Život Grigorija Rasputina bio je obavijen velom tajni
Mistik i samoprozvani svećenik, Rasputin će 1915. postati jedan od vodećih ljudi carstva. Njegov život je obavijen velom tajne, baš kao i njegova smrt. Tog prosinca 1916. godine ubijen je u Petrogradu, bio je žrtva tajanstvene zavjere u organizaciji rođaka cara Nikole II.
Njegovo tijelo isplivat će iz hladne rijeke dva dana kasnije. Na njemu su bili tragovi brutalnog zlostavljanja, a imao je i nekoliko prostrijelnih rana.
- S obzirom na čudan način života i bliskost sa vlašću, stvorio je mnogo neprijatelja - rekao je povijesničar Ivan Uspenski.
I sto godina nakon njegove smrti, legenda živi.
Početkom 20. vijeka, tridesetogodišnji karizmatični monah iz Sibira doputovao je u Petrograd, današnji Sankt Peterburg, i brzo stekao veliki utjecaj na carskom dvoru.
Rasputin u selu Pokrovsko, danas je na glasu i zbog svojih čuda i orgija.
U petrogradskom društvu je ekscentrični Rasputin bio obožavan. Njegovao je reputaciju pobožnog, svetog čovjeka, vidovnjaka i iscjeljitelja, sposobnog da izliječi prestolonasljednika Alekseja od hemofilije.
I dok je sticao ugled i politički utjecaj kao "carev šaptač", stekao je i mnoge neprijatelje.
Smrt mu je bila tajanstvena kao i život. Da li je naposljetku točna "službena" verzija, da su ga ubili ruski plemići, članovi proširene obitelji Romanov, kojima je dozlogrdio njegov utjecaj na carsku obitelj?
Ili je britanska obavještajna služba imala ulogu u tome? Postoje priče kako su Rasputin i carica Aleksandra, porijeklom Njemica, navodno u jeku Prvog svjetskog rata planirali primirje između Rusije i Njemačke, što nikako ne bi odgovaralo Britancima.
Vijek poslije njegove smrti, muzej u Pokrovskom odaje počast svom najpoznatijem stanovniku.
Rasputinova rodna kuća više ne postoji, ali u susjednoj, u kojoj su živjeli njegovi rođaci, smješten je memorijalni muzej, koji obilaze turisti iz cijele Europe.
- On je često boravio u ovoj kući i u njoj se gotovo ništa nije promjenilo od njegove smrti. Nažalost, Rasputin je bio lutalica pa nije sačuvao mnogo svojih predmeta. Autentične su njegova stolica, tanjir, ogledalo i putni kovčeg - rekla je Marina Smirnova, kustos muzeja.
Muzej je otvoren odmah nakon pada komunizma, za vrijeme kojeg je sve što je imalo veze sa carskom Rusijom bilo zabranjeno.