Pijete li čaj?

No, sve je više ljudi koji jutarnji mir i popodnevni odmor provode i uz šalicu u kojoj se nalazi samljeveni list grma kojeg najviše ima u Indiji. A zove se čaj. Danas ćemo saznati nešto više o njemu...

O čajevima se može razgovarati s rijetkim ljudima. Kad pokušam započeti takav razgovor često čujem: „Čaj pijem samo kad sam bolesna/tan!", „Nismo Englezi da bismo pili čaj." Oni koji piju čaj obično biraju okuse.... često su to čajevi u filter vrećicama, mirisni čajevi, a oni pomalo snobovskog nepca vole skupe i uvozne čajeve... a da se uopće ne opterećuju što to doista piju. Kod upale mjehura često će vam i liječnik preporučiti čaj od brusnice... pa ljudi pohitaju u trgovinu i kupe kutiju na kojoj piše brusnica i uvjereni su da si pomažu. Dovoljno je pročitati da na kutiji sitnim slovima piše da taj čaj u filter vrećicama sadrži tek 1 ili 2% brusnice... a ostali sastojci su cvijet hibiskusa, jabuka, narančina kora, šipak, metvica list slatke kupine, aroma brusnice i kiseline.

Znači... to nije čaj koji nekome treba za tu tegobu... jer njemu treba čaj od 100% sušene brusnice. Zato je strašno važno čitati sastav na kutijama, a još je mudrije čajeve osobno prikupiti i pripremiti. Kad smo doista bolesni ili nas tlači neka zdravstvena tegoba tada pijemo konkretne čajeve, koji liječe baš ono što nas muči. Tada često pijemo gorke čajeve i nije nam važno kakvog su okusa... jer nam treba lijek.

No, ne moramo biti bolesni da bi si čajem pomogli pri opuštanju i bijegu od stresa. Mnogi ljudi će bježeći od stresa posegnuti za alkoholom, neki čak za tabletama i raznim opijatima.... a kad isti prestanu djelovati oni se nađu u još težem i lošijem stanju. Kad takvim ljudima predložim čaj često se samo ironično nasmiju.... jer im nudim neke „juhice" od trava, a oni su iskusni ljudi koji znaju letjeti. A od svih su mi najbolje „sveznalice". To su oni koji o svemu sve znaju, pa tako i o čajevima... ali ih ne uzgajaju, ne beru, ne pripremaju i ne piju. U svom domu imam malo ljekarnu i na mojim policama se nađe svakakvih čudesa iz prirode, koja bi nam mogla zatrebati tijekom godine. No postoji mješavina čaja koju suprug i ja pijemo svaki dan u večernjim satima. To je mješavina od tri mirisne i čarobne biljke.... za koje su svi čuli. To je čaj u kojemu se uživa, a koji nas ispod kože nježno mazi.... tekućina koja nas opušta i prati na poćinak. To je čaj koji mogu piti djeca i doista ne poznajem nikoga i baš nikoga kome taj čaj ne bi trebao i ne bi dobro došao. Mješavinu radim tako da miješam kamilicu, matičnjak i paprenu metvicu u jednakim omjerima. Svaka od tih biljaka ljekovita je i blagotvorno djeluje na mnoge tegobe.... ali ono što im je zajedničko jest to da nas umiruju, pomažu kod opuštanja i otklanjaju neraspoloženje.

Sve tri biljke rastu u našim krajevima još od davnina i lako su dostupne svima. O sve ti biljke možete čitati na internetu ili u knjigama o ljekovitom bilju pa vas neću daviti, nego ću izdvojiti samo ono najzanimljivije... Shakespeare je redovito pio čaj od matičnjaka - melise. Ime Melisa potječe od grčke nimfe koja je spasila Zeusu život, a on ju je iz zahvalnosti pretvorio u pčelu kako bi mogla doživotno skupljati med sa cvijetova matičnjaka. Da li bi se u današnje ludo doba netko razveselio ovakvom nagradom od Boga? Ova biljka zbog svog limunkastog mirisa privlači pčele, a ime je dobila zbog pčele matice. U 10. stoljeću su Arapi iz Azije ovu biljku prenijeli u Španjolsku, a redovnici su je dalje širili po Europi. Veliki Paracelzus nazivao ju je eliksirom života, tj. biljkom koja obnavlja duh i tijelo. Poznati francuski travar Maurice Messegue za ovu čarobnu biljku kaže: "Za mene je ova biljka kraljica svih stimulirajućih trava.

Nespretnom ljubavniku, nemirnoj glavi porodice, ženama opterećenim problemima, očajnicima i onima što ih prati osjećaj poraza u životu savjetujem ovu čarobnu biljku koja obnavlja organizam, vraća snagu i radost življenja." Znači... matičnjak umiruje, poboljšava opće psihičko stanje organizma, dočarava lijepe misli i tijelu daje snagu, potiče hormonalnu aktivnost, dobar je kod problema sa štitnjačom, stišava želučane boli, liječi nervozu i glavobolje.... navodno se u prošlosti i nepolodnost liječila ovom biljkom. Kamilica Stari narodi su je zvali cvijetom Boga sunca jer se pomoću nje snižava temperatura i ublažuje groznica. Poznati bilinar Hieronymus Bock je rekao: „Bez tog cvijeta, te sasvim obične kamilice, ne može se ništa postići, jer nema korisnije biljke kao lijeka što je upravo cvijet od kamilice koji se upotrebljava gotovo za sve bolesti!" Kamilica pomaže kod razdražljivosti, preosjetljivosti, neuralgije, reume, krstobolje, unutarnjeg nemira, nesanice, duševne klonulosti, premorenosti i pomaže protiv raznih upala u organizmu, pomaže pri liječenju svih oboljenja želuca i crijeva, bubrega, jetre i žući. Koristi se kao čaj, za obloge, kao kupka, u kozmetici, a i moderna medicina priznaje ljekovitost kamilice. Moj stariji sin je hiperaktivan lik. Danas je to odrasli mladić, a kao vrlo nestašnog i prepunog energije pamtim ga od prvog pomicanja u trbuhu, a takav je i danas. Taj nikada ne staje, uvijek je u jurnjavi i ima više energije od svih oko sebe. Vrlo su rijetki trenuci kad on stane i treba mir. Kad on dođe doma i kaže: „Majko, skuhaj mi onaj svoj čaj od kamilice..." tada znam da je umoran. On ne pije druge čajeve. Pije kamilicu s limunom i medom. On ga je prepoznao još u djetinjstvu kao svoj čaj i traži ga kad osjeti za njim potrebu. Paprena metvica je krajem 17. stoljeća iz Kine i Japana došla u Englesku, a onda se proširila po ostatku Europe. Umiruje bolove, uklanja grčeve, pomaže kod aritmije, nervoznog lupanja srca i pomaže protiv nervoze. Ako 12 dana za redom pijemo čaj od paprene metvice treba napraviti stanku od 8 dana, pa tek onda nastaviti... jer inače može imati loše djelovanje na organizam.

Moj mlađi sin je na čudan način poveza s prirodom. Od prvih dana pokazuje neobičan interes za mirise i zvukove prirode.... obraća pažnju na sve ono u prirodi što drugi i ne vidi. Kad je bio skroz mali klinac, sjedio je u vrtiću na travnjaku pored mene dok sam vješala veš i čupkao kroz ogradicu travu. Morala sam jako paziti jer je svaku biljku morao omirisati i žvakati. Uvijek sam se bojala da će se nečim otrovati. Toga dana uzviknuo je: „Boga mi, čaj!" Okrenula sam se i vidjela ga kako žvače metvicu... Do tada nije pio metvicu.... ali zapamtio je miris čaja koji je pio djed.... a i djedovo pozivanje na Boga u takvim trenucima. Danas je čaj od metvice njegov omiljen čaj. Voli i pije razne čajeve... ali ovaj mu je najdraži. Opisala sam vam koju mješavinu pijem i to me umiruje..... no umiruje me i briga o tom bilju, berba listića i cvjetova, sušenje, pospremanje.... kao i ritual pripreme i ispijanja te čarobne tekućine.

Donin Svijet