Priča iz prve ruke: Evo što će vam se dogoditi ako nasjednete na reklamu za povoljniji kredit i posjetite banku

Priča iz prve ruke: Evo što će vam se dogoditi ako nasjednete na reklamu za povoljniji kredit i posjetite banku
...U ovom slučaju, riječ je o bankarskim klijentima, urednima, onima koje šišaju svakog mjeseca, a te ovce ne bleje, trpe, mole se za posao da bi mogli otplaćivati rate kredita i čekaju dan kad će na naplatu stići posljednja rata. Nikom se ne žale jer znaju da su se sami uvalili u tu kašu, ne očekuju pomoć, niti misle da je zaslužuju.

Stojim u redu u svojoj banci, a redove i ulaske u te kuće izbjegavam otkad je kartica i bankomata, a kako su im bankomati bili izvan funkcije, čula sam razgovor jednog pristojnog klijenta sa službenicom. Navlas ista priča kao priče nekih ljudi koje znam, a što je ljepše, kao i moja. Čovjek, nakon što je predigao novu karticu, pita za jednu informaciju. Objašnjava da je desetljećima njihov vjeran klijent, da ima tekući, žiro, kartice... Ima godinama i nenamjenski kredit u eurima, i uredno ga vraća.

Nikad dana nije zakasnio. Plaća mu je u međuvremenu pala, kao i mnogima u onom stvarnom realnom sektoru, i ni tada nije ništa tražio. No, ponukale su ga i ponešto isprovocirale bančine promotivne akcije, plakati, TV i internetske reklame, da se raspita može li on kao uredan klijent s kamatom na nenamjenski eurski kredit oko 9,60 posto, a ostalo mu je još tri godine otplate, dobiti nešto manju kamatu. Veli, u posljednje vrijeme stalno gleda reklame svoje banke za ponudu novih nenamjenskih eurskih kredita i po 7,50 i po osam posto kamate, i to fiksne kamatne stope.

Ništa od povoljnije kamate

- Biste li meni, na ime bančinog dugogodišnjeg iskustva sa mnom kao urednim, vjernim i pouzdanim klijentom, dužnikom i platišom, ponudili nešto nižu kamatu, kad su vam nove kamate za iste kredite tako znatno povoljnije od mojih 9,60 posto? - upitao je službenicu. Kad je on potpisao ugovor o kreditu koji otplaćuje, službenica vjerojatno nije ni znala da će jednom raditi u banci. Sjedila je u školskim klupama, ako ne osnovne, onda sigurno srednje škole.

Staloženo i ljubazno, odgovorila mu je da ne može dobiti povoljniju kamatu. Ovaj se ne da i pita za šefa ili šeficu poslovnice. Službenica mu objašnjava da slobodno može razgovarati sa šefom, ali isto će mu reći. Ne može dobiti ni lipe manju kamatu. Potpisao je što je potpisao i to je kao Sveto pismo.

Veli čovjek, ma znam da sam potpisao, jednom davno sam potpisao za kamatu koju su sudovi proglasili nezakonitom, a bila je promjenjiva odlukom banke. Nikad je niste smanjili nego ste je samo podizali, pa ste je opet kasnije privezali uz Euribor za koji ste se sami odlučili, pa je vaša marža u toj mojoj kamati od 9,60 posto veća je od tih devet posto. Ne prosim ništa nego objašnjavam situaciju, znate ugovori su dvostrani, postoje i aneksi ugovorima, dobra volja i slično, ima banka i VIP, posebne klijente. Zašto vam uredni i vjerni platiše ne bi bili važni klijenti? Oni koji godinama uredno vraćaju kredite, bez obzira koliki iznosi bili, kad se sve spoji znače milijune kuna ili eura. Kako vam drago.

- Gospodine dragi, naravno da nižu kamatu možete dobiti, ali samo ako podignete novi kredit. Novi kredit znači novi ugovor, novu naknadu za obradu kredita, nove troškove kod javnog bilježnika, novu riziko policu vinkuliranu u korist banke ako nemate jednog do dva kreditno sposobna jamca, nove potvrde od poslodavca o visini plaće - recitira mu odmjerenim glasom...

Ova ovčica ne odustaje i pita zašto mu treba nova riziko polica za manji novi kredit kad je već ima za stari kredit, a banka mu je prodala to osiguranje koje pokriva veći iznos nego što bi pokrivala nova polica?

- Ne može. To je novi ugovor i uz njega ide nova polica. Eh, da. Još da ne zaboravim, da biste dobili nižu kamatu, morate dignuti novi kredit, a njim ćete vjerojatno zatvoriti stari s višom kamatom. Zato morate platiti naknadu za prijevremenu otplatu glavnice starog kredita dignutog prije 2010. koja je u vašem ugovoru četiri posto od preostale glavnice...

Čovjek je šutio. Napravio korak od pulta, pa se vratio. Pa je iz njega je provalila Nijagara. Jasno je njemu da je potpisao, jasno je njemu da je ugovor ugovor i ne prosi ništa nego lijepo ljudski pita kako stoje stvari u tom dvostranom poslovnom odnosu u kojem je on uvijek slabija stranka.

Banke ne griješe

Jasno je njemu da je on potpisao jedno, a novi klijenti će potpisati nešto drugo. Ali on danas vraća kredit po istim uvjetima i na istom tržištu na kojem banka nudi nove kredite po nižim kamatama na kojima također ima zaradu jer nije humanitarna ustanova. Pitanje je koliko će dobiti novih klijenata dok su joj stari klijenti sigurni klijenti. Isto, ali navlas isto, doživjela sam na svojoj koži.

Ponudili su mi novi kredit s nižom kamatom za nekih 1,5 postotnih bodova, to vam je gotovo 20 posto kamata niža od ove koju plaćam.

Rekoh, super, izračunajte mi kolika bi mi mjesečna rata bila s tom novom kamatom na isti preostali rok otplate i na isti iznos glavnice, ne želim ni dana dulje otplaćivati kredit niti lipe više zaduženja. Znate koliku su mi ratu izračunali? Istu. Razlika između stare i nove rate iznosila je par lipa. Upitah ih jesu li nešto pogriješili. Ne, nisu. Tolika je rata ispala kad su na moju glavnicu koju im dugujem dodali naknadu za prijevremenu otplatu te glavnice koju otplaćujem njihovim novim kreditom, naknadu za obradu kredita i novu policu riziko osiguranja koju prodaje njihovo osiguranje. Na moje pitanje po čemu je meni onda ta niža kamata povoljnija i kakvu to korist imam, lijepo su mi objasnili da ratu mogu smanjiti ako produljim rok otplate.

Konverzacija nije dugo trajala. Posve je prestala kad sam upitala bi li nekom članu svoje familije preporučili kredit u kojem će "profitirati" samo ako se još više zaduži i produlji rokove otplate, a banka će usput prodati jedan novi kredit, policu osiguranja i naplatiti dvije naknade?

Eto, to su priče malih tihih ovčica. Njima je jasno da banke moraju mamiti nove klijente lijepim ponudama. Znaju da imaju plaćati obveze koje su potpisali. Ali, znaju i da su oni koji gledaju reklame njihovih banaka na televiziji i internetskim portalima fiktivni, još uvijek nepostojeći klijenti, oni su u zraku. Ovčice su stvarne i brojne, ne očekuju čudo, ali niti ponude koje nemaju s dobrom voljom nikakve veze.

Da su banke imale malo više sluha za svoje ovčice, tko zna, možda ne bi ni bilo slučaja "Franak", sudskih tužbi, udruga ni ničeg što danas imamo. Da su samo malo obuzdale apetite da bi i ovčice mogle popasti travu i nastaviti uredno vraćati ono što su potpisale.

Slobodna dalmacija