Zečja soča kao prirodni lijek

Zečja soča ili na latinskom Oxalis acetosella je ljekovita biljka u narodu zvana i zečja kiselica, kisela djetelina, obični cecelj, cecelj, kiseljača, zečji kiseljak, zečji kupus, sočica, božji kruhek, kozji kišelj i djetelinka.

Posvuda poput tepiha svojim svijetlozelenim listovima i nježnim, bijelim cvjetovima prekriva tlo naših bjelogoričnih i crnogoričnih šuma. Pogled na nju izaziva neobično veseo osjećaj.

Zečju socu koristimo samo svježu, ne sušimo ju. Pomaže kod žgaravice, olakšava jetrene i probavne smetnje. Kod tih tegoba pijemo rashlađen čaj, dvije šalice dnevno. Tu količinu, ali toploga čaja, pijemo kod žutice, upale bubrega, kožnih osipa i glista.

Narodna medicina preporučuje svjež sok u ranom stadiju raka na želucu i kanceroznih unutarnjih i vanjskih čireva i oteklina. Svjež sok dobijemo u sokovniku. Svaki sat popijemo tri do pet kapljica razrijeđenih u vodi ili biljnom čaju. Na kancerozne vanjske čireve izravno namažemo svjež sok.

Kod tzv, drhtavice (Parkinsonova bolest) pijemo svakog sata tri do pet kapljica soka u oparenom čaju od stolisnika, a za vanjsku primjenu masiramo kralješnicu. Razrjeđivanje i doziranje savjesno moramo primjenjivati kako kod raka želuca, čireva i oteklina tako i kod Parkinsonove bolesti.
Načini uporabe biljke u liječenju

Priprema čaja: 1 veliku žlicu svježeg lišća oparimo s pola litre vode, ostavimo da kratko odstoji.

Svježi sok: Listove operemo i procijedimo u sokovniku

biljke-kao-lijek.blogspot.nl