FOTO  Obilježen blagdan sv. Kate zaštitnice Ljubuškog

U procesiji i misi sudjelovalo je više od dvije i pol tisuće Ljubušaka. Misu je predvodio fra Dražen Boras uz koncelebriranje gvardijana fra Mire Šege, župnika fra Mladena Sesara, fra Ferde Majića i fra Darija Dodiga.

U dojmljivoj propovijedi fra Dražen Boras je istakao mučeništvo sv. Kate Aleksandrijske kazavši: «Vrijeme prvih stoljeća kršćanstva u kojem je živjela sv. Katarina bilo je vrijeme vladavine cara Dioklecijana, koji je po svim rimskim provincijama vršio strašan progon svih onih koji su ispovijedali ime Isusovo. Progonstvo je bilo posebno okrutno u Egiptu, domovini naše nebeske zaštitnice. Budući da se radilo o jednoj kršćanskoj djevici visokog položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, kako na tijelu tako i na duši, njezino je mučeništvo, što ga je podnijela, snažno djelovalo na pučku pobožnost i maštu pa se tako o njoj i rodila legenda i to u raznim verzijama.

Jedna od njih pripovijeda slijedeće – Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. Nije željela učiniti ništa takvo, ništa što bi se protivilo njenoj vjeri i vjernosti Bogu. On ju je tada sučio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog.

No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću prionuše uz krščanstvo. U očima pogana ovi tek obraćeni kršćani bijahu dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Maksimin ne mogavši slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. To se mučilo raspalo. Tako je mučenica odvedena izvan grada, te joj je odrubljena glava.

Prema toj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan sv. Katarine koji postoji još i danas.»

Potom se osvrnuo na izazov ostati vjeran Kristu, njegovoj riječi, njegovom evanđelju istakavši: «Ovaj izazov je jedini koji ostaje kroz sva vremena za one koji su mu povjerovali i krenuli za njim. Jedino što je podložno promjeni i vremenu je oblik u kojem nam se ovaj izazov očituje. Zar nam i danas kao i u Katarinino vrijeme nije izazov ostati uz Krista i s njim živjeti i po njegovim riječima ravnati svoj život.»

Upozoravajući nas da kršćanske obitelji ne smiju podlijegati konzumiranju svega i svačega, već znati razlikovati kršćanski put – Božji put od mnoštva stranputica, te kazavši da je sv. Katarina uzor vjernosti za sve one koji su na raskrižjima života i pred izborima koji im se nude osobito mladeži, fra Dražen Boras je misnu propovijed završio riječima: «Ne zaboravimo zadnju rečenicu iz današnjeg evanđeoskog ulomka i Kristovog obećanja:» Svojom ćete se postojanošću spasiti».

Nakon mise uslijedio je prigodni program što su ga izveli mladi folkloraši iz Radišića i najbolje ljubuške gangašice. Mali i Veliki zbor sv. Kate upotpunili su svojim pjevanjem današnje misno slavlje i procesiju ulicama Ljubuškog.