Copy - paste novinarstvo: Pitanje časti ili nečeg drugog?

krađa tekstova, dnevni tisak, copy paste

Čini li mi se ili sam fotografiju koju sam jutros ugledala u novinama, a koje su baš jutros izašle, vidjela već negdje drugdje prije par dana. Zašto su fotografije, za koje sa stopostotnom sigurnošću znam da ih je slikao netko drugi, sada objavljene u tuđem članku, a nigdje ne piše ime autora fotografa?

Ana Piccolotti | ČA::portal

Ne čini li mi se da su mi neki tekstovi poznati otprije. Uočavam li svoje riječi i rečenice, svoje misli i ideje koje su potekle kao bujica, iz moje i samo moje glave, kada sam prije par dana pisala članak o nečemu aktuelnom. A zašto je na vrhu teksta naznačeno neko drugo ime? Trljam oči, gledam i mislim se zaboga otkada se ja tako zovem? Možda me pamćenje i zdrav razum vara ali nešto mi je u malom mozgu neka uzrečica o poštenju i časti novinarskog posla.

Objasnite mi, kako je pošteno da novinari dnevnih tiskovina, dok zavaljeni sjede u foteljama po svojim uredima hladeći se pod klimom, googlaju događaje od prethodnog dana i biraju čiji tekst da preuzmu? Što im je uopće kriterij za kvalitetan materijal? Da li lijep članak ili fotografija uslikana iz pravog kuta?

I dok neki hodaju po manifestacijama, misama, događanjima važnim za lokalnu zajednicu, dotle se drugi samo misle šta je to dovoljno zanimljivo da ga potpišu kao svoje i na kraju mjeseca prime plaću za ono sto su uradili.

Može biti da su plaćeni za trud oko pronalaženja članaka, ne znam.

I da li je moguće da urednici dnevnih tiskovina nemaju vremena prelistati portale koji zbog same prirode medija prate događanja puno efikasnije i time kvalitetnije, te ne uoče preklapanja sa tekstovima koje su odmah taj dan ili sutradan pustili u tisak. Ukoliko je ovo potonje istina, onda nešto nije u redu sa urednicima, pa kolege novinari samo koriste priliku.

Sve u svemu, kako bilo da bilo, pitam se samo dokle seže ovo beskičmenjaštvo da se pod rad druge osobe potpišeš sam iako znaš da nisi bio na licu mjesta. Da pruzmes lovorike za tuđi trud i muku.

Jer pada mi na pamet da ni ja više na +40 ne hodam po brdima, glavicama i raznim sjednicama nego samo da čekam pogodan trenutak i dok se 'ladim ispod klima uređaja jednostavno uradim copy-paste opciju.

Da sada imam priliku prekopirala bih svoj tekst, baš mi se sviđa...

***Svaka sličnost sa stvarnim osobama je sasvim slučajna***