Telefonski razgovor dvije Mostarke: Mostarke o Svjetskom prvenstvu
-Ma nisam ti moja ti ni spavala nikako.
Šta je reć sestro moja draga?
-Pa kako ću bona zaspat nakon nake krađe sinoć? Baš sam se nasekirala.
I ja sam moja ti, ali sreća popi onih nekoliko piva pa sam nekako zaspala.
-Golemo majke mi, ja sam tako ljuta bila da me je zmija ujela crkla bi.
Znam sestro moja, ko postavi onog kosookog lopova za suca, kako ga samo nije stid?
-Ma čim sam ga ugledala vidila sam da će nas pokrast. Jesi mu vidila glave?
Jašta sam, iz onih kosih očiju izbija zloba, ta vidi se to na prvu.
-A jesi vidila i čula onu šušu stol do nas sinoć?
Čuj jesam li, neam pojma ko je svede u grad?
-Da nisam bila ljuta zbog suca smijala bi se njoj i njenim komentarima.
Ma i ovako se smijem, golemo čim onaj japanski kreten zaviždi ona pita jeli opet penal?
-Ha ha ha jes jes. Mogu mislit kako je smorila društvo za stolom.
Ta će ih ona smorit, ta svi su isti.
-Jes moja sestro, kad ih Bog stvori gdje ih sastavi i to još dovede za sto do nas
Bjeri tamo ne nasmijavaj me
-Nije ni onaj što je sjedio do nje puno pametniji.
Nije vala, spomeno je Mandžu desetak puta, jedini valjda on nije imo pojma da on ne igra.
-Ma valja što si me nazvala, da bar malo skrenem misli sa onog japanca
Kakav japanac Neretva ga odnijela, ma jesi vidila kako nas pokrade.
-Jes jes hebo ga ćaća lopovski, što me ovako nasekira.
Ta ćeš sestro, taki nam je izgleda grah pao.
-Normala, nego ajmo mi na kafezu.
Ajmo moja, ionako neamo drugog posla.
-Žemo moja ti aj za po sata.
Aj onda se vidjamo na starom mjestu.
HERCEGOVINA.info