Život Grigorija Rasputina bio je obavijen velom tajni
Mistik i samoprozvani svećenik, Rasputin će 1915. postati jedan od vodećih ljudi carstva. Njegov život je obavijen velom tajne, baš kao i njegova smrt. Tog prosinca 1916. godine ubijen je u Petrogradu, bio je žrtva tajanstvene zavjere u organizaciji rođaka cara Nikole II.
Njegovo tijelo isplivat će iz hladne rijeke dva dana kasnije. Na njemu su bili tragovi brutalnog zlostavljanja, a imao je i nekoliko prostrijelnih rana.
- S obzirom na čudan način života i bliskost sa vlašću, stvorio je mnogo neprijatelja - rekao je povijesničar Ivan Uspenski.
I sto godina nakon njegove smrti, legenda živi.
Početkom 20. vijeka, tridesetogodišnji karizmatični monah iz Sibira doputovao je u Petrograd, današnji Sankt Peterburg, i brzo stekao veliki utjecaj na carskom dvoru.
Rasputin u selu Pokrovsko, danas je na glasu i zbog svojih čuda i orgija.
U petrogradskom društvu je ekscentrični Rasputin bio obožavan. Njegovao je reputaciju pobožnog, svetog čovjeka, vidovnjaka i iscjeljitelja, sposobnog da izliječi prestolonasljednika Alekseja od hemofilije.
I dok je sticao ugled i politički utjecaj kao "carev šaptač", stekao je i mnoge neprijatelje.
Smrt mu je bila tajanstvena kao i život. Da li je naposljetku točna "službena" verzija, da su ga ubili ruski plemići, članovi proširene obitelji Romanov, kojima je dozlogrdio njegov utjecaj na carsku obitelj?
Ili je britanska obavještajna služba imala ulogu u tome? Postoje priče kako su Rasputin i carica Aleksandra, porijeklom Njemica, navodno u jeku Prvog svjetskog rata planirali primirje između Rusije i Njemačke, što nikako ne bi odgovaralo Britancima.
Vijek poslije njegove smrti, muzej u Pokrovskom odaje počast svom najpoznatijem stanovniku.
Rasputinova rodna kuća više ne postoji, ali u susjednoj, u kojoj su živjeli njegovi rođaci, smješten je memorijalni muzej, koji obilaze turisti iz cijele Europe.
- On je često boravio u ovoj kući i u njoj se gotovo ništa nije promjenilo od njegove smrti. Nažalost, Rasputin je bio lutalica pa nije sačuvao mnogo svojih predmeta. Autentične su njegova stolica, tanjir, ogledalo i putni kovčeg - rekla je Marina Smirnova, kustos muzeja.
Muzej je otvoren odmah nakon pada komunizma, za vrijeme kojeg je sve što je imalo veze sa carskom Rusijom bilo zabranjeno.
Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore