Što je shizofrenija?

Što je shizofrenija?
U ovome broju pročitajte prvi dio teksta, u kojemu doktorica objašnjava što je shizofrenija, te govori o uzroku i znakovima koji mogu ukazivati na bolest
Što je shizofrenija?

Shizofrenija je teška psihička bolest koja se može pretvoriti u kroničnu i dovesti do raspada osobnosti. Neliječena bolest skraćuje život za deset godina. U neliječenog shizofrenog bolesnika rizik od samoubojstva iznosi deset posto. Bolest je teško prepoznati jer nema specifičnog i tipičnog znaka (kao što su, na primjer kašalj i povišena tjelesna temperatura tipični znakovi kod upale pluća; ili glavobolja, osjetljivost na svjetlo i zvukove te povraćanje kod migrene). Neki nesigurni znakovi bolesti mogu trajati do dvije godine prije nego što obitelj potraži liječničku pomoć za svoga bolesnog člana. Bolest češće izbija u doba hormonskih previranja: u pubertetu, u trudnoći, u klimakteriju.
Korisni podaci

Od ove bolesti oboli oko jedan posto stanovništva. Obolijevaju osobe koje su biološki 'manje vrijedne' a na biološku vrijednost moždanoga tkiva i psihe utječe genetika. Ako je roditelj bolestan, djeca mu obolijevaju u pet do deset posto slučajeva. Ako je jedan brat bolestan, oboljet će od osam do četrnaest posto i druge braće. Samo jedan posto shizofrenih bolesnika obolijeva prije desete godine života. Tek četiri posto svih shizofrenih bolesnika obolijeva prije 15. godine. Muškarci najčešće obolijevaju od 18. do 25., a žene od 26. do 45. godine života.
Uzrok bolesti

Uzrok shizofrenije nepoznat je. Najviše se sumnja na gensko naslijeđe. Ako je majka preboljela virusnu bolest (gripu) u drugome tromjesečju trudnoće, virus prelazi na plod u maternici uzrokujući poremećaj u razvoju djetetova mozga ili poremećenu proizvodnju možda­nih tva­­­ri­­ (dopamina i serotonina). Bolest se češće javlja i u nedonošene djece. Ako se žena nalazi u drugoj trudnoći po redu, a između nje i supruga postoji nepodudarnost u Rh-faktoru, dijete može kasnije oboljeti od shizofrenije. Ako mlada osoba uzima droge (osobito marihuanu), ima veću šansu da oboli od te bolesti. Bolest također više pogađa ljude koji su u kroničnom stresu zbog nezaposlenosti i siromaštva. U mladeži se zna javiti nakon šoka uslijed prekida ljubavne veze. Stres koji mladi čovjek doživljava prilikom odlaska iz obitelji na studij u drugi grad ili u vojsku može također pospješiti pojavu bolesti.
Znakovi koji mogu ukazivati na bolest

U odrasle osobe početak bolesti obično je postupan. Oboljeli počinje gubiti dodir sa stvarnošću (psihoza). Počinje doživljavati lažne dojmove (halucinacije). Bolesnik čuje, vidi, njuši ono čega objektivno nema, osjeća dodire kojih nema u stvarnosti. Najčešće postoje slušne halucinacije. Bolesnik može imati umišljene dojmove (deluzije). Osjeća da ga netko nadzire, prati, prijeti mu, kontrolira ga. Zato postaje sumnjičav, prestrašen, nepovjerljiv, mrzovoljan, negativan, zatvara se u sebe, želi se oduprijeti tome svom tobožnjem napadaču. Bolesnikova osjećajnost postaje tupa, a nutrina prazna. Ne raduje se životu. Ne uviđa svrhu svoga postojanja. Ne prepoznaje tuđe osjećaje, a sam ne pokazuje svoje. Ne reagira smijehom ili plačem, lice mu je bez mimike, poput ukočene maske. Na postavljena pitanja odgovara šturo, izbjegava gledati sugovornika u oči, ne zanima ga okolina, nezainteresiran je za bilo što. Njegov govor ili ponašanje postaju neorganizirani. Govori nesuvislo ili nerazumljivo. Ima neprimjeren vanjski izgled, ne zna se prikladno odjenuti, zapostavlja osobnu higijenu. Njegovo ponašanje može voditi do njegova potpunog povlačenja iz svijeta. Ponekad je nasilan i nepredvidiv. Može doći u sukob sa zakonom jer napada osobe oko sebe, prepoznajući u njima tobožnje neprijatelje koji ga žele ugroziti. To su smetnje spoznaje, tj. poremećeno zaključivanje. Zbog svega toga on sve lošije funkcionira u obitelji i na radnome mjestu.