U Ljubuškom ne treba ovo „skoro". Naime, kako se sad sve odvija preko društvenih mreža, a jedna od najpopularnijih je Facebook, tako se i ovaj projekat promovira. Volonteri diljem Bosne i Hercegovine pozivaju svoje prijatelje da se uključe u ovu zajedničku akciju i da se država očisti od smeća. Tako sam i ja pozvala svojih 80 facebook prijatelja da s uključe, te da u rujnu ove godine očistimo zajedno naš grad i time pridonesemo čistoj državi. U roku dva dana, osim mene, odazvala se još jedna osoba.  Mene je bilo sram! Upitala sam se, kako onda očekivati nešto više od ovih mladih ljudi koji nemaju ni želje ni volje za nečim boljim. Je li tu kriva politika koja nas je dotukla do te mjere da smtaramo da ništa ne možemo sami, ili smo krivi mi jer smo to dopustili? Kako god, akcija će se održati u cijeloj Bosni i Hercegovini, naravno uz pomoć općina i države s malim novčanim svotama, ali sve prvo počinje od volontera. Ako nema njih, nema ni realizacije ovog projekta „Let's do it Bosnia and Herzegovina!"

Dali su mi povod da dođem do zaključka da svi puno pričaju, ali da je minimalno onih koji zaista žele nešto promjeniti. Gdje je puno baba, kilava su djeca. A ova djeca će jednog dana postati stara gunđala, nezadovoljna penzijom i životnim uvjetima.